Oni su promijenili način na koji je svijet do tada pisao naslove.
Pretpostavljate da je riječ o start-up mediju Upworthy i njihovim čuvenim naslovima koji su na web stranicu uspijevali privući 90 milijuna ljudi mjesečno.
Što je Upworthy fenomen?
Ovo nevjerojatno dijete moralo je uživati u
19 nevjerojatnih godina na ovom Planetu. Ono što je ostavio
za sobom je čudesno
...
Pogledajte zašto imamo
apsolutno smiješan standard ljepote
u samo 37 sekundi
Viđate ih svakodnevno. Čuveni Upworthy naslovi od tri reda.
To je model izgradnje znatiželje tako da se prava tema priče skriva dok ne kliknete. Ili da kažem otvoreno clickbait.
Možda idu na živce. Ali rade svoj posao. Do kraja 2013. najmanje dvije novinske kuće rekle su da je Upworthy najbrže rastuća medijska stranica svih vremena.
Medij koji se temelji na promicanju (!) virusnog i uzbudljivog sadržaja, dosegnuo je posjete blizu 90 milijuna ljudi mjesečno. Naglasak treba biti na riječi promicanju jer novinari/ke ovog medija ne pišu sadržaj. Preuzimaju ga od drugih, prepakiraju i objavljuju na svojoj web stranici.
Čuveni naslovi, kako tvrdi Peter Koechley jedan od osnivača, bili su eksperiment.
“Počeli smo se petljati s naslovima kao eksperiment kako bismo skrenuli pozornost na videozapise o nasilju u obitelji i klimatskim promjenama. Tada smo vidjeli da je formula replicirana. S jedne strane zabavno je biti na rubu, ali s druge strane nikad se zapravo nismo bavili naslovima.”
Kako su Upworthy naslovi došli u medije
Columbia Journalism Review u svom tekstu započinje priču: u ljeto 2010. godine, konzervativni voditelj talk showa Michael Graham tijekom svoje turneje po Irskoj svratio je u Dublin kako bi razgovarao s glasnogovornikom Laburističke stranke u zemlji. Bila je to bezbrižna radnja , snimljena u pubu, a emitirala se publici u Dublinu. Unatoč ambijentu i piću, razgovor se zahuktao, a kulminirao je kada je Grahamov protivnik, čovjek po imenu Michael D. Higgins, optužio Tea Party entuzijaste da su "drkadžije koji siju strah."
Ovaj bi sadržaj mogao čamiti u nekom malom, mračnom kutku interneta da nije bilo intervencije.
Godinu i pol kasnije, Higgins je izabran za predsjednika Irske.
Nedugo zatim, Upworthy tvrtka koja je postojala tek šest mjeseci, pronašla je snimku ove radio emisije.
Politika kreiranja sadržaja za Upworthy web stranicu, je potraga za materijalima koji se već nalazi na webu, zatim ga prepakira kako bi sadržaj dosegao širu publiku. U slučaju dublinske radijske emisije promijenjen je naslov, “Michael D. Higgins protiv Michaela Grahama”, u nešto privlačnije: “Pripadnici Čajanke se odlučili obračunati sa stranim predsjednikom. Nije išlo tako dobro” (A Tea Partier Decided to Pick a Fight with a Foreign President. It Didn’t Go So Well.)
U roku od 24 sata, Upworthyjeva objava dosegla je milijun ljudi. Irish Times je objavio naslovnicu, a rečenica o "drkadžijama" postala je ključna u predsjednikovoj karijeri. Upworthyjeva pažnja dovela je raspravu natrag u javnu sferu.
Kako Alexis Sobel Fitts kaže u tekstu: “Upworthy radi kao smetlar, privlačeći ogroman promet na vlastitu web stranicu prenamjenom materijala drugih ljudi.” Originalnim kreatorima Upworthy daje kredibilitet i donosi nove poglede.
Promet koji dolazi sa skromno navedenih linkova koji su objavljeni pod svakim Upworthyjevim člankom, daleko veći od onog koji bi organizacija mogla sama privući.
Bio je to početak medija Upworthy.
Je li ostavština Upworthy.com clickbait na steroidima?
Često se postavlja ovo pitanje. Sudeći po reakcijama drugih medija, društvenih mreža i publike ovaj tip naslova smatra se lošim i izaziva i negativne efekte.
Eli Pariser priznao je da je barem nešto od onoga što je Upworthy napravio bilo clicklikbait. Na pitanje jesu li postojali posebni Upworthy naslovi koji su neke ljude pogodili na pogrešan način? On je rekao. "Potpuno. Jesu li me neki od njih pogodili na pogrešan način? Ponekad." Istaknuo je jedan naslov za koji je čak i on priznao da je loš i pogrešan: "Njegove prve 4 rečenice su zanimljive. Peta me je oduševila. I malo mi je pozlilo."
Zbog svoje uredničke politike dobili su naziv “smetlari.” Na što je Pariser kazao da oni ipak nisu smetlari, nego “skupljači” a njihova prepravljanje sadržaja čine svijet boljim mjestom.
“Većina viralnih priča nema smisla. Upworthy obrađuje važne teme: klimatske promjene, Afganistan, rodnu diskriminaciju, rasizam. A podizanje ovakvih priča može preobraziti internet. U najboljem slučaju, stvari na internetu su ili sjajne ili smislene. Na Upworthy.com ima po malo jednog i drugog."
Kako je i sam Koechly kazao naslovi sami po sebi nisu dovoljni da potaknu ogromnu količinu viralnog prometa. “Da jesu, vidjeli biste da svaka medijska kuća raste kao mi. Drugi kritični dio je da sadržaj koji isporučujete mora biti ono što ljudi žele dijeliti na mrežama. Nisu u pitanju samo naslovi. Pričate priče koje pokreću ljude.”
Ali naslovi su ono što je većina ljudi vidjela.
Koechley se čak i ispričao zbog ovog načina poslovanja na medijskom tržištu: "Nekako smo oslobodili čudovište. Oprostite zbog toga. Oprostite što smo na neki način razbili internet prošle godine. Uzbuđen sam što ću se oprostiti od mamca za klikove."
Unatoč velikim nastojanjima u obračunu s clickbait naslovima, ostaje pitanje je li isprika dovoljna ako čudovište na steroidima i dalje preživljava u medijskom prostoru?
