Građansko (neprofesionalno) novinarstvo postoji stoljećima, ali veliku primjenu i širenje dobilo je s pojavom društvenih mreža i mobilnih uređaja.
Jednu od najjednostavnijih definicija građanskog novinarstva dao je Tony Rogers koji kaže da je građansko novinarstvo kada "privatne osobe, koje su obično potrošači novinarstva, proizvode vlastite vijesti."
Ove se vijesti kreiraju kao podcast, izvješća, blog, kao tekst, slike, audio, video i obično su digitalne prirode.
Građansko novinarstvo nosi mnoga imena, uključujući "participativno novinarstvo", "izvještavanje s otvorenim izvorima", "gerilsko novinarstvo", "osnovno novinarstvo" i "ulično novinarstvo". Metode djelovanja građana/ki novinara/ki raznolike su kao i imena ove vrste novinarstva.
Do sada smo vidjeli sve od izravnih prijenosa (live), preko izvještavanja na Twitteru, pa do Facebook statusa i pisanja blogova.
Prednosti i mane građanskog novinarstva
Osnovna razlika između novinara/ki i građana-novinara/ki je u obrazovanju i vještinama.
Oni koji su u povijesti konzumirali, a ne stvarali sadržaj, sada su na mjestima događaja prije samih medija.
Za razliku od profesionalnih novinara/ki, građani/ke novinari/ke možda nisu proveli istraživanje i provjeru izvora, što ih može učiniti manje pouzdanima.
Zamka zvana biti “prvi koji su objavili informaciju” može uzrokovati dijeljenje dezinformacija i lažnih vijesti. Zato se građane/ke smatra slučajnim reporterima/kama: oni dijele snimke, a ne daju kontekst.
U medijima smo već imali priliku vidjeti i dobru i lošu stranu ovakvog izvještavanja. Građani/ke koji žive i rade u zajednicama dijele informacije vođeni svojim osjećajima i subjektivnim doživljajem situacija.
Mediji koji nisu dio te zajednice ponekad olako preuzmu informacije bez prethodne provjere i analize informacije koja se u objavi nalazi.
"Prednost građanskih novinara je što su svugdje.", rekao je Mark Glaser osnivač MediaShifta, web stranice koja prati vijesti u digitalnom dobu. „Recimo da je došlo do eksplozije i da ljudi žele znati što se dogodilo. Televizijski tim ili novinski reporter morat će tamo doći, dok na mjestu događaja vjerojatno postoje ljudi koji imaju alate u svom džepu."
Koje su mane građanskog novinarstva? Na ovo pitanje Glaser odgovara:
"Mislim da će uvijek biti pitanja oko vjerodostojnosti kad materijal dobivate od građana/ki novinara/ki. Slučajni prolaznik s mobitelom možda neće znati što zabilježiti ili koja pitanja postaviti onako kako bi to radio obučeni novinar." Ono što obično najbolje djeluje kada je riječ o materijalu građana/ki novinara/ki, jest kada ga dobije profesionalna novinska organizacija koja ga može provjeriti i dati mu kontekst."
Na što obratiti pažnju u suradnji s građanima/kama novinarima/kama
Prema mišljenjima mnogih medijskih konzultanata, kada bi se informacije koje stvaraju građani/ke novinari/ke ostavili neiskorišteni, to bi bila ludost. Ogromnu vrijednost i za medije i za publiku donose informacije ljudi koji su na mjesta događaja došli prije medija, koji nekim zajednicama i strukturama imaju pristup, a mediji ne.
Kako onda “rukovati” s ovakvim materijalima?
Kontekstualizacija informacija
Građansko novinarstvo donosi fragmentirane priče, autentične elemente priče koji nemaju kontekst. Profesionalne redakcije znaju da njihova vrijednost leži u kontekstualizaciji informacija, a ne u objavljivanju u sirovih materijala. Upravo je to prilika za ostvarivanje suradnje profesionalnih novinara i (amatera) građana/ki novinara/ki.
Izvor i provjera informacija
Preuzeti informaciju bez provjere nije samo neozbiljno, nego i riskantno. Uloga urednika nikada nije bila važnija, a to vidimo u kriznim situacijama (ratovi, teroristički napadi, tragedije, prirodne katastrofe). Na uredniku/ci je odluka o tome kada, kako i koju informaciju uzeti od građanina/ke novinara/ke, izvući je iz lokalnog konteksta i kroz svoj medij je plasirati pred milijune ljudi,
Novinarska etika
Kršenje novinarke etike u građanskom novinarstvu često je posljedica nedostatka obrazovanja. Prioritet prilikom izvještavanja je prenijeti informaciju, što često podrazumijeva otkrivanje identiteta osoba, neprimjereno fotografiranje i snimanje, a sve s ciljem što autentičnijeg prijenosa događaja. Zadatak profesionalnih novinara/ki i urednika/ca je zaštititi profesiju, medij i sebe, a da informacije i dalje budu vjerodostojne.
Građansko novinarstvo samo je još jedno sredstvo za pronalaženje novih kutova i izvora informacije ili je izvor sam po sebi. Ima značajan utjecaj na profesionalno novinarstvo, ali ne treba zanemariti ograničenja. S jedne strane, građansko novinarstvo može težiti senzacionalizmu, a s druge strane često nije objektivno.
Čini se da je budućnost profesionalnog novinarstva, suradnja profesionalnih i građana/ki novinara/ki u kojoj će se raditi zajedički na izgradnji povjerenja, transparentnosti i poznavanja zajednica i ljudi u njima.
