Podkast je još prije 10 godina bila forma u svijetu koja je otškrinula svoja vrata kroz audio format i dala je ljudima uvid u novi format, koji je zanimljiv, a nije radio. Na Balkanu je podkast postao popularan prevashodno zbog video formata, a pojavom i društvenih mreža poput TikToka, on je stekao sve veću popularnost kod mlađe publike.
Na Balkanu, iako u posljednjih nekoliko godina postoji masa podkasta, što kvalitetnih, što nekvalitetnih sa instant gostima i instant temama, nekako se u svemu tome probio i podkast Agelast Galeba Nikačevića koji je svojom kvalitetom i zanimljivim emisijama stekao vidnu popularnost na prostoru Balkana.
On u opisu svog podkasta govori da je „najstarija priča na sv(ij)etu zapravo mit o potrazi. Čov(j)ek otkako postoji, on traga.“
Traganje može da bude prostorno, ali kako dodaje, traganje može da bude i unutrašnje. U Agelastu tragaju za srećom, za identitetom, tragaju pokušavajući da odgovore na mnoga pitanja.
Kroz razgovore i putovanja, ovo je Galebova potraga i njegov pokušaj da pobjegne od besmisla.
Agelast podkast je trenutno izašao više od 150 puta sa različitim sagovornicima širom regiona i ostvario veliku broj slušanja i gledanja.
U moru kvalitetnih, ipak se izdvajaju i oni koji su shvatili koliku popularnost donose nove društvene mreže, pa shodno tome, pokrenuli su se podkasti koji pričaju o raznim temama, a uglavnom je to kopija sagovornika izvana, a jedan od najboljih primjera je i Andrew Tate, koji je u veoma kratkom roku postao popularan, zbog svojih mizogenih stavova. Andrew Tate je inače bivši bokser, a danas influenser, koji je zaradio milione na razne načine.
Nažalost, neki sa Balkana su uvidjeli da i oni mogu nešto slično uraditi, pa je u proteklom periodu preko 500 videa objavljeno koji faktički oponašaju Andrew Tate, i pokušavaju biti kao on. U govoru i ponašanju. Svemu.
Podkast se naravno ne smije i ne može svrstati u tu kategoriju, a to je promocija stavova koje štete drugom. Podkast je forma koju neko koristi na pravi ili krivi način. Ako želimo tu neku instant slavu i instant popularnost, za veoma kratko vrijeme, uradićemo kako i rade oni koji trče za sagovornicima koji isto tako žele popularnost.
U prevodu, podkast nije negativna pojava u društvu, nego su pojedinci od podkasta napravili šou program, slično kao i rijaliti programi.
Ipak, ima i onih koji znaju šta je svrha podkasta, a to je ekipa iz Nezavisnih novina koja je pokrenula novi podkast pod imenom „Pogledi“ sa ciljem da sa sagovornicima razgovaraju o brojnim bitnim i aktuelnim temama, budućnosti, suživotu, izgradnji i očuvanju mira.
Zamjenica urednice u Nezavisnim novinama i jedan od inicijatora ideje da se pokrene podkast Minja Šurković rekla je da podkast i u BiH postaje forma koja sve više dobija na značaju i ima sve veću publiku.
“Govorili smo nekad da papir sve trpi, a danas je realna činjenica da internet sve trpi, i da u moru svega svako može da nađe nešto za sebe, i to je ljepota interneta. Naravno, u moru svega kvalitet će uvijek da se izdvoji, to je neminovno. Takođe, veliki sam zagovornik audio sadržaja jer kao konzument velikog broja informacija, i generalno užurbanog života koji nam je svima nametnut, taj audio dođe kao dopuna za sve ono što želim da saznam, a nemam kad. Preslušavam podcaste svakodnevno, dok se vozim na posao, kupujem namirnice, kuham ručak, pijem kafu… i uvijek mi treba još sadržaja, tako da toga nikad ne može biti previše, a digitalno je naša nova stvarnost to je činjenica”, rekla je Šurković.
Ne smatra, dodaje, da možemo pričati u smjeru da je podkast zagazio u onu lošu stranu ili da propagira loše stvari.
Jedan loš novinar ili medij ne znači, kako ona smatra, da je cijelo novinarstvo propalo, isto tako ako je jedan jutjuber diskutabilan ne znači da su svi oni problematični.
“Isto to smatram i u vezi sa Andrew Tateom. Mislim da postoji toliko dobrih podkasta da nema potrebe da pričamo o izuzecima, kao što sam i napomenula, svako na internetu bira sadržaj koji želi da konzumira. Podkasti su tu na klik, i dostupni onda kada osjetimo potrebu da ih slušamo ili gledamo. BiH kasni za svim pa tako i u ovoj sferi, stoga smatram da će budućnost podcasta u BiH biti prepuna fantastičnih priča”, istakla je Šurković.
Ono što su oni primjetili u Nezavisnim, kaže Minja, jeste da su im se sagovornici vrlo rado odazvali na podkaste a po završetku su dobili pozitivne komentare i izjave u smislu “odlična mi je ova forma”.
“Podkast trpi sve, od zabave, lakih tema pa do onih ozbiljnih formi. U tome je i njegova ljepota, svako može da nađe svoju nišu i ono što njemu odgovara. Po meni sagovornik može da bude bilo ko. Svjedok sam kroz godine rada u medijima da vrlo često “obični ljudi” imaju puno više toga da kažu i da su njihove priče zanimljivije nego priče onih ljudi koje svakodnevno forsiramo i gledamo”, rekla je Šurković.
Posljednjih nekoliko godina podkasti su doživjeli pravi pravcati bum. Faktori koji su uticali na to da podkasti postanu toliko popularni su prije svega: zasićenost korisnika mejnstrim medijima, raznovrsnost koju podkasti pružaju, unapređivanje interneta, relativno jeftino i lako pravljenje podkasta, samostalnost u uređivačkim pitanjima, nekomplikovano i besplatno konzumiranje podkasta.
Ne treba naravno ni smetnuti sa uma promjenu u načinu života ljudi u današnje vrijeme, u smislu raspolaganja vremenom i životnim navikama.
