Javno dostupni izvori ili kako steći autoritet u istraživačkom novinarstvu

05.06.2019. / 17:25
Share
Postizanje uspjeha
by rawpixel from Pixabay
Postizanje uspjeha

 

Novinari i novinarke  stiču autoritet u redakciji sposobnošću da nađu dobru priču, količinom objavljenih priča, dobrim izvorima s kojima sarađuje i znanjem o funkcioniranju sistema. Većina od navedenog neminovno se povećava s godinama radnog iskustva. Međutim, postoje stvari koje novinari mogu i trebaju znati i prije nego što se pojave kao zadatak. Prije nego što počnete pisati o bilo kojoj temi, morate naučiti kako sistem o kojem pišete funkcionira. Znanje o tome gdje se mogu naći različite vrste informacija i u kojim su dokumentima one sadržane najlakši je način za manje iskusne novinare da steknu autoritet u redakciji i kredibilitet kod čitalaca. To će svakako uvijek biti prvi zadatak bez obzira da li imate decenije ili dane iskustva iza sebe. Radoznalost i malo potrošenog vremena na internetu može značiti da ćete lakše i brže potvrditi priče koje dobijete od izvora. Također ćete se lakše snaći na terenu u drugim državama, ako znate gdje da tražite informacije ili gdje da pokušate razviti izvore koji tim informacijama imaju pristup. Dakle, za početak, najvažnije je znati gdje se informacije nalaze. Tek kad to znate, postaje bitno da li su podaci javno dostupni, da li su otvoreni i da li su na internetu ili gdje trebate razvijati potencijalne izvore.

Da bi javno dostupni podaci bili otvoreni, oni moraju biti obradivi i dostupni za ponovnu upotrebu.Kada neka institucija učini svoje podatke javno dostupnima, oni nisu otvoreni ukoliko ih javnost ne može analizirati, pretraživati po bilo kojem kriteriju i rezultate isto tako ustupiti na dalje korištenje.

JAVNI DOKUMENTI

Postoje dokumenti koji su svugdje javno dostupni, ali se njihov sadržaj razlikuje, jer je određen zakonima i propisima u svakoj državi.

Službeni glasnik je uvijek javno dostupan. Nije nužno i otvoren zbog količine podataka koje arhiva može sadržavati jer su to često nekoliko stoljeća stare institucije. Obično glasnik ima više publikacija u kojima se objavljuju različite vrste informacija ili je jedna publikacija podijeljena u više sekcija. Jedan je od najvažnijih izvora javno dostupnih informacija jer se neke od njih ne objavljuju nigdje drugo osim upravo u glasniku. Gotovo u svim zemljama u glasniku se objavljuju zakoni i njihove izmjene, ali također je izvor nekih od najvažnijih informacija za novinare.

Promjene upravljačkih struktura privatnih i javnih firmi i promjene u kapitalu u nekim zemljama objavljuju se samo u glasniku. Tako je naprimjer u Švicarskoj, Luksemburgu ili Turskoj. Ako želite da pratite hronološke promjene direktora jedne firme, morat ćete pogledati sve njene objave u službenom glasniku. U tom slučaju, u objavama se mogu naći i adrese koje su direktori koristili za identifikaciju, broj pasoša ili lične karte, državljanstvo, datum rođenja i drugi lični podaci. U Turskoj se također objavljuju i zapisnici sa skupština akcionara i sastanaka odbora direktora.

U službenom glasniku u nekim zemljama mogu se naći i drugi podaci koji bi novinarima mogli biti važni. Naprimjer tu se dokumenti oglašavaju nevažećim. Takve objave mogu pomoći u dokazivanju krađe identiteta ili nekih drugih prevara koje uključuju lične dokumente. Lična karta, pasoš, pečat firme ili bilo koji drugi lični dokument jedino se u glasniku mogu oglasiti kao nevažeći i često je regulirano kao obaveza da se svaki izgubljeni dokument tu oglasi u kratkom roku.

U Bosni i Hercegovini naprimjer u glasniku se objavljuju rezultati svih javnih nabavki. To je još jedan od primjera zašto za javni interes nije dovoljno da je glasnik samo javno dostupan, nego i otvoren.

Novinarima važnost službenog glasnika obično nije nepoznata i zato postoje brojni projekti koji za rezultat imaju njihovo prikupljanje i obradu kako bi podaci bili što lakše dustupni za obradu. Nekad se to odnosi samo na jednu zemlju, kad organizacije prave baze podataka ili na cijeli region.

Registri pravnih lica sigurno su jedan od najvažnijih izvora informacija za kojim tragaju novinari. Registri firmi su često najveći izazov. Obično ih ima više i za njih mogu biti zadužene različite institucije. Na Balkanu je situacija često slična, pa su registri društava sa ograničenom odgovornošću pri sudovima, a malih poduzetnika, udruženja, stranih predstavništava i firmi koje imaju dozvole za finansijsko poslovanje (banke, kreditne organizacije i sl.) pri nadležnim ministarstvima.

Najvažnije je znati koje se sve informacije daju registru prilikom osnivanja firme, da li se i kako informacije o promjenama u firmi dostavljaju registru i koji se dokazi moraju predočiti da bi se promjena izvršila. U svakoj zemlji je ovo obično lakše saznati nego što se čini. Pogledajte formulare i uvjete za osnivanje firme ili drugog pravnog lica i znat ćete šta sve sadrži registar. Kako se vrše promjene obično je regulirano zakonom kao i to ko registru može pristupiti.

Često i u onim registrima gdje je mnogo informacija dostupno online, još je više dostupno u fizičkim arhivima. Nekad se digitaliziraju samo osnovne informacije, a nekada je važno pregledati sve da biste bili sigurni da razumijete kontekst i da ne propuštate možda veću priču od one koju imate. Kad god imate vremena, vrijedi pitati registar šta je još dostupno, osim onoga što je digitalizirano ili otići i pregledati dokumente. U registru možete naći presude, razvodne listove, rješenja ostavinskih rasprava i slične dokumente koji se nekada prilažu kao dokaz kako bi se u registru izvršile promjene. Može se desiti da u registru nađete dokaze o stvarnom tj. krajnjem vlasniku firme, čak i kada su osnivači iz offshore zona, ukoliko je registar tražio potpunu dokumentaciju. Registar kranjih vlasnika može biti odvojen, kao naprimjer u Velikoj Britaniji ili u Srbiji.

Za pretraživanje registara firmi korisno je imati svoju listu imena za istraživanje. Na ovoj listi trebaju biti imena zvaničnika, ljudi optuženih za kriminal i slično, za koja se novinar zanima dugoročno. Na toj listi obavezno trebaju biti svi njihovi bliži saradnici, ljudi od povjerenja i članovi njihovih porodica. Ova imena uvijek se mogu pretražiti u registrima koji dopuštaju pretragu po imenu direktora ili osnivača i potencijalno naći nove priče ili veze sa prethodno objavljenim pričama.

Firme čijim se dionicama trguje (javne firme) dostavljaju svoje podatke berzi, ali institucije koje vode brigu o vrijednosnim papirima (registri vrijednosnih papira), najčešće imaju i objavljuju podatke o deset najvećih dioničara za sve firme koje se kotiraju na berzi. Neke berze imaju odjeljke za objave firmi koje liče na objave u službenim glasnicima. One su obično obavezne, iscrpne i češće se objavljuju. Javne firme podliježu mnogo detaljnijim kontrolama nego druga pravna lica. Većina berzi zahtijeva da firme dostave nezavisan revizorski izvještaj (due diligence report) i prospekt firme (prospectus). Ova dva dokumenta najbolji su i najvažniji uvid u poslovanje javne firme. Na nekim berzama oni se moraju dostavljati periodično i firme će uglavnom dostaviti sve podatke jer svaki izostanak podnošenja izvještaja narušava reputaciju i može se smatrati naznakom nekog problema u poslovanju firme.

Revizorski izvještaj mogu raditi državne revizorske institucije ili nezavisne revizorske kuće. Banke, kreditne organizacije druga pravna lica koja imaju posebne dozvole za učešće na tržištu često je zakonska obaveza da imaju obje vrste revizije - državnu i neovisnu koju same plaćaju i provode.

Prospekt firme obično doborovoljno objavljuju na svojim stranicama. Nekada je to jednom godišnje, a nekada se objavljuju uz izvanredne događaje - izdavanje novog paketa dionica, restrukturaciju, promjenu oblika, preraspodjelu kapitala, ulazak na novo tržište i slično. Svaka firma ima prospekt i nije neobično tražiti od firme da vam ustupi posljednji ili sve koje su izdali.

Godišnji finansijski izvještaj je dokument koji sve firme sastavljaju, ali nije svugdje javno dostupan. Izvještaji firmi čijim se dionicama trguje obično se nalaze na matičnoj berzi. Međutim, nisu sve berze iste. Neke berze, poput one u Londonu, imaju primarno i sekundarno tržište. Firme na sekundarnom tržištu manje su kontrolirane, obično su njihove dionice jeftinije i nije lako naći podatke o takvim firmama, jer ih nisu dužne objaviti.

Godišnji finansijski izvještaji drugih pravnih lica često su javno dostupni barem u skraćenoj formi. Različita regulaciona i zakonodavna tijela pokušavaju učiniti nedostupnim javnosti finansijsko poslovanje firmi u privatnom vlasništvu ili drugih pravnih subjekata. Međutim, neupitno je da pravna lica imaju veću odgovornost prema javnosti. Zapošljavaju radnike, dužna su plaćati porez, imaju mogućnost učešća na javnim nabavkama i važno je da konkurenti, kupci, dobavljači i drugi učesnici na tržištu imaju uvid u to s kime sarađuju. Države različito reguliraju obavezu objavljivanja finansijskih izvještaja. U evropskim zemljama je to na osnovu broja zaposlenih i prometa, a ne na osnovu vlasničke strukture. Firme koje zapošljavaju preko 50 ljudi i imaju više od pet miliona eura prometa moraju objaviti finansijske izvještaje i proći neovisnu reviziju.

Finansijski izvještaji detaljan su uvid u cjelokupno poslovanje firme. Treba ih znati interpretirati i primijeniti na ono čime se firma bavi. U bilansu se može vidjeti sa kolikim kapitalom firma raspolaže, u kojem je on obliku, na koji način je on stečen, kako je raspodijeljen i kako će izgledati bliža ili čak dalja budućnost firme.

Uz bilans stanja i uspjeha, za uvid najvažniji dio su bilješke uz finansijske izvještaje. One su numerisana objašnjenja finansijskih pozicija iz izvještaja. Ukoliko je naprimjer firma povećala iznos otplate nekih kratkoročnih obaveza, u bilješkama ćete tačno vidjeti koje su to obaveze, da li su obaveze prema bankama ili drugim pravnim licima. Također u bilješkama možete pronaći druga povezana lica koja su imala bilo kakve transakcije sa firmom u toku godine.

 

Baze podataka sudskih sporova najrazličitije su i rijetko postoje dva ista sistema za pristup presudama, zapisnicima sa rasprava i slično. Gotovo niti u jednoj zemlji na svijetu ne možete odjednom pristupiti informacijama o sudskim postupcima na svim nivoima. Naprimjer, u Sjedinjenim Američkim Državama možete na jednom mjestu pristupiti svim predmetima na federalnom nivou, nekim na državnom, ali ne i onima na lokalnom nivou. U Italiji ne možete nikako pristupiti pretraživanju sudskih sporova, niti podnijeti zahtjev za pretragu na jednom mjestu. Jedino rješenje je obraćati se jednom po jednom sudu u državi u potrazi za nekim podatkom. Često su informacije o sudskim sporovima dostupne samo stranama u postupku i njihovim opunomoćenicima. Ali jako je bitno znati postoje li još neke osnove da se zatraži uvid u sudski slučaj. Neke su presude anonimizirane, ali i dalje mogu sadržavati bitne podatke o postupku. Ukoliko provedete malo vremena da naučite sudski sistem i dostupne podatke, možete sebi uštedjeti dragocijeno vrijeme. U Bosni i Hercegovini naprimjer ima preko sedamdeset sudova i svaki komunicira sa javnošću na svoj način. Ne postoji jedno mjesto na kojem možete saznati sve. To je slučaj u gotovo svim zemljama Evrope. Međutim, postoje neki kvalitetni projekti koji pokušavaju objediniti što više sudskih dokumenata i otvoriti ih javnosti, kao što je The British and Irish Legal Information Institute (BAILII) gdje možete naći najvažnije sudske slučajeve, presedane i slično.

 

Podaci o vlasništvu nekretnina najčešće su javni. Transparentnost je bitna za promjene u njihovom vlasništvu, za finansijska opterećenja, razlikovanje javnog od privatnog i slično. Kao i za sve do sad navedeno, ako novinar želi veći kredibilitet, ako želi impresionirati kolege ili urednika, najlakše je na vrijeme naučiti kako funkcionira sistem. U nekim zemljama digitalizacija katastarskih podataka davno je završena i najčešće podatke možete pretraživati po adresi ili po broju katastarske čestice, ako ne online, onda ih možete zahtjevati po zakonu koji regulira slobodu pristupa informacijama. Odvojeno od katastra, ali usklađeno moraju se pratiti promjene u vlasništvu. Taj registar je često poznat kao grunt ili registar položenih ugovora. Za pristup tim podacima morat ćete znati zemljišno-knjižne odnosno katastarske podatke. Dovoljno je potražiti jedan primjer i proučiti sve podatke koje možete naći u registrima kako biste znali šta da tražite. Za nekretnine važi isto što i za firme - često je u arhivi dostupno više nego online, zato je jako bitno saznati da li možete podnijeti zahtjev za uvid, da li možete zahtijevati kompletan sadržaj arhive za neku nekretninu i slično. Ukoliko istražujujete potencijalne nepravilnosti ili krivična djela najvažnije je provjeriti način stjecanja nekretnina i finansijska opterećenja, tj. da li je nekretnina obećana kao kolateral u zamjenu za novac. To će biti vidljivo u osnovnom zemljišnom izvatku i pregledu podataka za određenu katastarsku česticu. Ali bitno je ne zaustaviti se tu. Detalji ugovora o zajmu, ili još češće aneksi tih ugovora, sadrže sve detalje finansiranja kupovine i finansijskih transakcija vezanih uz datu nekretninu.

Novinari često posežu za zemljišnim knjigama kada istražuju koncesione ugovore. Koncesija dolazi sa svojim pravima i obavezama i ponekada aneksi tih ugovora nisu dostupni. Ali ako koncesija uključuje zemljišta ili nekretnine, više informacija moglo bi biti dostupno u zemljišnim knjigama, pa čak i ugovori na osnovu kojih stranke raspolažu datim nepokretnostima.

Kao što je bitno pratiti finansijska opterećenja nekretnina, tako je bitno pratiti i registrirati potraživanja na pokretnoj imovini. Tome služi registar zaloga. Jednako je bitan kao i registar nekretnina i obično puno jednostavniji zbog količine podataka koju sadrži. Pokretnu imovinu jednostavno je koristiti za prikrivanje porijekla novca, za pranje novca ili kao sredstvo plaćanja u poslovanju grupa koje se bave organiziranim kriminalom ili korupcijom. Zbog toga ovaj registar novinarima može služiti kao dobar izvor informacija. Jako je teško iskoristiti ove podatke kao dokaz u istraživačkoj priči, jer kad se neka pokretnost, poput dijamanta ili skupe umjetnine daje u zalog odgovornost da se utvrdi njeno porijeklo je na banci. Novac koji klijent primi je u potpunosti legalan.  

BITNO JE IMATI NA UMU

Kad su u pitanju javno dostupni i otvoreni podaci bitno je:

  • imati na umu da nije uvijek sve online i pitati šta je još dostupno u arhivi,

  • znati gdje se neka informacija nalazi i ko njome raspolaže čak i kada ona nije javno dostupna,

  • znati koje se sve grupe informacija dostavljaju nadležnim institucijama na uvid, jer možda su neke dostavljene, ali ih institucije ne smatraju važnim za objavu,

  • imati svoju listu ljudi koje dugoročno želite istraživati i uvijek najprije provjeriti da li se ta imena pojavljuju u nekoj novoj bazi podataka ili registru na koji naiđete

Ocijenite kvalitet članka