Intervju: Uredničke politike sa rodnom perspektivom

06.05.2020. / 09:12

Jedna od urednica u New York Timesu, Jessica Bennett, prilikom imenovanja na funkciju gender urednice je izjavila da ta pozicija ne podrazumijeva samo pisanje o pravima žena, te da to nije jedino pitanje feminizma. Kaže da je važno približiti sve teme kroz rodnu perspektivu. „Svejedno da li govorimo o pričama o rodnom identitetu, ili maskulinitetu, ili rasi i klasi i kako se oni uklapaju u rodni identitet, ili jednostavno teme koje Times već pokriva - politika, međunarodni poslovi, nauka, zdravstvo.“ 

U zadnjoj deceniji neki od najvećih svjetskih medija, poput New York Timesa, španskog El Paisa i mnogih drugih su odlučili da reorganizuju svoje redakcije, te su uveli novu uredničku ulogu – gender urednike/ce. Početkom marta pisali smo o ovoj ulozi u medijskim redakcijama, kao i o potencijalnoj mogućnosti ovakvog pristupa u medijima na Balkanu

Jedna transnacionalna akcija je pokrenuta prije više od pet godina u Južnoj Americi, pod nazivom Chicas Poderosas (Moćne djevojke), koja je uspjela okupiti veliki broj novinarki i urednica, u cilju podizanja svijesti o neravnopravnost muškaraca i žena u medijima, te važnosti feminističkog pristupa uredničkim politikama. 

O projektu Chicas Poderosas, o važnosti uredničkih politika sa feminističkom perspektivom i sveobuhvatnom pristupu izvještavanju, razgovarali smo sa Isabel González Ramírez, urednicom i novinarkom koja je dio ovog projekta. 

https://festivalzarelia.com/ponentes/
Isabel González Ramírez, Izvor https://festivalzarelia.com/ponentes/
 
Kako vidite važnost  pristupa uredničkim politikama iz feminističke perspektive u redakcijama? Po vašem mišljenju, kako ovaj pristup može doprinijeti medijima, ne samo kada govorimo o razbijanju predrasuda, već i doprinošenju povećanja broja čitatelja/ica i slušatelja/ica?

Naš glavni doprinos kao novinara/ki jesu činjenice. U posljednjih 10 godina pojavile su se različite medijske pozicije koje prije toga nisu postojale, kao i druge koje su nestale. Na primjer, to je slučaj sa onim urednicima/ama koji znaju kako da pristupe publici preko različitih digitalnih kanala. Ova uloga je specifična i zahtijeva specijalizirani profil. Nastala je kao odgovor na nespornu stvarnost: napredak digitalne tehnologije. Isto se događa i sa ulogom gender urednika/ca, jer zahtijeva razumijevanje svijeta koji omogućava prepoznavanje razlika između muškaraca i žena i kako je ta nejednakost utjecala na to kako smo ispričali/e ili ušutkali/e priče polovine stanovništva. Ta se uloga također temelji na činjenicama, a ne na ćudljivosti, jer su gender urednici/e posebno važni/e u ovom trenutku kada su feministički pokreti u Latinskoj Americi, poput #NiUnaMenos, #MeToo ili #ElVioladorEresTú, dali veću vidljivost rodno zasnovanog nasilja.

Godinama je nasilje nad ženama bio sekundarni problem u medijima, koji se rješavao samo kroz senzacionalne izvještaje u kojima se, na primjer, femicid smatra „zločinom strasti“, bez produbljivanja u strukturne razloge koji dovode muškarce da ubijaju žene. Gender urednici/e daju dubinu ovim činjenicama i na ovaj način informacije koje prezentiraju mediji također stvaraju vjerodostojnost među publikom, koju čine i mnoge žene koje očekuju odgovornije i istinitije izvještavanje.

Vi ste dijelom projekta Chicas Poderosas. Kako je ovaj projekat organizovan i koje su koristi ovog projekta za novinare/ke i medije u cjelini?

Chicas Poderosas je zajednica novinarki, komunikologinja i preduzetnica u medijima koja je prisutna u 18 zemalja Latinske Amerike, Sjedinjenih Država, Španije i Portugala. Novinarstvo se generalno povezuje sa vrlo muškom (maskulinističkom) ulogom: usamljeno i neustrašivo. Ali stvarnost je da su škole komunikologije i redakcije prepune žena koje u pravilu moraju birati između profesionalne karijere i reproduktivnih zadataka, sa svim profesionalnim posljedicama koje to sa sobom nosi.

U Chicas Poderosas, zajedno smo naučile stvarati druge saradnje i transnacionalne metodologije rada za prakticiranje novinarstva. Isto tako, jedna od glavnih ciljeva Chicas Poderosas je identificirati glavne prepreke koje žene moraju postići u karijeri, te stvoriti mogućnosti da se više žena obuči za obavljanje vodećih uloga u medijima.

Kako vidite rezultate rada na ovom projektu u zadnjih pet godina, posebno kada govorimo o razbijanju predrasuda u heteronormativnom društvu?

Chicas Poderosas je s vremenom, uz rad mnogih žena, postao referentna zajednica u kombinaciji novinarstva sa feminizmom, istraživanjem i liderstvom u medijima. Ovo je relevantno, pogotovo ako uzmemo u obzir da smo kao žene koje se bave novinarstvom dugo vremena bile pozivane na pretpostavljenu objektivnost, zbog čega smo morale napuštati i ono što jesmo kako bismo radile. Chicas Poderosas bio je prostor za učenje da žene nisu konkurencija jedna drugoj, što je vrlo česta predrasuda.

Zajedno smo naučile i o prednostima umrežavanja, dijeljenja alata i stvaranju saradničkih i transnacionalnih istraživanja o pitanjima koja su još uvijek sekundarna ili nemaju mjesta na novinarskim planovima, poput seksualnih i reproduktivnih prava ili migracija žena i nebinarnih osoba. Isto tako, to je mreža u kojoj radimo tako da više novinarki može napredovati u svojoj profesionalnoj karijeri i zauzimati vodeće uloge koje favoriziraju novinarske planove i ravnopravnije radne uslove.

Kada govorimo o feminističkom pristupu i reorganizaciji redakcija, šta biste savjetovali novinarima/kama, ali i medijima, na Balkanu? 

Niko nije rođen/a kao feminist/kinja, ali kao što kaže afrička spisateljica Chimamanda Ngozi, svi bi ljudi trebali biti feministi/kinje. To je lični put koji kad započne, neminovno dosegne svoj cilj. Mislim da Balkan i Latinska Amerika dijele mnoge probleme povezane sa siromaštvom, mačizmom i predrasudama vezanim za ulogu koju žene zauzimaju. S medijima možemo raditi na promociji manje nasilnih i egalitarnijih društava, u kojima žene mogu odlučivati o svom životu, tijelima i svojim željama.

Najvažnije je ne bojati se riječi feminizam. Moguće je istovremeno biti i novinarka i feministkinja. Moramo prevladati ideju da je novinarstvo objektivno. Objektivnost je mit koji negira naše mjesto u svijetu i kako smo s njim izgradili svoj odnos. Feminizam je prije svega mogućnost identificiranja i razumijevanja priča, nudi nam uglove i perspektive koje vrednuju glas i iskustvo žena i ljudi koji se ne poistovjećuju sa binarnim rodom, ljudi koji su godinama bili izuzeti iz dnevnog reda izvještavanja medija. Kolumbijska novinarka Catalina Ruiz, na prvom festivalu feminističkog novinarstva Zarelija, koji je održan u Ekvadoru 2019. godine, je izjavila da mediji koji na feminističko novinarstvo gledaju sa sumnjom su također aktivisti/kinje, ali njihova pozicija je da održavaju status quo.

U Latinskoj Americi i općenito u svijetu događaji povezani sa seksističkim nasiljem dobili su na značaju u javnim agendama, ali nije dovoljno pokriti te događaje ako ne naučimo i odemo dublje u pristupu koji nam omogućava da identificiramo razloge zbog kojih se ovi događaji dešavaju, pristup koji nam daje mogućnost da možemo reći da su te priče istinite, kako osobe ne bi ponovo postale žrtve. Ovakav pristup je neophodan kako bi novinari/ke, urednici/e i druge osobe povezane sa medijima mogle ispričati potpunije i istinitije priče.

Smatrate li da bi budućnost novinarstva trebala imati obavezan feministički pristup izvještavanju?

Mislim da svi mi koji se bavimo novinarstvom moramo stalno učiti i biti u toku sa alatima koji nam omogućavaju bolje razumijevanje događaja koji se dešavaju, bez obzira na sredstva koja koristimo. Sigurna sam da mnogi/e novinari/ke ne rade sa zlom namjerom kada pokrivaju pitanja koja se tiču seksualnih i reproduktivnih prava, ili prava žena i osoba različitog rodnog identiteta. Međutim, mnogi prilozi dovode do ponovne viktimizacije zbog nedostatka pristupa koji stavlja naglasak na nejednakost ili strukturalne situacije koje dopuštaju da diskriminacija i rodno zasnovano nasilje i dalje postoji. Na primjer: za razumijevanje problema zaštite okoliša moramo se osposobiti, ako pokrivamo ekonomiju nastojimo naučiti sve što nam je potrebno o toj temi. Moramo učiniti isto sa pokrivanjem svih tema, pogotovo rodne nejednakosti i nasilja, kroz sveobuhvatniji pristup.

d
Prevod: #ostanisigurna Briga o sebi i sveobuhvatna sigurnost za novinarke, izvor Facebook Chicas Poderosas
 
Da li vidite neke specifične posljedice na novinarke, ali i generalno na medije, koje su se desile sada za vrijeme pandemije? Kakve dugoročne posljedice ova kriza može imati na feministički pristup izvještavanju?

Krize obično imaju mnogo efekata na život djevojčica, tinejdžerki, žena i osoba drukčijih seksualnih orijentacija. To je zato što su oni mnogo ranjiviji,  moraju dijeliti prostore sa svojim nasilnicima, obično članovima porodice. Osim toga, žene su te koje su historijski bile zadužene za skrb, bez ikakvog ekonomskog priznanja, što ih stavlja na preopterećenje posla. Svi to sada vidimo: iscrpljene, zlostavljane, silovane i ubijane žene u svojim domovima. To su činjenice koje bi trebale privući pažnju medija kao dijela praćenja zdravstvenog stanja u vrijeme pandemije. Feministički pristup pandemiji omogućava i pronalaženje određenih obrazaca i davanje glasa izvorima koji nisu samo službeni.

Hiljade žena novinarki moralo je nastaviti profesionalni posao istim intenzitetom, kada istovremeno moraju prisustvovati dužnostima njege, što nameće težak radni ritam koji utječe na njihovo fizičko i psihičko zdravlje. Historijski gledano, redakcije su bile neprijateljski raspoložene prema ženama jer su idealizirale nesmotreni i rizični rad, ne uzimajući u obzir da žene obično moraju birati između svog reproduktivnog i produktivnog rada.

Svakog dana sve je više žena koje studiraju i bave se novinarstvom, tako da ima smisla da novinarstvo i redakcije razmotre uslove koji im omogućavaju napredovanje u karijeri. Moramo uključiti suradničku i fleksibilnu logiku koja uključuje logiku u kojoj žene mogu proizvoditi bez trostrukog napora, zaradivši manje od naših muških kolega.

Na ovom linku možete pročitati članke koje su pisale članice Chicas Poderosas, a možete ih pratiti na Twitteru, Instagramu ili Facebooku.
 

Ocijenite kvalitet članka