Fact-checking 101: Da li je važnije biti kredibilan ili klikabilan?

26.05.2020. / 09:25

Koliko često dovodimo u pitanje informacije koje svakodnevno dolaze do nas, vijesti koje čitamo, koje gledamo? U vremenu u kojem se, u rekordnim minutama, svijetom proširi vijest da je umro neko ko je još uvijek živ, čini se da dovođenje u pitanje informacija nikada ne treba prestajati.

Ali, šta je to što zapravo dovodimo u pitanje? 

Informacija da li je neko zaista umro ili je još uvijek živ, predstavlja činjenicu. Isto je i sa svim drugim informacijama koje dolaze do nas, čine ih jedna ili više različitih činjenica. Prema novinarskim standardima, tu su da odgovore na pitanja ko, šta, gdje, kada i kako. Polazeći od pretpostavke da bi svaka činjenica trebala predstavljati istinu o nečemu, bila ona broj, datum, ime, naziv, citat ili životni vijek jedne osobe, jednom iznesena u vanjski svijet, uvijek bi trebala biti provjerljiva. Kako bi uvijek trebala biti provjerljiva, onda je uvijek treba i dovoditi u pitanje.

Zašto?

S jedne strane, jer svaka novinska vijest treba biti relevantna, ali ujedno istinita. S druge strane, svaki novinar/ka trebao/la bi biti odgovoran/a da izvještava objektivno i na osnovu istinitih činjenica. 
Nakada činjenice na osnovu kojih se vijest razvija i piše ne izgledaju ni lažno, ni nerelevantno.

Novinar/ka misli da stoji na pragu velikog otkrića, objave senzacionalnih podataka ili uzburkavanja političke scene. I nekada to zaista jeste slučaj. Ipak, nekada nije. Baš zbog toga, potrebno je svaku informaciju, te činjenice na kojoj se zasniva, prethodno provjeriti.

Provjera činjenica, termin trenutno poznatiji kao fact-checking, je postupak provjere činjenične tačnosti određene informacije, bez obzira u kojem obliku dolazi. Provjerom činjenica dobija se objektivna i tačna informacije, iz koje se rađa vijest, utemeljena na dokazima i visokokvalitetnim i pouzdanim izvorima. I samo medij koji počiva na vijestima koja se temelje na dokazima može se smatrati kredibilnim izvorom informacija.

Fact-checking nije jednostavan, niti lagan proces. Zahtijeva vrijeme, povećanu pažnju, praćenje izvora, konsultacije i dvostruke provjere. Fact-checking ima svoju cijenu, i svoje pozitivne i negativne strane.

Traži dodatnu spretnost, okretnost, ali i timsku brojčanost, odnosno uključenost većeg broja novinara ili osoblja u pripremu samo jedne vijesti. Ništa od toga jednom novinaru, ili jednom mediju, ne ide u prilog ukoliko želi ostati u vrhu čitanijih i gledanijih.

I dok čekate službenu potvrdu o tome da li je cijena struje u BiH najjeftinija u regionu, a svi okolo već danima bruje o tome, vaša vijest može izgubiti na relevantnosti. 

Tada odluka pada na vas, da li vam je važnije biti kredibilan ili klikabilan? 

Medijsko tržište je ogromno, te je pitanje kako u mnoštvu medijskih kuća, web portala, radio stanica i drugih oblika plasiranja vijesti, pronaći put do uspješne gledanosti i slušanosti. Novac se lako gubi ako vijest ne objavljujete ili ne prenosite prvi, ako nemate snezacionalan naslov, ili još senzacionalniju vijest.

Onaj koji bira biti klikabilan, objavljuje prvo što mu dođe pod ruku. I tačno, to u nekom trenutku može značiti mnogo više publike i novca, ali ne i profesionalni ugled i čast. Zašto? Objasnit ćemo ispod.

Vješt i iskusan novinar/ka ili medij, koji bira kredibilitet, uvijek može pronaći ugao koji staru vijest vraća u fokus javnosti. A imati tačne i provjerene informacije najbolji su mogući ugao. Samo takvi novinari/ke i mediji su oni koji danas teže kvalitetnom novinarstvu, vraćanju povjerenja javnosti u medije, te stvaranju odgovornih medija. Stvarajući odgovorne medije zapravo stvaramo odgovornu publiku, publiku koje se vraća i u finalu donosi novac. I da, proces možda jeste duži, od provjere informacije, pa do dolaska do novca. Ipak, jednom uspostavljeno povjerenje teško se može izgubiti.

I dok još uvijek vagate kojim putem ići, ne zaboravite da vaše činjenice vrijede koliko i važi izvori. Ako pričamo o primarnim izvorima informacija i činjenica, pored toga što je bitno da ih prenosite u izvornom obliku i bez izmjena, jako je bitno kako ih kasnije tumačite u kontekstu određene vijesti. Ne parafrazirajte ali ni ne izvlačite iz konteksta. Uzeti jedan citat iz intervjua, a ne poslušati isti do kraja, nije put ka objektivnom i tačnom izvještavanju. 

Koliko god vam izgledalo da neko tvrdi kako BiH ima najjeftiniju cijenu struje u regionu, onu ranije spomenutu, vrlo je moguće da priča o nizu pokazatelja ekonomskog stanja BiH i da samo pokušava izvesti samostalne zaključke. Ako ne zvuči sigurno, provjerite. Ako vam se čini da neko pokušava tumačiti neke druge podatke, onda to svakako prelazi u sekundarni izvor informacija.

Sekundarni izvori informacija dodatno su nepouzdani i manje validni od primarnih. Kako se gore navodi, bitno je da se zaista odnose na ono o čemu trenutno pišete. Njihova provjera gotovo da je neophodna. Iako više vrijedi za sekundarne, i za jedne i za druge izvore informacija bitno je da su aktuelni. Naravno, jednako je važno i ko ih je sakupio, napisao ili objavio, te može li se njihova pristrasnost dovesti u pitanje.

Primarni izvori informacija često dolaze od oficijelnih institucija vlasti, pa ih gotovo uvijek uzimamo kao tačne. Ali njihovo kasnije korištenje i kontekstualizacija može često biti upitna. Zato je bitno uvijek se vratiti primarnom izvoru, i dovesti ga u kontekst vijesti koju pišete. Ako niste stručni, uvijek ima neko ko jeste. Provjerite! I nikada ne zaboravite pozvati se na izvor vaše informacije, te ostaviti trag koji vodi ka njoj.

Greške se uvijek mogu desiti, i dešavaju se svakodnevno. Često su nenamjerne, i bez obzira na posljedice koje izazovu u datom trenutku, moguće ih je ispraviti. Pogriješite nečije ime ili prezime, naziv institucije ili kompanije, zamijenite datume, u gužvi ne čujete ispravan broj ili citat ne prenesete ispravno. Takve greške čine se dosta nehatnim i moguće ih je brzo i lako ispraviti. S druge strane, dvostruka provjera istih može pomoći da do greške uopšte ne dođe. 

Čak i kada greška nije puka permutacija brojeva i slova, već ste otišli korak dalje i pogrešno istumačili neke činjenice, ili prenijeli vijest sa već pogrešnim informacijama, ima lijeka. Ono što je bitno, i što vas kao novinara/ku, te medij za koji radite čini odgovornim/om i kredibilnim/om, jeste grešku priznati, za nju se ispričati i podatke ispraviti. 

Činjenice i informacije nikada ne mijenjajte u već objavljenom tekstu, već uvijek napišite novi, izvinivši se za prethodni.

Greške mogu biti i namjerne. Pogrešne ili lažne, nekada i izmišljene činjenice, informacije i vijesti dio su svakodnevnice koju živimo. Plasiranje takvih informacija i vijesti iza sebe ima poseban set motiva koji nisu tema današnjeg teksta. Njihov cilj nikada nije ni bio da postanu kredibilni i na vama je da ih probate zaustaviti tačnim, objektivnim i pravovremenim izvještavanjem. Očekujemo da se vama svakako neće desiti.

Na žalost ili sreću, samo je jedan put do objave tačnih činjenica i informacija. A to je njihova uporna provjera. O konkretnim načinima provjere činjenica pišemo uskoro. 
 

Ocijenite kvalitet članka