Kako bezbolno proći proces provjere činjenica?

22.03.2019. / 16:34
Share
Fact checking
Fact Checking
Fact checking

Važnost procesa provjere činjenica u savremenom novinarstvu je zasebna i opširna tema. Brojne društvene promjene rezultirale su gubitkom povjerenja u medije, a ovaj proces nametnuo se kao jedno od rješenja za taj problem. Medijske kuće imat će različite razloge da inkorporiraju ovaj proces u svoje standarde, ali će ga svaka od njih neminovno primijeniti do neke mjere i što prije. Premalo vremena je proteklo da bi se sa sigurnošću utvrdio kvalitet i pouzdanost implementacije provjere činjenica u proces pripreme za objavu u bilo kojoj vrsti medija. Ne postoje jasno definirani koraci, ne postoje zadani parametri do koje mjere se analizira dokazni materijal, pa je zato proces prilično različit u svakoj medijskoj kući. Time će se novinarstvo kao struka baviti u narednom desetljeću. Ali i bez takvih uputa i standarda, svaki novinar će se susresti sa provjerom činjenica, osobito onda kada se ukaže prilika da priča dopre do međunarodne javnosti. Ovdje je navedeno šta proces provjere činjenica podrazumijeva i kako se za njega pripremiti. Koraci koji čine provjeru činjenica najbolje su definirani u istraživačkom novinarstvu jer je ona u toj vrsti novinarstva neizbježna. Sve moje iskustvo je iz polja istraživačkog novinarstva i svi naredni koraci primjenjivi su na pripremu za objavu istraživačke priče, ali dijelovi su svakako neizbježni u pripremi za objavu u bilo kojoj vrsti medija.

Ko su fact-checkeri i kako izaći na kraj s njima?

Kvalitetan proces provjere činjenica je dugotrajan i zahtijeva da ga obavljaju stručne osobe, čiji je posao samo to. Zbog toga je on skup i često ga medijske kuće kroz outsourcing povjeravaju vanjskim saradnicima. Brojne su i one koje taj proces još uvijek ne mogu priuštiti i imajte na umu da je privilegija proći kroz provjeru činjenica. Kada je kvalitetna, onda može biti ultimativna zaštita integriteta vaše priče.

Provjera činjenica je proces u kojem će zadužena osoba, vaš fact-checker, proći kroz priču i za svaku iznesenu tvrdnju u konačnici morati znati dvije stvari:

- Kako znamo da je tvrdnja istinita?

- Koje dokaze nudimo za to?

Šta se sve provjerava?

Vlastita imena uvijek će provjeriti fact-checker, iako je to također posao lektora. Ako novinar ikada dospije na sud, to je prvi i najlakši način da se diskreditira i predstavi kao amater. Ako ne može pravilno ispisati vlastite imenice, kako se onda može vjerovati interpretacijama u tekstu? Zato se provjeravaju imena ljudi o kojima se piše, ali i imena ulica, gradova, pravnih lica, nazivi funkcija koje akteri u priči obavljaju itd. Najčešće se greške potkradu u transkripciji stranih vlastitih imena. Da budete potpuno sigurni da je ime napisano kako treba, najlakše je da pitate osobu o kojoj pišete ili tražite posjetnicu, jer se pretpostavlja da ćete s tom osobom razgovarati. Ako do intervjua ne dođe, primarni dokaz bit će kopija nekog ličnog dokumenta. Ako to nemate, važit će sekundarni dokumenti. Kada predočavate sekundarne dokaze, može se ukazati potreba da fact-checker traži nekoliko njih da uporedi verzije imena, ako se ono javlja u različitim oblicima. Iako se čini banalnim, često je teško dokazati da je osoba o kojoj pišete ista osoba koja se pojavljuje u dokumentima koje predočavate kao dokaz. Da biste dokazali da je npr. ministar o kojem pišete direktor firme u Švicarskoj, morat ćete pored imena imati još nešto čime ćete tu osobu identificirati. To može biti datum rođenja, adresa, broj pasoša itd. Ukoliko ne uspijete dokazati sa još elemenata da je riječ o istoj osobi, fack-checker će navesti – da direktor firme ima isto ime kao ministar. Isto vrijedi i za imena firmi, funkcija koje neko obavlja i slično.

Svaki broj u priči mora se provjeriti, nerijetko i više puta. Navođenje datuma, novčanih iznosa, statističkih podataka ili procjena bilo koje vrste zahtijevat će da predočite dokaz. Provjeravanje brojeva u priči najveća su motivacija novinarima da se adekvatno pripreme. Za datume je najbolje graditi hronološki vremenski okvir (timeline) i ažurirati ga tokom cijelog istraživanja. Osim što je ultimativni alat sam za sebe, on će vam biti neophodan u procesu provjere činjenica. Sve finansijske podatke predstavljajte u tabelama i dajte ih fact-checkeru skupa sa orginalnim izvorom podataka iz kojeg ste preuzeli brojeve. „U vrijeme mandata premijera, od maja 2011. do septembra 2015. njegova firma uvećala je prihode za gotovo četrdeset posto i vrijednost stalnih sredstava za petnaest posto.“ Dokazi za ovu rečenicu vrlo lako mogu biti u desetinama različitih dokumenata. Tačni datumi preuzimanja funkije premijera, ako su datumi relevantni, potom dokazi o vlasništvu firme u cijelom periodu o kojem se govori, finansijski izvještaji firme, praćenje vrijednosti kroz vrijeme. Ako niste spremni, o dokazima ćete možda raspravljati sa fact-checkerom satima. Ako napravite dvije tabele, dokumente adekvatno imenujete i rasporedite u foldere, fact-checker može kroz dokaze proći sam.

Kada izvodite zaključke na temelju brojeva, potrudite se da koristite tačne matematičke i statističke terminime. Naprimjer, nemojte reći prosječna plata parlamentarca, ako ste ustvari izračunavali srednju vrijednost. Nemojte upoređivati ekonomske parametre zemalja koje se drastično razlikuju po veličini ili ekonomskom uspjehu. Puno je bolje izbjeći brojeve u priči, ako oni neće imati efekat iznenađenja.

Baze podataka koje novinari grade sami od početka i koje nerijetko sadrže desetine hiljada unosa također prolaze provjeru činjenica. Do koje mjere se provjeravaju zavisit će od standarda medijske kuće. Najčešće se uzima uzorak. To znači provjeru približno dvadeset posto unosa nasumičnim odabirom. Ako se utvrde greške, onda se uvećava broj uzoraka za provjeru. Ukoliko se uoči veći broj grešaka, to znači da se moraju provjeriti svi unosi u bazi. Postoje medijske kuće koje svakako provjeravaju cijele baze na kojima rade, bez obzira na njihov obim.

Pristrastnost najviše šteti ugledu i kredibilitetu novinara i medijskih kuća. Kratkoročno može donijeti korist, ali na pristrasnim pričama ne gradi se dugotrajna karijera vrijedna poštovanja. Nigdje, pa ni na našim prostorima. Pri prvom susretu,fact-checker će posvetiti najviše pažnje ocjenjivanju vaše sposobnosti da nepristrasno iznesete sve relevantne činjenice i da spram njih ne zauzimate stav. Jednako je bitno utvrditi i da li ste svim akterima dali apsolutno jednaku priliku da iznesu svoju stranu. Fact-checker će provjeriti da li ste kontaktirali sva pravna i fizička lica koja spominjete u priči, koliko puta i na koji način. Pristrasnost je i davanje zaključaka za koje nemate dokaze. Ako nemate pravomoćnu presudu uza sva krivična djela koja spominjete u tekstu, stajat će odrednica “navodno” ili “optužen za”. Tako da će kvalifikacije poput pranja novca, utaje poreza, korupcije moći stajati samo ako za njih postoje pravomoćne presude. Zato se kredibilniji mediji više koriste riječju „navodno“ kada takvu dokumentaciju ne posjeduju.

Citati će vam oduzeti najviše vremena ako nemate transkripte svojih intervjua. Iako se uvijek čini da transkripcija oduzima puno vremena, ona je višestruko značajna. Postoji mogućnost da će fact-checker imati vremena da presluša dijelove vašeg intervjua koje ste koristili u priči. Ali veća je mogućnost da to neće uradti. Najvažniji razlog je što neće moći potvrditi cjelokupan ton razgovora i kontekst u kojem su korišteni citati dani. Također je bitno provjeriti sva pitanja koja su postavljena, jer je bitno da se odgovor koji sagovornik daje ne prilagođava nekom drugom kontekstu ili da se njime priča ne usmjerava ka nekom zaključku. Novinarima, a i urednicima, su transkripti od koristi, jer se često najzanimljiviji citati nađu tek kada se uradi transkript.

Kontekst je najteže provjeriti kada fact-checker ne poznaje geografsko područje na koje se priča odnosi. Ali iskusni fact-checkeri lakše se nose s tim. Ipak, uvijek je na novinaru odgovornost da u potpunosti predoči kontekst u kojem se odvijalo istraživanje. Bitno je ne gubiti strpljenje i biti spreman objasniti širi društveni kontekst zbog kojeg su neke činjenice bitne za priču ili neki zaključci potpuno opravdani.

Tok i logičnost odnose se na cjelokupnu priču i također je zadatak fact-checkera da obrati pažnju na njih. Osobe koje citirate moraju dati odgovore koji doprinose priči. Često se citati ubace rano u priči i kada urednik pošalje finalnu verziju, citati nekih eksperata ili službenika više nisu relevantni. Pored toga sve generalizacije moraju biti potkrijepljene dokazima. Za primjer “Brojni članovi Vlade osudili su taj čin.” novinar bi morao dostaviti barem pet izjava članova vlade koji osuđuju taj čin.

Šta su primarni dokazi?

U načelu, provjera činjenica je završena kada je svaka rečenica u priči dokumentovana. Dakle, za sve navedeno će primarni dokaz biti dokument. Sve ostalo su izuzeci. Naravno, izuzetaka će biti u svakoj priči, ali je bitno da se oni svedu na minimum i da se za sve pokuša pribaviti dokument.

Lični podaci su zaštićeni. Ne očekuje se da ih objavite. Ali će se uvijek od vas očekivati da predočite da ste pravilno identificirali osobe o kojima govorite u priči. Za to vam je potreban datum rođenja, imena roditelja, srednje ime, adresa, a najčešće je to kombinacija više podataka koji se nalaze u više različitih dokumenata.

Kada se govori o firmi, onda su validni podaci o vlasnicima i odgovornim licima, kao i sve promjene prikazani u izvodu iz registra firmi. Kao dokaz poslužit će i službeni glasnik. U nekim državama se podaci o promjenama nalaze samo u službenom glasniku i sadrže više pojedinosti o direktorima. Tako da se tamo nerijetko može vidjeti adresa, broj pasoša, državljanstvo i slično, što pomaže da se identificira osoba. Ako se govori o dioničarskim firmama, onda će u primarne dokaze spadati i izvodi iz registra vrijednosnih papira ili izvodi sa berzi. Takve vrste dokumenata se preuzimaju sa službenih web stranica i imaju zabilježen tačan datum i vrijeme na koje se podaci odnose.

Šta su sekundarni dokazi?

Ako nemate dokument ili ako za činjenicu koju navodite ne postoji dokumentovani dokaz, onda se možete poslužiti drugim, sekundarnim dokazima. Sve što je već objavljeno u drugim medijima, smatra se sekundarnim dokazom i najčešće vam trebaju tri navoda iz drugih medija, ne samo jedan.

Najčešće se sekundarni dokazi koriste za potvrđivanje rodbinskih veza. Čak i ako imate rodni list osobe, opet morate dokazati da je ime roditelja koje stoji upravo ta osoba sa kojom vi pokušavate dokazati vezu, a ne osoba istog imena. Za to se možete poslužiti izjavom u kojoj jedna osoba svjedoči o drugoj. Takve izjave mogu biti date u intervjuima, na društvenim mrežama i slično. Kao dokaz također mogu poslužiti fotografije na kojima se osobe pojavljuju zajedno u javnosti.

Objavama iz drugih medija možete se poslužiti i za referiranje na vrijeme i mjesto nekog dešavanja. Naprimjer, ako navodite da se pljačka banke desila nekog dana, tada fact-checkeru trebate poslati vijesti iz tri različita medija od toga dana.

Kao sekundarni dokaz poslužit će vam i brojni drugi dokazi koji se pronalaze na internetu. Mape za pronalaženje adresa, stranice za prodaju nekretnina za navođenje okvirne cijene, stranice za praćenje aviona ili plovila, objave sa društvenih mreža.

Gdje je najlakše pogriješiti?

Najlakše ćete pogriješiti kada se koristite napisima iz drugih medija. Sve što možete, istražite sami. Fact-checkeri pristaju da se koristite već objavljenim člancima kada citirate izjavu datu u razgovoru za drugi medij, kako biste je uporedili sa nečim oprečnim u svome tekstu. Naprimjer, ministar je u izjavi za ABC magazin rekao da će narednih deset dana provesti na odmoru. Dokumente o osnivanju firme u Dubaiju potpisao je upravo tri dana nakon toga.

Mediji koji imaju proces provjere činjenica u svojim standardima rijetko gube na sudu, ako ih tuže za klevetu, narušavanje ugleda i slično. Kada njihove istraživačke priče preuzmu drugi mediji, onda dolazi do problema. Takav je primjer novina koje su na naslovnoj strani objavile „Ministar je ukrao pare od penzija!“, a u samom tekstu koji su preuzeli od drugog medija govori se samo o istrazi. Ministar je tužio izdavača novina, ali ne i medijsku kuću od kojih su preuzeli tekst, jer je njihov naslov bio „Ministar pod istragom“. Dakle, senzacionalizam neminovno donosi nevolje i dugoročno jako šteti kredibilitetu.

Kako se pripremiti za provjeru činjenica?

Ne možete nikada imati previše foldera. Napravite folder za osobe, za firme, za press-clipping i sve ostale osnovne elemente vaše priče. Unutar njih, neka svaka osoba i svaka firma ima svoj folder. Imajte odvojen folder za sve vrste dokumenata koje ste koristili – zakoni, presude, snimci ekrana (Print Screens) itd. Imena svih dokumenata moraju odražavati njegov sadržaj i imati naznačen datum izdavanja dokumenta. Ako vam ovo postane praksa u istraživanju, onda ćete uvijek imati jasan pregled svega što ste već prikupili. Dokumenti koje imate moraju biti pretraživi. Postoje brojne web stranice gdje možete učiniti svoje dokumente pretraživima i programi za proces koji se zove OCR (Optical Character Recognition). Uz pomoć njih svoje dokumente u .pdf ili .jpg formatu možete obraditi tako da tekst bude pretraživ. Svi dokazi koje imate moraju biti navedeni u fusnotama. U suprotnom, za sve što nema izvor, fact-checker će predložiti brisanje iz teksta. Prije svega, morate se i psihički pripremiti i odvojiti dovoljno sati za razgovor sa fact-checkerom.

Fact-checkeri su vam najbolji prijatelji. U procesu objave, to su osobe koje će imati najviše motivacije i želje da vaša priča u cjelosti bude neupitno tačna. Nerijetko su pravnici po struci, ali i ako nisu, njihov je cilj da objavljenu priču prate dokazi neoborivi na sudu. Njihov je zadatak da vam postave najteža pitanja i da dovedu u sumnju u svaki vaš zaključak. Prije nego što prvi put pristupite provjeri činjenica možda ćete misliti da će najteža pitanja biti o onim dijelovima teksta na kojima ste proveli najviše vremena istražujući ih. U pravilu to nije tako. U prvoj provjeri činjenica, najviše ćete vremena provesti tražeći dokaze za ono što se vama čini kao općepoznata činjenica. To su najčešći izvori frustracije u cijelom procesu. Ozbiljan fact-checker ne poznaje kvalifikacije poput općeg znanja, svari koje svi znaju, općeprihvaćenih istina. Kada počne provjera činjenica, fact-checker zaboraviti prethodna iskustva i sve što zna o temi. Važno je ne izgubiti iz vida da, fact-checkera, svog saradnika na tom zadatku morate poštovati. Analiza vašeg teksta, potpisa ispod fotografija, infografika i sveg pratećeg materijala do najsitnijih detalja je krajnji cilj. Isti imperativ ima i druga strana -- novinar se uvijek tretira kao najveći stručnjak za datu temu i zavrjeđuje respekt.

Ocijenite kvalitet članka