Offshore za početnike

24.06.2019. / 09:58
Share
Slika Gerd Altmann, Pixabay koja pokazuje panoramu Paname i apoen od jednog američkog dolar
Offshore - Gerd Altmann from Pixabay
Slika Gerd Altmann, Pixabay koja pokazuje panoramu Paname i apoen od jednog američkog dolar

U procesu nelegalnog sticanja novca, bez obzira na koji način se to radi, najteže je taj novac potrošiti. To se često može čuti od istražilaca, advokata ili drugih koji se bave zakonskim procesuiranjem krivičnih djela poput pranja novca. U dinamici raspolaganja nezakonito stečenim prihodima offshore lokacije se često pojavljuju kao mjesto gdje se oni skrivaju.

Za novinare je bitno da u pisanju pomenutu tajnovitost ne koriste kao argument da su firme registrovane u offshore zoni neminovno instrumenti za neke ilegalne operacije - utaju poreza, pranje novca i slično. Kada se novinar služi insinuacijom ili u svrhu poređenja navodi neke slučajeve firmi iz offshore zona koje su  izbjegavale  plaćanje poreza, time otkriva da ne poznaje sistem o kojem govori.

Stigma tajnovitosti koja služi izuzetno bogatima uglavnom je opravdana. Međutim, pogrešno je odmah pretpostavljati da firme registrovane u offshore zoni raspolažu ilegalno stečenim sredstvima. Lokacija gdje su registrovane, sama po sebi, ne treba upućivati na sumnju u legalnost aktivnosti firme. Štaviše, može se smatrati dobrom poslovnom praksom registrovati jednu firmu na offshore lokaciji, a podružnice tamo gdje će se odvijati glavne poslovne aktivnosti. Na nivou velikih korporacija, takva praksa pomaže snižavanju ili potpunom nestanku rashoda za porez na promet i porez na dobit. Dok god je sistem tako uspostavljen firme i pojedinci koristit će sve njegove pogodnosti. Za novinare je bitno da u pisanju pomenutu tajnovitost ne koriste kao argument da su firme registrovane u offshore zoni neminovno instrumenti za neke ilegalne operacije - utaju poreza, pranje novca i slično. Kada se novinar služi insinuacijom ili u svrhu poređenja navodi neke slučajeve firmi iz offshore zona koje su  izbjegavale  plaćanje poreza, time otkriva da ne poznaje sistem o kojem govori. Izbjegavanje plaćanja poreza je krivično djelo i da bi se dokazalo potrebno je imati puni uvid u finansijske tokove firme ili pojedinca. Zadatak novinara je da propituju sistem, ukazuju na nepravedan položaj pojedinca i da javnost upoznaju sa nepravilnostima. Optuživati mogu samo onda kada imaju nepobitne dokaze.

Zato je bitno razumjeti sistem u potpunosti. Iako svaka država nudi različite pogodnosti firmama koje se na njenoj teritoriji registruju, neke se pogodnosti sreću češće od drugih.

Riječ offshore ne prevodi se na naš jezik jednom riječju, ali označava otoke i udaljenost od obale kontinenta. Većina lokacija jesu teže pristupačni otoci i male države i to je jedna od pogodnosti. Ali neke lokacije su sasvim lako dostupne poput Kipra, britanskih otoka Guernsey i Jersey, države Delaware u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) i slično.

Kako se firme registruju offshore?

O firmama koje su registrovane u offshore zonama teško je pisati jer se o njima često malo zna. Vlasnici i direktori u nekim državama uopće se ne prijavljuju registru firmi. Prijavljuje se samo registracijski agent. Upravo ti registracijski agenti su najvažniji faktor u cijelom offshore poslovnom okruženju. Zato je prvi korak uvijek pronaći registracijskog agenta. To su advokatski uredi koji će od klijenta najprije tražiti punomoć, a potom u njegovo ime registrovati firmu. Upravo ti advokati najčešće će biti upisani i kao vlasnici i direktori te firme. Sve ostale pojedinosti o tome koga oni zastupaju predmet su ugovora sa njihovim klijentom i poslovna su tajna.

Uloga registra firmi

Neki registri firmi prikupljaju podatke o vlasnicima i direktorima i ti podaci su javno dostupni. Zato je važno da novinari provjere kako funkcionira zakon u offshore lokaciji o kojoj pišu. Naprimjer na Kipru, na Malti ili na Gibraltaru podaci o vlasnicima i direktorima firmi i sve hronološke promjene u kapitalu su javno dostupan podatak. Relativno jednostavan pristup tim podacima se plaća, ali su dostupni u digitalnom formatu na stranicama registra.

Registar na Seychellima naprimjer ne prikuplja podatke o firmama nikako i njih imaju samo registracijski agenti. Neki druge druge države, poput Bahama, prilikom prikupljanja podataka prave razliku između lokalnih firmi, čija je poslovna djelatnost na njihovoj teritoriji i onih koje su registrovane tu, ali djelatnost obavljaju negdje drugo (International Business Companies).

Pogodnosti različitih lokacija

Svaka od offshore lokacija koje nude registraciju firmi zakonom precizno regulira prava i obaveze registracijskih agenata i pravnih lica koja se mogu osnovati u datoj državi. Osnivači biraju državu u kojoj će registrirati firmu u ovisnosti o svojim poslovnim potrebama. Nekada je bitna sama udaljenost lokacije ukoliko osnivači ili direktori žele direktan pristup bankama, poslovnom registru i slično, bez posredovanja advokata, iako to gotovo nikada nije nužno. Lako možete posjedovati firmu na Bermudima bez da tamo ikada odete. Svima je zajedničko da je proces osnivanja firme izuzetno jednostavan i brz.

Neke lokacije nude porezne olakšice i potpuno ukidanje plaćanja poreza na promet, poput države Delaware u SAD, koja to također kombinira sa zatvorenim registrom firmi u kojem imena osnivača i direktora nisu javni podatak.

Na nekim lokacijama prednost je način izdavanja dionica firme. Na Panami u Švicarskoj i u brojnim drugim zemljama dozvoljeno je izdavanje dionica na donosioca. To znači da firma izda jednu ili više dionica u obliku certifikata i vlasnici su one osobe ili firme čije je ime na certifikatu. Dovoljno je u advokatskom ili notarskom uredu promijeniti ime na certifikatu i time se mijenja i vlasnik firme. Registar firmi na Panami naprimjer omogućava javni pristup podacima o upravi firme, ali ne i vlasnicima.

Neke lokacije, poput Švicarske pogodne su zbog povjerenja u bankarski sistem koji ne dozvoljava da vlasti bilo koje države dobiju uvid u bankovne transakcije klijenata. To se polako mijenja, pa je i Švicarska prvi put prošle godine ustupila poreznoj upravi neke ograničene podatke o računima klijenata. Ipak i dalje postoje lokacije poput Singapura ili Honk Konga gdje banke po zakonu ne moraju udovoljiti takvim zahtjevima.

Kada novinari pišu o firmama koje su registrovane u zemlji koja se smatra offshore zonom najbolje je da pročitaju zakone koji reguliraju oblast poslovanja pravnih lica. Ako to nije moguće, onda je najlakše provjeriti šta lokalni registracijski agenti nude kao pogodnosti pri registraciji firme. One su obično detaljno opisane na njihovim web stranicama.

Vrste firmi

U finansijskim publikacijama može se naći mnogo detaljnih informacija o tome kako funkcionira svijet offshora, a lakše ih je pratiti kada se upoznate sa osnovnim vrstama pravnih lica koja se tamo registruju.

Shelf firma je vrsta firme koju je osnovao registracijski agent. Svi agenti registruju veliki broj firmi, kao vlasnike i direktore imenuju svoje advokate i te firme održavaju aktivnim tako što plaćaju godišnje takse registru. Veliki registracijski agenti imaju hiljade takvih aktivnih firmi. Te firme, kao što im i ime kaže, stoje na polici i čekaju klijenta koji će ih kupiti. Cijena kupovine takve firme od agenta ovisi o starosti firme, lokaciji gdje je registrirana, vrsti dionica i slično. Što je firma starija i što je privid njene aktivnosti bolji, to je firma skuplja. Cijena firme može biti od nekoliko stotina dolara do nekoliko desetina hiljada dolara. U registrima firmi gdje se mogu pratiti hronološke promjene, često se može vidjeti datum kada firmu kupi vlasnik koji će se njome služiti za poslovne aktivnosti. Obično se potom vidi promjena direktora, adrese, vlasnika, iznosa kapitala i slično.

Shell firma je veoma slična shelf firmi. To su također firme koje najčešće imaju samo adresu za dostavu pošte, ali ne i stvarno sjedište tamo gdje su registrovane. Na istoj adresi obično su stotine firmi koje vodi isti registracijski agent. Obično na offshore lokacijama ne postoji ni minimalni iznos osnivačkog kapitala.

Trust je vrsta pravnog lica koje je veoma zatvoreno i čija pravila poslovanja se svode na ugovor o upravljanju sredstvima. Trust u offshore terminologiji ne znači isto što i trust u domaćoj literaturi o vrstama firmi gdje je to naziv za najkompleksniji oblik udruživanja pravnih lica. Trust je pravni oblik u kojem imenovana osoba (trustee) raspolaže svime što je povjereno trustu, a za dobrobit korisnika trusta (trust beneficiaries). Trust se najčešće koristi kako bi se nepokretna imovina ili novčana sredstva u vlasništvu fizičkog lica upisala na ime trusta bez da se gubi sposobnost raspolaganja njima.

Kako offshore firme služe za nelegalne aktivnosti?

Shelf firme korporacije često kupuju za ulazak na novo tržište ili na već postojeće pod novim imenom, što nije nelegalno, ali može izazvati sumnju. Međutim, shelf firme nerijetko učestvuju u privatizacijama odmah nakon što ih preuzme novi vlasnik ili se prijavljuju za javne nabavke, licence, koncesije i slično, a njihovoj prethodnoj poslovnoj aktivnosti nema traga.

Najvažnija uloga onih firmi koje su registrirane u jako zatvorenim offshore zonama je skrivanje stvarnih vlasnika. Međutim, često se stvarni vlasnici moraju predočiti prilikom otvaranja podružnica ili kćerki-firmi u drugim zemljama, pa je to dobar izvor informacija za novinare. Ukoliko se npr. firma sa Seychella pojavljuje kao osnivač firme u Bosni i Hercegovini, postoji mogućnost da će u registru biti dostupni podaci o stvarnom vlasniku ili barem pravnom zastupniku firme osnivača.

Fluktuacije u stanju na bankovnom računu pravne osobe neće privući pažnju banke i naprimjer njenih odjela za sprječavanje pranja novca. Stoga je bolje upravljati novcem uz pomoć firme.

Uz pomoć firme lakše je prikriti porijeklo novca. Najčešće se priliv prikazuje kao prihod firme od poslovnih aktivnosti. Firma sa drugim pravnim licima može imati ugovore o zastupanju, konsultantske ugovore i druge vrste intelektualnog rada čija cijena može biti proizvoljno utvrđena. To će joj omogućiti da na bankovni račun primi velike količine novca odjednom, a to je za fizičko lice mnogo teže. Firma potom može kupovati pokretnu i nepokretnu imovinu i dati je na korištenje ili u vlasništvo fizičkim licima. Taj proces se često koristi da se nelegalno stečen novac legalno investira.

To su pojednostavljeni slučajevi, ali ova izuzetno složena industrija vrijedi više stotina milijardi dolara godišnje i u cijelosti je dostupna za kriminalne aktivnosti upravo preko registracijskih agenata. Neki od njih blisko sarađuju sa trgovcima drogom ili trgovcima ljudima i omogućavaju im da svoj novac ubace u legalne tokove koristeći se firmama registrovanim na offshore lokacijama.

Uvijek je bitno da novinari prate kretanja kriminalnih aktivnosti kako bi ih znali prepoznati i interpretirati. Veliki projekti poput Panama Papers ili Paradise Papers uspješni su samo zato što su na njima radili novinari koji su mogli razlikovati legalne od nelegalnih aktivnosti i pratiti tokove novca.

Ocijenite kvalitet članka