Izvještavati o bilo kojoj ekstremnoj situaciji stavlja novinare/ke pred još jedan test etičnosti novinarske profesije. Živimo u vremenu preplavljenosti online portalima čiji se principi novinarstva nerijetko temelje na tome ko brže do vijesti to bolje. Klikovi su postali važniji od provjere činjenica i istinitosti onog što prenose.
Savannah Dodd, osnivačica Photography Ethics Centre, je nedavno napisala članak za Thomson Foundation govoreći o etičkim izazovima pokrivanja pandemije kroz fotonovinarstvo. Tekst se oslanja na njene online kurseve Novinarstvo sada: Etički alati za fotografe/kinje.
Ona u ovom članku navodi primjere koje je zabilježila tokom ove godine, a koji oslikavaju ne(etičnost) fotonovinarstva, osvrćući se na važnost empatije, autonomije, ličnog integriteta osoba koje fotografišete, svjesnosti, autentičnosti i tačnosti onoga što prenosite.
„Kao fotografi/kinje, moramo se držati odgovornosti kako bismo osigurali da nastavimo sa brigom o pojedincima/kama na našim fotografijama i da ne fotografiramo samo zato što za to imamo dopuštenje, već zato što je to ispravno.“ – navodi ona.
Jedan od primjera koje ona navodi objavljen je u aprilu na online portalu danske televizije TV2 čiji cilj je bio edukacija svojih čitatelja o tome šta znači različit ugao fotografisanja i koliko fotografija može produbiti netrpeljivost i nerazumijevanje.
Članak daje usporednu dviju fotografija sa istog mjesta snimljene u isto vrijeme. U jednom se čini da ljudi ignorišu mjere fizičkog udaljavanja. S druge strane, prikazuje ljude razmještene prema trenutnim preporukama javnog zdravstva.
„Postoje mnoge potencijalne prepreke tačnosti; jedna je estetika. Estetski odabiri koje donosimo - poput žarišne daljine, perspektive i kadriranja - nisu benigni. Oni utječu na način na koji gledatelj/ica čita slike i razumije stvarnost. U gore opisanom primjeru iz danske vijesti, izbor između zuma i širokokutne leće nije samo estetska preferencija; mijenja značenje fotografije.“ – navodi Savannah Dodd u ovom članku.
Ovaj članak, kao pouka čitateljima/cama da budu skeptičniji prema fotografijama koje vide, čini se kao da je važniji za fotografe/kinje u kontekstu odgovornosti za koje se fotografije odlučuju da predaju svojim redakcijama, da postanu svjesniji svoje reprezentativne moći i da imaju u vidu usklađenost sa etičkim principima fotonovinarstva.
Bilo da govorimo o fotonovinarstvu tokom pandemije ili van nje, fotografi/kinje se trebaju držati osnovnih etičkih principa fotonovinarstva. Fotografi bez granica (Journalists without borders) na svojoj stranici navode standarde prakse i 8 osnovnih principa etičkog kodeksa, a to su:
- Ljudi imaju glasove, mi ih pojačavamo
- Trudi se da budeš dobar/ra savaznik/ca
- Nemoj nanijeti štetu
- Predstavljaj ljude i zajednice tačno
- Dobijte direktan pristanak za fotografijsanje
- Zadržite integritet
- Ne prihvaćajte naknadu
- Ne radite selfije
Fotonovinarstvo, kao i novinarstvo, bez obzira što postoje razne smjernice i principi etičnosti, ipak se dosta svodi na lični osjećaj onoga što jeste ispravno. S tim u vezi, Photography Ethics Centre objašnjava način učenja o etičnosti bavljenja fotonovinarstvom: „Kada govorimo o fotografskoj etici, govorimo o primjeni koncepata poput odgovornosti, moći i dostojanstva na način na koji fotografišemo i dijelimo fotografije. Svako će odgovoriti na etička pitanja na svoj način, na temelju vlastitog životnog iskustva, ličnih uvjerenja i fotografske vizije. Etika je fluidna, kontekstualna i subjektivna. Zbog toga fotografima/kinjama ne dajemo popis etičkih smjernica. Umjesto toga, učimo etičku pismenost. Etička pismenost podrazumijeva vještine donošenja zdravih etičkih odluka. Te vještine uključuju stvari poput kritičkog mišljenja, situacijske svijesti i kulturne osjetljivosti. Pomažemo fotografima/kinjama da razviju vještine kritičkog razmišljanja o etici u svom radu i jeziku kako bi definirali vlastitu etičku praksu.“
