Fotogrametrija u novinarstvu: Prilike i izazovi pričanja 3D priča

20.08.2021. / 09:40

Klasično novinarstvo (tako ćemo ga nazvati za potrebe ovog teksta) publici nudi čitanje teksta i gledanje fotografije koja je kao 2D dodatak koji će vijest učiniti relevantnijom.

Pomjeranje granica u novinarstvu dalo je mogućnost publici da dožive sve ono što doživljavaju novinari/ke na licu mjesta. Okruženje i kretanje u prostoru. Zahvaljujući jednoj vrsti virtualne realnosti, a to je fotogrametrija.

Fotogrametrija u novinarstvu

Fotogrametrija je proces koji uključuje snimanje desetaka stotina nepokretnih fotografija i korištenje softvera za njihovo spajanje u 3D mrežu.

Softver traži područja sličnosti između fotografija, a zatim koristi paralaksu ili odnos između objekata u prednjem planu i pozadini kako bi stvorio dubinu.

Filmska i gejming industrija fotogrameriju koriste da bi kreirali fotorealistične postavke. Stručnjaci tvrde da to može potrajati tjednima ili mjesecima da bi se kreirali prikazi visoke vjernosti. Problem može stvarati to što mediji imaju na raspolaganju isključivo dane.

3D priče publici nude mogućnost da dožive neki prostor i okolnosti kao da su zaista bili na tom mjestu. Svaki detalj na slikama, svaki predmet je moguće razgledati iz više kutova. Za publiku, ovo je jedan potpuno nov način ulaska u prostore, ulaska u priče i iskustvo koje se stječe ovakvim gledanjem detalja koji čine neku priču.

Konkretan primjer priče kreirane fotogrametrijom kreirao je New York Times. Stan u gradu Providence, Rhode Island koji pripada paru umjetnika. Posljednjih sedam godina oni su proveli uređujući ovaj stan i pretvarajući ga u umjetničko djelo. Stan je, zahvaljujući postupku fotogrametrije (environment photogrammetry), moguće razgledate do najmanjeg detalja, kao da ste bili u stanu.

Posebne točke i bilješke omogućuju gledatelju/ici da uveća pojedine detalje i istraži ono što njemu najviše privlači pažnju.

Zašto fotogrametrija, zar video nije jednostavniji izbor

Video u novinarstvu ima svoje mjesto, ali mogućnosti koje video daje novinarima/kama i publici ne nudi iskutvo gledanja detalja i uranjanja u svaki detalj priče.

U novinarstvu se ovaj način prikazivanja priča koristi kada postoji potreba za pokazivanjem detalja koje na druge načine ne može vidjeti tako dobro. Jedna od takvih priča je ona o uraganu Dorian koji se dogodio 1. 9. 2019. godine na Bahamima.

Nakon uragana ekipa iz R&D je putovala obalom i bilježila posljedice ove nesreće. Rezultat je 3D priča koja prikazuje zastrašujuće prizore (na linku je interaktivna 3D priča) koje većina ljudi nikada prije nije vidjela. Članovi tima su kazali da je za učinkovit način prikazivanja priče sa tako velikog prostora kakav je Sand Banks, bilo je potrebno ograničiti broj fotografija koje su snimljene, a da bi se to ispoštovalo slijedili su unaprijed pripremljen plan realizacije koji je pomogao da se kreira manji broj fotografija koje su veće kvalitete.

Mediji sada mogu ponuditi virtualno istraživanje lokacija, objekata i ljudi

Fotogrametrija je vrlo fleksibilna, može koristiti za izradu modela ljudi, stvari i mjesta. Modeli 3D fotogrametrije ne postižu u potpunosti interaktivnost i prisutnost koju pružaju impresivna VR iskustva, ali fotogrametrija omogućuje publici virtualno istraživanje lokacija, objekata i ljudi.

Autori studije "Novinarstvo virtualne stvarnosti" Tow Centra za digitalno novinarstvo pretpostavljaju da napredovanjem vizualnih medijskih tehnologija gledatelji postaju sve bliži doživljaju subjekata i da "prepreke između sebe i drugog počinju nestajati."

Za svakog novinara/ku koji je zainteresiran/a za izradu modela 3D fotogrametrije postoje dva ključna koraka: snimanje i obrada. Suština je sljedeća: novinar/ka snima oko 100 slika tijekom procesa snimanja, pomoću digitalne kamere ili specijaliziranih alata, uvozi ih u softver koji analizira fotografije kako bi generirao oblake točaka i konstruirao modele. Kako se stvaraju ti oblaci točaka i njihova točnost uvelike ovisi o tome koji se softver koristi.

Skupina autora na čelu s Henryem Keyserom, za KnightLab, napravila je analizu softvera i alata potrebnih za fotogrametriju. Rezultati su očekivani, najskuplje je najbolje.

Izazovi za novinare/ke

Bilo da se nalazite u kontroliranom ili nekontroliranom okruženju, četiri su ključne komponente za uspješno snimanje fotogrametrije:

  • lokacija - tijekom naknadne obrade fotogrametrijskog modela, većina čišćenja potrebna je zbog lošeg osvjetljenja tijekom snimanja. Čudne bijele ili sive nakupine, koje se nazivaju "artefaktima", mogu biti pričvršćene na vaš subjekt.
  • mirovanje - fotogrametrija je izvrsna u izradi 3D modela nepomičnog objekta, pa ako pokušavate napraviti model nečega što se može kretati, poput osobe, savjetujte ih i pratite da se ne miču. Čak i micanje očiju uzrokuje blage pokrete glave, pa je preporučljivo da model gleda u određenu točku.
  • postavke kamere - nemojte mijenjati postavke iz kadra u kadar jer fotogrametrija najbolje funkcionira pri hvatanju dosljedno oblikovane i obojene stvarnosti.
  • kretanje kamere - Iako morate snimiti cijeli subjekt, jednako je važno da softver za fotogrametriju razumije vaše snimanje. Ako ne želite sate iscrtavanja ili predmet koji treperi, snimite brzo.

Pored toga što novinar/ka treba misliti o priči, tijekom snimanja važno je misliti i o postprodukciji i softveru koji treba razumjeti svaki detalj na svim fotografijama i uklopiti ih u savršenu cjelinu. Ova vještina može cijelom timu uštediti sate postprodukcije i dodatnih radova iscrtavanja mreže.

Ocijenite kvalitet članka