Izvještavanje o LGBTIQ zajednici važno i u pandemiji

08.06.2021. / 08:18

Juni mjesec se u LGBTIQ zajednici širom svijeta nezvanično prepoznaje i slavi kao Mjesec ponosa, a mnoge povorke ponosa i dan danas se održavaju upravo u ovom mjesecu. Ovaj mjesec je izabran kao Mjesec ponosa jer je davne 1969. godine došlo do pobune LGBTIQ osoba, predvođenih trans ženama, u klubu Stonewall Inn u New Yorku. To je bilo vrijeme čestih racija i velike represije nad LGBTIQ osobama, pa su u noći 27. na 28. juni one odlučile reći stop represiji. Taj događaj je višestruko značajan za razvijanje aktivizma i prava LGBTIQ osoba, jer vidljivost koju su dobile LGBTIQ osobe je dovela do pokretanja protesta širom SAD-a i Evrope. Ti protesti su nazvani povorke ponosa, a taj naziv se zadržao i do danas, kada LGBTIQ zajednica, njihove porodice i prijatelji/ce izlaze na ulice i protestvuju protiv nasilja, diskriminacije, marginalizacije, zahtijevajući ravnopravan status u društvu.

Da bi se ostvarila vidljivost u društvu i da bi se skrenula pažnja javnosti na sve one probleme i prepreke na koje nailaze LGBTIQ osobe, povorke ponosa su prerasle u različite aktivističke događaje koji se održavaju tokom cijele godine, u cilju kontinuiranog podizanja vidljivosti i bivanja prisutnim u javnosti.

Utjecaj pandemije na živote LGBTIQ osoba

Covid-19 pandemija je ostavila utjecaj na živote svih ljudi, a kako to inače biva, marginalizovane grupe u društvu višestruko su pogođene svakom krizom, pa tako i pandemijom. LGBTIQ zajednica u zemljama Zapadnog Balkana se suočava sa različitim izazovima koji su došli sa pandemijom.

Krize kao što je i ova pandemija utječu na to da se glas manjina sve manje čuje, a tome uveliko doprinose mediji čiji fokus izvještavanja bude samo na aktuelnim društveno-političkim temama, zanemarujući nemogućnost marginalizovanih zajednica da uopšte stvore sebi prostor za borbu i isticanje u javnosti sa svojim problemima.

S tim u vezi, dužnost medija jeste da u krizama kao što je ova, dodatno obrate pažnju na marginalizovane grupe i pruže medijski prostor za razgovor o problemima sa kojima se suočavaju. Nevidljivost LGBTIQ osoba koja je trenutno prisutna u većini medija na Zapadnom Balkanu govori o krhkosti ove zajednice i lakoći zanemarivanja iste od strane onih koji bi trebali da budu njihov glas - medija.

Životi LGBTIQ osoba ne prestaju tokom pandemije

Iako se čini da u kriznim situacijama nema prostora za izvještavanje o manjinama, te da fokus trebaju imati teme kao što je opšte zdravstvo ili pitanje nabavke vakcina, to ne znači da se sve te važne društvene teme ne tiču svake osobe koja živi u tom društvu. Svaka tema ili svaki izazov sa kojim se cjelokupno društvo suočava, pogađa jednako ili čak mnogo više manjinske grupe, koje su i van kriza izložene različitim problemima.

Dužnost medija jeste uključivati i davati prostor marginalizovanim grupama, pa tako i LGBTIQ zajednici.

Izvještavanje o pravima, problemima, preprekama i izazovima koje imaju LGBTIQ osobe tokom pandemije znači davanje glasa onima koji su višestruko pogođeni krizom.

Zbog toga smo se odlučili danas ponuditi neke načine na koji mediji mogu uključivati izvještavanje o pravima LGBTIQ osoba, kako tokom mjeseca ponosa, tako i tokom cijele godine, sa posebnim naglaskom na izvještavanje u vrijeme pandemije i kriznim situacijama.

Koje su to onda teme o kojima mediji mogu izvještavati kada su u pitanju LGBTIQ osobe u ovo vrijeme?

Mentalno zdravlje

Mentalno zdravlje čitavog društva je narušeno za vrijeme pandemije. Prinudno zatvaranje u naše domove, strah i neznanje o novom virusu, narušeni zdravstveni sistemi, nesposobne vlasti, dužina trajanja pandemije, sve je to ostavilo i ostavlja ogromne psihičke posljedice po cjelokupno društvo.

LGBTIQ osobe su i van pandemije često bile izložene prisilnom tjeranju u četiri zida, nemogućnošću trans osoba da pristupe zdravstvenom sistemu, nesposobnoj vlasti koja ne želi ili ne zna kako da uskladi zakonske regulative, nasilju i oduzimanju slobode. Sa dolaskom pandemije sve to je pojačano, LGBTIQ osobe su prisilno zatvorene u kuće sa svojim porodicama, u kojima najčešće ne nalaze razumijevanje, a nerijetko su bile izložene različitim oblicima nasilja unutar tih porodica. Od prisiljavanja da se ne priča o njihovim identitetima, ekonomskog uslovljavanja, psihičkog maltretiranja, pa čak i fizičkog nasilja.

Izvještavanje o posljedicama koje je pandemija ostavila na mentalno zdravlje LGBTIQ osoba je neophodna i to je prostor koji bi svaki medij trebao da pruži ovoj zajednici.

Sigurni prostori za socijalizaciju

Pandemija je donijela niz ograničenja i sužavanje prostora za socijalizaciju. Uslijed krize i zatvaranja objekata tokom pandemije, mnogi restorani, kafane, kina, pozorišta su trajno zatvorena. Iako u nekim državama regije postoje specifična LGBTIQ mjesta i klubovi koji su važni kao sigurna mjesta za socijalizaciju LGBTIQ osoba, u nekim ipak ne postoje i taj krug sigurnih mjesta je i prije pandemije bio veoma ranjiv i izazovan za LGBTIQ osobe.

Pitanje sigurnih javnih mjesta, gdje kao i svaka druga osoba, LGBTIQ osobe mogu doći popiti kafu ili izaći sa svojim partnerom/icom je nezamislivo. Na primjer, u Bosni i Hercegovini ne postoji niti jedno sigurno mjesto gdje bi se LGBTIQ osobe mogle osjećati toliko slobodno da u kafiću ili restoranu uzmu za ruku ili zagrle svog/svoju partnera/icu.

Mediji bi trebali otvoriti prostor za razgovor o sigurnim mjestima, uključiti vlasnike/ce objekata, nadležne institucije, i raditi različite reportaže o (ne)otvorenosti objekata za sve, sigurnosti i važnosti ravnopravnog pristupa tim javnim prostorima. Tamara Zablocki, dugogodišnja novinarka je za portal LGBTI.ba prošle godine upravo problematizirala ove prostore u Sarajevu, a od tada se mnogo toga promijenilo na gore, jer su neki od tih mjesta koje je spomenula u svom članku, uslijed pandemije, zatvoreni.

Mediji mogu podizati svijesti o tome šta znači kada vlasnika/ca objekata diskriminiše, nejednako tretira LGBTIQ osobe ili pak zabranjuje ulazak u objekat. Homofobija koju na taj način iskazuju vlasnici/e objakata govori o tome koliko su sigurni prostori za LGBTIQ osobe suženi i to je odlična tema kojoj mediji mogu pristupiti iz različitih uglova.

LGBTIQ osobe zakonski imaju pravo da na svim tim mjestima budu autentični i da se ponašaju na isti način kao što to čine njihovi heteroseksualni prijatelji/ce.

Povorke ponosa u novim izdanjima

Još jedan veliki izazov koji je pandemija stavila pred sve, a pogotovo pred manjine, jeste izlazak na ulicu i masovni protesti.

Povorke ponosa su kroz istoriju bili protesti koji su naviše budili pažnju medija i moć koju one u svom klasičnom protestnom izdanju imaju značila je mnogo za prava i vidljivost LGBTIQ osoba. Kroz pandemiju, ovaj prostor se smanjio jer je bilo nemoguće održati povorke ponosa u klasičnom obliku, pa su aktivisti/kinje bili prinuđeni kreirati nove načine djelovanja kako bi pokušali održati vidljivost zajednice u javnosti.

Međutim, pokazalo se da mediji nisu toliko zainteresovani da u velikom broju izvještavaju sa alternativnih događaja, kao što su performansi, različite manje ulične akcije ili pak online webinari.

Mediji jesu saveznici u borbi za bolja ljudska prava i kroz pandemiju trebaju da ostanu saveznici u toj borbi. S tim u vezi, važnost pristupa medijima i izvještavanju sa svih akcija koje aktivisti/kinje organizuju kroz alternativne povorke je veoma važna i taj prostor treba ostati dostupan svim organizatorima/cama tih događaja.

Ocijenite kvalitet članka