Copy paste novinarstvo: Neki ih zovu brze vijesti, vjerodostojne informacije, ali ne i plagijat

08.10.2021. / 08:01

Koliko je teško danas napraviti medij?

Bilo kakav medij nije teško napraviti.

Zakupi se domena i hosting, kupi se predložak za web stranicu i sve to može koštati 100 eura.

Onda kreće posao.

Krađa sadržaja odakle god se stigne ukrasti. Važno je da su naslovi bombastični, da mame na klik i da su fotografije dobre.

Kako funkcionira copy-paste novinarstvo

Copy paste novinarstvo funkcionira tako da se uzme sadržaj iz nekog drugog medija i objavi u svom mediju. Autor je uvijek redakcija. Izvor informacije je isto redakcija.

Zato nam se dogodi da u lokalnim vijestima iz Kaknja čitamo kako je Porscheom uništen centar Holywooda. Zašto se ovo događa?

Kada vam je copy-paste biznis plan, onda morate danas objaviti minimalno 20 vijesti na portalu, jer koliko vam informacije vrijede, toliko i traju. Nekoliko sekundi nakon klika. U toj jurnjavi za robom kojom se trguje, često se previde sitnice kao što je mjesto događaja. Ali naslovi su dobri, zvuče moćno.

Za klik je jedino to i važno.

Što kaže etika na copy paste novinarstvo

"Ono što mi radimo zapravo nije novinarstvo" naslov je studije Igora Vobiča i Ane Milojević o tome kako internetski novinari/ke u Sloveniji i Srbiji doživljavaju svoj rad i svoju profesionalnu ulogu u redakciji.

Naslov studije je citat internetskog novinara koji radi u slovenskom dnevniku Delo, a pokazuje dilemu s kojom se suočavaju internetski novinari/ke. Njihov glavni zadatak sastoji se od:

  • kopanja internetskih i printanih sadržaja,

  •  ponovnog sastavljanja vijesti novinskih agencija ili njihovog jednostavnog kopiranja,

  • prevođenja vijesti iz stranih medija.

Zbog vremenskog pritiska rijetko proizvode originalan sadržaj. Iz tog razloga sebe ne smatraju „pravim novinarima/kama.“

Tina Bettels-Schwabbauer urednica njemačkog EJO navodi u svom osvrtu na ovo istraživanje: “Njihovi odgovori sugeriraju da oni pružaju "brze vijesti" i "vjerodostojne informacije", a sebe vide i kao pravovremene nepristrasne posrednike društvene stvarnosti.”

Nema krađe, nema plagijata i nema problema. Jer uloga ovih “profesionalaca” je da olakšaju i ubrzaju dolazak do informacija. Samo to su i učinili.

Postoje ljudi koji misle da je sve besplatno i dopušteno za korištenje ako je na internetu. Međutim, ako pokrećete web stranicu sigurno o sadržaju i autorskim pravima znate nešto više od ove pogrešne tvrdnje “na internetu je sve besplatno.”

Samantha Perry urednica portala Bluefield Daily Telegraph u svom je komentaru opisala ovaj oblik krađe vijesti. “U ovom svijetu tehnologije ‘cut-and-paste’ novinari/ke misle da je u redu ukrasti sadržaj sa već utvrđenih web stranica s vijestima i objaviti ga kao svoj.

I ne koristim olako riječ ‘ukrasti.’ Ponosimo se time što zapošljavamo ugledne novinare/ke koji sakupljaju vijesti s točnošću i integritetom. Isplaćujemo plaće i beneficije, kao i alate: računare, softvere, policijske skenere i drugo.

To činimo sa 125-godišnjom reputacijom priopćavanja vijesti od značaja stanovnicima Zapadne i Jugozapadne Virdžinije.

Često objavljujemo priče na našoj web stranici s linkovima do društvenih medija. Želimo da naši čitatelji mogu dobiti informacije u bilo koje doba dana putem računala, tableta ili mobilnog telefona.

Zatim nepoznata osoba klikne ‘control C’ i ‘control V.’ Naša priča ponovno je na internetu, ali ovaj put na cut - paste news portalu. Naš naporan rad, trud i naši dolari su uzalud.

Klikom na stranicu "kontakt" vidim da portal nema telefonskog broja za kontaktiranje administratora web stranice. Ali ima email ‘za oglase i sponzorske upite’.”

Plagijat se smatra jednim od primarnih grijeha profesije, ali je ipak raširen, posebno u zemljama u kojima se ne poštuju prava intelektualnog vlasništva. Sadržaj  se proizvodi korištenjem polovičnih informacija ili kopiranjem i lijepljenjem bez dozvole ili plaćanje vlasniku autorskih prava.

Žarko Modrić u svom je tekstu za Radio Gornji Grad sažeo svu problematiku preuzimanja tuđeg sadržaja “Ako se već i mora prepisivati tuđi rad, najmanje što bi urednik morao učiniti je navesti izvor informacije umjesto da potpisuje osobu koja je prepisala tuđi članak. Ako se navede izvor informacije, može se potpisati i ime osobe koja je uredila i oblikovala članak za objavljivanje. Ali potpisivati prepisivače kao autore je zločin.”

Nije realno imati dopisnika u svakom dijelu svijeta, pa kada vijest objavljujete imate sve materijale iz prve ruke. Za male lokalne medije, koji se bore za financijski opstanak, nije realno imati dopisnike u svim sredinama o kojima izvještavaju.

Zato je sasvim realno pitati autora za preuzimanje izjave, istraživanja, objaviti preuzeti sadržaj i ime autora, a zatim dodati deep link (duboki link).

Ovom se praksom ne gubi na profesionalnosti i novinarskom integritetu. Naprotiv.

Posljedice ovakvog novinarstva i biznis - pristupa medijima

Najočitija posljedica ovakvog novinarstva za same medije jeste otežano monetiziranje sadržaja i financiranje medija. Ako se medij financira isključivo od impresija, to bjesomučno skupljanje klikova vodi do kopiranja vijesti iz drugih medija, senzacionalizma i crne kronike s punim imenima aktera ovakvih priča. Teške prometne nesreće su alat za dizanje posjećenosti portala, pa tko bi propustio takvu priliku.

Druga posljedica, teška i dugotrajna, je gubitak kredibiliteta i povjerenja u medije. Jer publika ne može uvijek procijeniti kvalitetu informacije iako redovito konzumira sadržaj.

Na kraju, je li to uopće novinarstvo

Kroz cijeli ovaj tekst se spominje novinarstvo i novinarska praksa. Je li copy paste uopće novinarstvo?!

Tu dolazimo do izvora problema. Ne radi se tu o novinarstvu niti profesija ima veze s tim. Postoji veliki broj ljudi koji smatraju da je medij start-up koji je relativno lako pokrenuti, uz mala sredstva i uz gotovo nikakve poslovne kontakte. Sjedite kući i objavljujete sadržaj.

Publika klika, para sipa.

Ocijenite kvalitet članka