Iz prve ruke: Izazovi izvještavanja iz Gaze

09.07.2024. / 07:59
Autor/ica
Share
Photo: Vanja Čerimagić I Point Conference 2024
Photo: Vanja Čerimagić I Point Conference 2024.jpg
Photo: Vanja Čerimagić I Point Conference 2024

Izvještavanje iz ratnih zona nikada nije bilo jednostavno.

Novinari/ke se u takvim okolnostima suočavaju sa nizom izazova, kako u procesu dolaska do informacija tako i u procesu obezbjeđivanja svoje lične sigurnosti.

Iako je internet olakšao komunikaciju i protok informacija, upravo internet postaje prostor koji dodatno komplikuje ratno izvještavanje. Nerijetko se novinari/ke oslanjaju na posjedovanje internet konekcije putem koje dalje šalju informacije svojim redakcijama, ali kada govorimo o ratnim područjima, područjima pod opsadom, često se dešava da uslijed nestanka struje, uništavanja telekomunikacijskih sistema, ograničenih mogućnosti izlaska iz određenih zona, internet bude onemogućen.

S druge strane, problemi koji se pojavljuju sa objavljivanjem sadržaja na društvenim mrežama otežavaju protok informacija. Nerijetko se dešava da određen sadržaj bude okarakterisan kao da krši standarde zajednice, da li zbog prikaza određenih scena na video ili foto snimcima ili zbog određenih riječi, odnosno sadržaja.

Izazovi provjere činjenica tokom ratnih sukoba

Tokom ovogodišnjeg dvanaestog izdanja Point konferencije u Sarajevu, imali smo priliku slušati različite eksperte/kinje i novinare/ke iz cijeloga svijeta koji su govorili o izazovima današnjeg novinarstva, o aktuelnoj društvenoj i političkoj situaciji, kao i posebnim osvrtom na efikasno i društveno odgovorno korištenje novih tehnologija.

Između ostalog, učesnici/e su imali priliku čuti o trenutnim problemima i izazovima sa kojima se suočavaju novinari/ke u Palestini.

Tijana Cvjetićanin iz udruženja „Zašto ne“ je moderirala razgovor sa palestinskom novinarkom Riham Abu Aita i palestinskim novinarom Khaledom Faqheehom. 

Oboje su kroz razgovor zaključili da je veoma izazovno biti novinar/ka u Palestini, da je veoma teško komunicirati sa žrtvama ili porodicama koje su izgubile svoje najbliže. Naveli su da je jedan od izazova svakako kontinuirani prekid struje i uništene telekomunikacije, neprohodni putevi, ciljanje i ubijanje novinara/ki i generalna nesigurnost.

Navode da su novinari/ke nakon 9 intenzivnih mjeseci mentalno umorni, a upravo oni nemaju mogućnost da se odmaknu od svega što se dešava, te zbog manjka novinara/ki, znaju raditi i više od 15 sati. Posebni su izazovi i novinara/ki koji se bave provjerom činjenica, jer upravo oni gledaju neke teške i traumatične scene i po više puta, kako bi svaku scenu verificirali.

Zbog nemogućnosti provjere snimaka samo na osnovu online alata, ponekad su primorani kontaktirati članove porodica, roditelje ubijene djece, kako bi zatražili od njih ranije snimke ili snimke njihovog ubijenog djeteta, kako bi potvrdili informacije. Navode da je sam čin kontaktiranja porodica koje su u stanju šoka zbog gubitka najbližih veoma izazovan, težak i iscrpljujući budući da se nose direktno sa nečijom boli.

„Non stop radimo, ali moramo nastaviti raditi jer se u suprotnom osjećam krivom. U ovakvoj situaciji šta god da uradiš ili objaviš imaš osjećaj da moraš više uraditi. Ono što se dešava u Palestini je pravi masakr.“ – navodi Riham Abu Aita, fektčekerka i osnivačica palestinske platforme za provjeru činjenica i medijsku pismenost Kashif.

Dodaje da samo želi da se zna istina i da ne postoji mjesto u Palestini na kom je dobro za izvještavanje, te da čak i na području Zapadne obale gdje ima struje, vode ili hrane, novinari/ke rade bez ičega sa cijelom situacijom sa kojom se suočavaju, jer su izgubili svoje domove, porodice, ali i dalje izvještavaju.

Najteži dio provjere činjenica jeste kontaktiranje porodica žrtava

Različiti tipovi lažnog sadržaja su prisutni tokom rata, ali i generalno ekstremnih situacija. Ukrajinski novinari/ke se također suočavaju sa izazovima provjere činjenica, a slična situacija je zabilježena i tokom pandemije COVID-19.

Koliko je izazovno ostati pri istoj metodologiji provjere činjenica, bez obzira na promjenu uslova, najbolje znaju oni novinari/ke koji su iskusili rad na provjeri činjenica prije i tokom ratnih vremena.

Riham Abu Aita i Khaled Faqheeh navode da se u online prostoru za dezinformacije često koriste stariji snimci, snimci iz filmova ili serija, snimci sa filmskih setova kada se glumci pripremaju za snimanje, pa je u tom kontekstu čak i lako provjeriti na način da uporede te snimke sa onima koje kruže internetom.

„Najteži dio provjere činjenica jeste kontaktiranje žrtvi. Jednom prilikom su tvrdili da je beba koja je ubijena lutka. Morali smo kontaktirati majku, a nije bilo ni interneta ni struje. Da biste razgovarali sa roditeljima treba puno energije, hrabrosti, nije to jednostavno, to je bio najteži dio. Metodologija je ista kao i od ranije, mi smo fact checkeri/ke i mi ostajemo profesionalni i tokom rata, ali se suočavamo sa mnogo razlika. Prije rata je bilo lakše odrediti prioritete, sada je jako teško odlučiti šta je važnije jer su svi relevantni i viralni i teško je odrediti šta je prioritet. Zato stalno sve provjeravamo, stalno smo zauzeti. U izvještavanju koristimo više načina objava, jer tehnološke kompanije zabranjuju palestinski sadržaj, i to je dodatni problem.„ – navodi Riham Abu Aita.

Tehnološki izazovi i kreativna rješenja

Dodatni izazovi sa kojima se palestinski novinari/ke suočavaju jesu upravo tehnološki. Čak i kada je u pitanju tehnologija Palestinci ne mogu imati istu vrstu tehnologije, pa je tako mreža na 2,5 G dok je u Izraelu na 4G.

„Najveći izazov novinara/ki u Gazi jeste napuniti svoj telefon, jer nema struje, izgubljeni su mnogi izvori struje. Brzo pomjerajući događaji se dešavaju svaki dan, novinari/ke rade 24 sata kako bi sve pokrili što se događa, imamo mnogo izazova, ali pokušavamo da ih nekako kompenziramo. Većina novinara/ki su traumatizirani, psihosocijalna pomoć koju imaju nije dovoljna.“ – navodi Haled Faqeeh.

U ovakvim situacijama novinari/ke često moraju biti veoma kreativni, pa se neki, recimo, koriste megafonima kako bi proširili informacije ili kako bi na što glasniji način dobili informacije od vlasti, budući da i sa njima imaju poteškoće u kontekstu transparentnosti i prenosa informacija.

Oboje su naveli da su u zadnjih 9 mjeseci, otkad traje zadnja agresija nad Gazom, primijetili da je interakcija na društvenim mrežama smanjena, da je vidljivost njihovih postova mnogo manja nego ranije. Oni tvrde da u tom kontekstu Meta diskriminiše pristup palestinskom sadržaju, da se palestinski sadržaj ne tretira kao izraelski sadržaj, te da postoje dupli standardi.

Zato su primorani koristiti druge načine za širenje informacija, poput WhatsApp grupa i Telegrama.

„Kada objavimo neki video na društvene mreže, video koji je provjeren činjenicama, on bude blokiran i Facebook kaže da krši standarde zajednice, i kada se žalimo taj postupak traje. Problem je da i kada sve provjerimo i dalje Facebook tvrdi da objavljujemo dezinformacije i kad im to isto kažemo, oni ne odgovore i ostane kao da smo objavili dezinformaciju. Instagram doseg je veoma mali. Ipak postovi imaju veliku interakciju i tu postoji doseg, ali storiji nemaju. Lakše je doći do lokalne publike preko WhatsAppa i Telegrama, ali za međunarodnu publiku je teško, zato tu koristimo Instagram, Facebook, X, ali nažalost Meta ne voli palestinski sadržaj.“ – navodi Haled Faqeeh.

Neupitno je da se novinari/ke širom svijeta suočavaju sa ekstremnim situacijama, nesigurnošću, nasiljem, ometanjem, a takvi problemi su još izraženiji tokom ratnih sukoba. Fizička i mentalna briga o novinarima/ka postaje skrajnuta na marginu, a izloženost ih čini ranjivijima u toku obavljanja svog profesionalnog posla. Za kraj razgovora, ovo dvoje novinara apeluju na sve da samo nastave izvještvati o istini i činjenicama.

Ocijenite kvalitet članka