Nonny de la Peña koju nazivaju Kuma virtualne realnosti kazala je: "Kao novinari/ke, mi radimo na stvaranju kritičkog angažmana, ali ja sam željela ići dalje od izvještavanja i usredotočiti se na iskustvo u kojem se ljudi mogu virtualno transportirati."
Ispričati priču i poslati fotografiju vulkana, uragana Katrina, velikih sportskih ili zabavnih događaja, postalo je suviše jednodimenzionalno i prejednostavno, a publika danas od medija očekuje i nemoguće da bi se približila drugim ljudima i drukčijim stvarnostima.
Što virtualna realnost znači za novinarstvo
Približavanje publike stvarnoj situaciji oduvijek je bila preokupacija novinara/ki, a virtualna realnost nudi idealno multimedijsko iskustvo i mogućnost da gledatelji/ice širom svijeta urone u priču i dožive (ne samo konzumiraju) informaciju.
Francesco Marconi, menadžer za strategiju i korporativni razvoj u Associated Pressu, je kazao - “Gledatelji će uskoro moći ne samo ‘hodati’ kroz virtualne prostore, već i dodirivati trodimenzionalne objekte i komunicirati s drugima - uvlačeći publiku dublje u priče.”
Kako će se ovo utjecati na novinarstvo?
Osjećaj prisutnosti koji virtualna stvarnost omogućuje sudionicima/cama donosi prizore, zvukove, čak i osjećaje koji prate vijesti. Umjesto da gledatelj/ica bude promatrač/ica, publika može situaciju doživjeti kao dio svoje stvarnosti.
Istraživanja pokazuju da zadržavamo više informacija i možemo bolje primijeniti ono što smo naučili nakon sudjelovanja u virtualnoj stvarnosti. To je snaga VR-a i zato immersion (uranjajuće) novinarstvo zaista može dodati novu dimenziju izvještavanju, čineći ga dojmljivijim i nezaboravnim.
Marcelle Hopkins suvoditelj virtualne stvarnosti i zamjenica direktora za video u New York Times-u kazala je da: "Virtualnu stvarnost, kao i 360 ° video, AR, MR i sve što slijedi, vidimo kao dio istog spektra, a to su uranjajuće platforme. To vidimo kao dio budućnosti načina na koji ljudi konzumiraju medije, uključujući novinarstvo."
Za novinarstvo, dokumentarne filmove, vijesti i druge nefikcijske žanrove, virtualna realnost je relativno novo područje. "To je vrlo mlad medij", tvrdi Hopkins, "a mi tek učimo kako se njime služiti. Dok pričamo priče na ovaj način, svaki put naučimo puno toga."
Virtualna realnost u novinarskoj praksi
RTV Slovenija trebala je pronaći novi način za pridobivanje čitatelja/ica milenijalaca. Virtualna stvarnost bila je prilika da ljude ubacite u vijesti kao nikada prije. Opširniji sadržaj donosi više angažmana gledatelja/ica.
VIAR, slovenski startup godine 2017., razvili su rješenje za medije. Njihov proizvod, Viar360, koriste neke od vodećih američkih novinarskih škola poput Sveučilišta Missouri, Penn State i Michigan State University. Viar360 je izdavačka platforma koja omogućuje stvaranje interaktivnih priča u virtualnoj stvarnosti bez ikakvog programerskog znanja. Osnovne prednosti Viar360 je sposobnost brzog stvaranja narativa u 360 i VR s interaktivnim žarišnim (hotspot) točkama, omogućujući pripovijedanje potkrijepljeno moćnom analitikom.
Za one koji nemaju iste resurse kao velike medijske kuće, Viar360 nudi rješenje uz mogućnost dodavanja interaktivnih elemenata.
U svibnju/maju 2017. pokrenuli su partnerski projekt s RTV Slovenija koja, kao i mnoge medijske organizacije u Europi, želi koristiti pripovijedanje u virtualnoj stvarnosti kako bi obogatio iskustvo svojih gledatelja/ica.
Producenti, Matej Praprotnik (pomoćnik direktora za radijske strategije) i Matjaz Čelić (viši dizajner pokreta na RTV Slo), koristili su platformu Viar360 za izgradnju prvih interaktivnih vijesti u virtualnoj stvarnosti u Sloveniji.
Projekt je virtualni obilazak Planice - alpske doline u sjeverozapadnoj Sloveniji. Planica je najpoznatija kao skijalište.
Cilj projekta bio je ispričati priču o finalu Planica skijaških skokova, očima novinara koji su pokrivali ovaj događaj. Na ovaj su način omogućili gledatelju/ici da iza kulisa ode na područja koja su obično zabranjena za javnost. Značajka stvorena na kraju sezone skijaških skokova Svjetskog kupa omogućila je gledatelju/ici da doživi priču u panoramskom načinu od 360˚ ili u naočalama za virtualnu stvarnost (za upečatljivije iskustvo).
Priča započinje uvodnom pozdravnom porukom slovenske izvjestiteljice - Anje Hlače Ferjančić. Obraća se gledatelju/ici kako bi odabrala jedan od putova kojima može ići za nastavak obilaska. Gledatelji/ice mogu odlučiti hoće li pogledati bliže rampu, tribine ili letjeti helikopterom iz Kranjske Gore u dolinu Ponce.
Samo 48 sati nakon objave ove interaktivne priče, analitika pokazuje da je priča ostvarila 5640 pregleda sa 4433 zabilježenih sesija, što znači da je 27% gledatelja priču pogledalo ponovno.
Praprotnik smatra da bi ovo moglo biti sljedeće poglavlje u sportskom novinarstvu, “mogli bismo ga vidjeti na sljedećim Olimpijskim igrama. Tehnologija se već koristi, ali još uvijek nema puno ljudi priliku iskusiti je. To je novi medij i nova industrija, koja će prvo pronaći svoje mjesto u sektoru zabave prije nego što pronađe put u obrazovanju i učenju.
Je li nama koji čak ne uspijevamo ostvariti pretplatu na digitalne sadržaje virtualna realnost (pre)daleka budućnost?
Pričati o primjeni virtualne realnosti u novinarstvu u trenutku kada većina medija na Balkanu ne može uspostaviti model pretplate na digitalne sadržaje, djeluje čudno i nedostižno. S druge strane, tehnologija postaje sve dostupnija, a broj novinara/ki koji se odlučuju na freelance karijeru je u porastu. Ovakvi trendovi mogli bi značiti veći broj VR priča u medijima.
Kao u dron novinarstvu, ne može se očekivati da svaka redakcija ima dron, dozvole, osiguranja, edukacije i stalno zaposlenog dron novinara/ku, ali može povremeno angažirati novinara/ku freelancera koji je u svakom trenutku spreman sudjelovati u novom projektu kao vanjski suradnik/ca.
