Nećete vjerovati, nećete moći spavati, život će vam se promijeniti kada vidite ovo.
Da bi čitatelj/ica doživio/jela tu životnu promjenu mora kliknuti na link.
Ovo je jedan od načina kako mediji nastoje podići pojetu na web stranici
Koliko vrijedi taj jedan klik?
Vrijedi li toliko da se isplati kompromitirati struku?
Kompromitira li struka baš svakim „golicavim“ naslovom i je li svaki clickbait loš i neetičan?
Što je clickbait
Definicija Merriam-Webster rječnika kaže da je clickbait “nešto (poput naslova) osmišljeno kako bi čitatelje potaknulo da kliknu na hipervezu, posebno kada veza dovodi do sadržaja sumnjive vrijednosti ili interesa.”
Prevodi se i kao zavaravajući naslov.
Nilay Patel iz The Vergea clickbait definira kao "obećanje vrijednosti koje nije ispunjeno", što znači da su očekivanja čitatelja veća od onoga što mediji uistinu sadrže. “Poput mamaca za ribolov, clickbait koristi lažnu premisu da vas privuče. Dodao bih da clickbait povlači za sobom negativno iskustvo.”
Clickbait opisuje sadržaj koji je dizajniran da potakne korisnika da klikne na određenu web stranicu. Obično uključuje senzacionalističke naslove ili slike.
Riječ clickbait dodana je Oxfordskom rječniku engleskog jezika u jesen 2016. Izraz je izumio Jay Geiger u blogu napisanom u prosincu 2006. Clickbait je kombinacija riječi klik, koja se odnosi na klik (računalnog miša) i mamac, misleći na nešto što mami korisnika.
Je li clickbait baš uvijek loš
"Clickbait nije nužno loš", kaže Andrew Selepak, profesor i direktor dodiplomskog programa društvenih mreža na Sveučilištu Florida. "Iako na clickbait često gledamo negativno, jer je povezan s lažnim vijestima, ako vaša tvrtka ima solidan proizvod koji može pomoći potrošačima, dovoditi ljude na vašu web stranicu mamcem nije toliko loša stvar."
Kako smo već spomenuli ranije, “obećanje vrijednosti koja nije isporučena” je problem ovakvih naslova. Ako čitatelje/ice namamimo specifičnim naslovom i isporučimo im vrijednost koja je u naslovu obećana, zadovoljni su i mediji i publika.
Kako ovo u praksi funkcionira?
Naslov kaže dovoljno da bi zaintrigirao, ali to ne može zadovoljiti ljudsku psihu. Zato će veliki broj čitatelja/ica kliknuti da vidi tko je nogometaš koji je potpisao ugovor života.
Ono što je ključno u ovom slučaju i što nas je ostavilo u zoni etičkog novinarstva je prvi paragraf informacije. Odmah je rečeno sve što publika želi znati. Posjetitelji web stranice su dobili informaciju koja im je obećana, a medij koji je koristio ovu praksu dobio je klik i “vrijeme provedeno na stranici” koje je zabilježeno u analitici.
Mnogi novinari/ke tvrde da je ovo sasvim opravdana praksa jer da je u naslovu napisano NN nogometaš potpisao ugovor života rijetki bi kliknuli jer je u naslovu sadržana cijela informacija.
Za i protiv
Još nikad nije postignut kompromis oko toga može li clickbait biti dobar ili je uvijek loš.
S jedne strane imamo one koji su striktni kada je u pitanju clickbait i kažu jasno ne. S druge strane imamo one koji tvrde da clickbait nije loš ako posjetitelju/ici u sadržaju date ono što ste obećali naslovom.
Mogu li se pomiriti ova dva stajališta?
Za neke je clickbait jednostavno bilo koji sadržaj koji mami klik, bez obzira je li on dobar ili loš.
Drugi smatraju da je clickbait uvijek loš.
Ta loša reputacija samo se pogoršala uz današnje skandale s lažnim vijestima i zbunjujuće sponzorirane priče.
Privlačnost (nekada i opravdanost) clickbaita u medijima krije se u stvaranju klikova. Bez obzira radi li se o senzacionalističkom sadržaju ili stvaranju tajne zbog kojega netko klikne na članak, ovi naslovi djeluju.
Da clickbait u medijima može biti opravdano sredstvo privlačenja publike (klikova) pokazala su i istraživanja.
BuzzSumo je proučio 100 milijuna naslova na Facebooku kako bi utvrdio koje su clickbait fraze imale najveći prosječni angažman. Naslovi koji su sadržavali senzacionalističke fraze poput "... natjerat će te" ili "što se dalje dogodilo" imali su u prosjeku između 1060 i 8961 angažmana na Facebooku.
S druge strane, naslovi poput "Ovo je najjednostavniji način da..." ili "X jednostavnih savjeta da...", imali su manje od 50 prosječnih angažmana.
To je zaista velika razlika. Možda i veliki argument.
Financiranje medija svakim je danom kompleksnije, teže i inovativnije. Koji god poslovni model koristili, medijima je potrebna dobra posjećenost jer od ovih brojki ovisi cijena impresije, oglasa, prostora koji se prodaje.
„Mamci klikova“ zato i jesu kroz nekoliko godina evoluirali iz omražene neetične u sasvim prihvatljivu taktiku privlačenja publike.
Clickbait i etika
Glavni autor modula „Clickbait i metrike“ na portalu ONAethics, Steve Buttry sa Sveučilišta Louisiana State kaže „ako metrički podaci usmjeravaju medije da proizvode više senzacionalističkog, a manje objektivnog novinarstva, to je žalosno, ali ne nužno neetično.“
Etička pitanja mogla bi se pojaviti ako naslov zavarava samo da bi privukao promet.
Kako procijeniti je li naslov na rubu etičke provalije?
Moguće je na osnovu nekoliko pitanja:
- Podržava li priča naslov? - senzacionalistički naslovi stari su koliko i novine. Ako naslov ili objave na društvenim mrežama mame, a tekst nema nikakvu povezanost s onim što je u naslovu navedeno, to jeste problem.
- Da li naslov ili objava na društvenim mrežama postavljaju pitanje ili kriju nešto važno u nadi da će čitatelj kliknuti kako bi pronašao odgovor? Ovo je dugogodišnja medijska praksa. Pitanje je da li je informacija iza naslova uaista toliko važna ili je još jedan tekst o najsmješnijim facama mačića?!
- Je li odgovoreno na pitanje iz naslova? Osjeća li se čitatelj/ica prevareno ili je dobio/la obećani sadržaj?
- Privlači li medij gledatelje/ice svojim sadržajem, klika li naslove zainteresirana publika? Ili se kupuju robotski klikovi koji neće donijeti vrijednost oglašivačima?
Ljudi dnevno vide 5000 do 6000 informacija koje žele i ne žele. Zato je važno ponuditi kvalitet kojim će se graditi povjerenje u medij.
Ako je u šumi od 6000 informacija clickbait naslov sredstvo za privlačenje pažnje na kvalitetan i istinit sadržaj, možemo se složiti da je ovo jedna od taktika, a ne neetična praksa.
