Disidentski, radikalni, underground, subverzivni, nekorporativni, napredni, osnovni, aktivistički, anarhistički, mali...
Ovo su nazivi za alternativne medije.
Tako tvrde najvidljiviji izvori na internetu.
Ono u čemu se svi izvori slažu je da još uvijek ne postoji jedna precizna definicija alternativnih medija.
Što je alternativni medij?
Prema Wikipediji alternativni mediji su medijski izvori koji se razlikuju od dominantnih vrsta medija (kao što su mainstream mediji ili masovni mediji) po sadržaju, produkciji ili distribuciji.
Ponekad se pojam neovisni mediji koristi kao sinonim, pozivajući se na neovisnost od velikih medijskih korporacija, ali ovaj se izraz također koristi da označi medije koji uživaju slobodu i neovisnost od vladine kontrole.
Alternativni mediji često su "nekomercijalni projekti koji zagovaraju interese onih koji su isključeni iz mainstream medija":
- siromašne manjine
- političke i etničke manjine
- radničke skupine
- LGBTIQ zajednica.
Alternativni mediji osporavaju dominantna uvjerenja i vrijednosti kulture.
Definicija alternativnih medija kao „suprotnosti mainstream medijima“ nije dovoljno jasna i precizna. Mnogi straučnjaci tvrde da to nije dovoljno dobar opis svih funkcija koje alternativni mediji imaju.
Ono što je zajedničko svim alternativnim medijima, bez obzira na to kako su nastali i kako se financiraju, je da šire marginalizirana stajališta.
Što medije čini alternativnim?
Da biste kao medij širili nepopularna stajališta i informacije, pitali ono što drugi ne izgovaraju na glas, i još pri tom financijski opstali, potreban je poseban pristup novinarskom poslu i funkcioniranju medija.
Kriteriji koji se često koriste za opisivanje alternativnih medija uključuju:
- sadržaj publikacije
- sredstva za proizvodnju sadržaja
- vlasništvo
- traži li publikacija društvene ili političke promjene
- je li publikacija namijenjena stvaranju dobiti...
Potrebno je naglasiti da novinarstvo u alternativnim medijima nije viša razina novinarstva koje obični smrtnici nisu vidjeli. Ali okolnosti u kojima ti mediji rade i kreiraju priče jesu posebne.
Mnogima od ovih malih medija ograničen je pristup izvorima informacija i pristup institucijama. Joshua D. Atkinson autor knjige Journey into Social Activism: Qualitative Approaches okarakterizirao je ovu pojavu kao “monopol izvora informacija od korporativnih medija i protjerivanje u geto.”
Prilikom kreiranja sadržaja, alternativni mediji moraju se okrenuti inovativnim načinima dolaženja do informacija i kreiranja sadržaja. U tom im uveliko pomaže građanski aktivizam čije angažiranje ove medije i njihovo izvještavanje čini još autentičnijim izvorom informacija.
Charles Willett, osnivač Counterpoise-a i autor brojnih članaka o alternativnim medijima, kaže da alternativni mediji izražavaju "sve što se ne prihvaća, ne dopušta, nije dostupno u korporacijskim i vladinim glavnim medijima."
Uloga alternativnih medija
Imaju dragocjenu ulogu u obrazovanju građana kroz detaljno izvještavanje od javnog interesa, uključujući
- istraživačko novinarstvo,
- novinske izvještaje,
- novinarstvo s objašnjenjima,
- solution journalism.
Među ulogama alternativnih medija je i stvaranje ravnoteže na medijskoj sceni.
Mnogo građana/ki nema dovoljnu medijsku pismenost da bi mogli procijeniti koliko su objektivne, realne i kvalitetne informacije u mainstream medijima. Zato postoji druga strana koja može biti objektivna, nepristrasna i pri tom realno pokazati kakva je situacija na terenu.
Što su alternativni mediji vidljiviji i zaštićeniji, to će više ljudi moći preispitivati izvještavanje glavnih medija.
Zašto je ovo važno?
Primjer priče koja je potaknula javnost na preispitivanje je ubojstvo afro-amerikanca Georgea Floyda kojeg je ubio bijeli policajac iz Minneapolisa tijekom uhićenja, što je izazvalo masovne demonstracije u Sjedinjenim Državama i ostatku svijeta.
Mediji čije se izvještavanje pratilo, nisu bili velike medijske kuće ni javni servisi.
Brutalnost policije i stvarno stanje na ulicama pokazali su mali, relativno novi alternativni mediji kakav je bio Unicorn Riot. Izvještavanje velikih medijskih kuća svelo se na policijska izvješća i izjave zvaničnika.
Tko stvara alternativno novinarstvo
Prema nekima alternativno novinarstvo definira se kao amatersko jer ga stvaraju oni koji nisu dio velikih medijskih organizacija. Smatra se da imaju malo ili nimalo obrazovanja ili profesionalne kvalifikacije kao novinari, izvještavaju iz svog građanskog položaja kao članovi zajednica ili kao aktivisti.
Ovom mišljenju doprinosi i činjenica da se alternativnim medijima smatraju blogovi pojedinih građana koji su u nekim zemljama jedini alternativni izvor informacija o određenim temama.
Međutim, mnoge alternativne medije osnovali su novinari koji su stekli iskustvo u mainstream medijima.
Alternativne medije nazivaju još i medijima trećeg sektora jer ne pripadaju javnom medijskom sektoru, ni komercijalnom sektoru, već sektoru civilnog društva.
Kako tvrdi dr. Lejla Tirčalo u knjizi Mediji i shrinking space u Bosni i Hercegovini „jedna od najvažnijih političkih uloga medija je njihova uloga “psa čuvara” (watchdog), koja podrazumijeva držanje aktera/ki političke scene odgovornim za njihova djela.”
Bez obzira jesu li alternativni ili ne, objektivni mediji su nam potrebniji nego ikad.
