Na Google-u.
“Google” je čest odgovor kada ljude pitate u kojem su mediju pronašli određenu informaciju.
Kako ne znaju koji medij je bio u pitanju još manje su primijetili u koju je kategoriju smještena informacija. I tako nečije mišljenje (i satirični komentar) postane relevantna informacija.
Što je vijest, a što mišljenje i gdje je granica između njih?
Novinar/ka prikuplja informacije iz različitih izvora i prikazuje ih na nepristran način, s ciljem da čitatelj/ica ne zna kakvi su osjećaji tog reportera/ke.
Kolumnisti/ice se pridržavaju istih pravila u prikupljanju informacija, ali ne samo da mogu slobodno izraziti osobno mišljenje, već je to i poželjno. Kolumnisti/ice ne moraju biti ravnodušni, objektivni, neutralni. Također im se daje više stilske slobode, dopušteno im je koristiti "ja", odriču se formalnih naslova i uzimaju bilo koji ton koji odražava njihovu osobnost: sarkastično, duhovito, mrzovoljno ili ogorčeno. Sve je dopušteno pod uvjetom da je čitano.
Kad je Horace Greeley sredinom 1800-ih osnovao prvu uredničku stranicu na New York Tribuneu, razlika između vijesti i mišljenja bila je jasna. Mišljenja su se objavljivala na uredničkim stranicama, vijesti na stranicama s vijestima i nikada se ova dva nisu srela. Postojao je čvrst zid koji je odvajao redakciju od uredništva.
Internet je pojačao glasove uvjerljivih (ali ne i kvalificiranih), a publiku se redovito bombardira mnoštvom "činjenica" koje su iskrivljene perspektivom. Mnogi mediji su svjesno, kao dio uredničke politike, prihvatili komentare u kategorijama s vijestima. Tako se dobija prividna dinamika i tenzije koje ljudi danas očekuju da bi zadržali pažnju.
Sponzorirani sadržaj u medijima mora se jasno označiti jer, u protivnom, smatra se da publiku želite dovesti u zabludu. Ovakav sadržaj često nema velikih razlika u odnosu na vijesti, ali ipak možete prepoznati da se radi o posebno uređivanim i plasiranim porukama.
Za razliku od sponzoriranog sadržaja, mišljenje (komentar) se ne mora izdvajati s toliko jasnom naznakom. Neće vas toliko optuživati da publiku dovodite u zabludu. Dovoljno je da se sadržaj smjesti u odgovarajuću kategoriju.
Za novinare/ke je to sasvim jasno. Za čitatelje/ice skoro nevidljivo i zbunjujuće.
Kada na društvenim mrežama čitate naslove, zatim kliknete na link i nastavite čitati vijest na portalu, najmanje je vidljivo u kojoj je kategoriji vijest smještena.
Istraživanje Amerikanci i mediji: Što rade - a što ne razumiju jedni o drugima, pokazala je da je 75% opće javnosti reklo da je "vrlo" ili "donekle" lako razlikovati vijesti od mišljenja u medijima koje najčešće čitaju. Samo 43% je reklo da bi lako moglo uočiti razliku na Twitteru ili Facebooku.
Istraživanje pokazuje da oni koji se pretplaćuju na medije imaju više znanja od onih koji nisu pretplatnici: 70% pretplatnika lokalnih medija reklo je da lako mogu razlikovati vijesti od mišljenja, dok je manje od polovice (49%) pretplatnika reklo da je vjerojatno u mogućnosti prepoznati.
Ovo znači da je mnogo ljudi zbunjeno. A zabuna može dovesti do nepovjerenja.
Kako razlikovati mišljenje od informacije?
Publika je zbunjena osnovnim pojmovima vijesti. Polovica ne zna što je "op-ed". Njih 4 od 10 ne zna što znači pojam "pripisivanje", a gotovo 3 od 10 ne zna razliku između "uvodnika" i "vijesti", navodi American Press Institute (API).
Duke Reporters 'Laboratorij proveo je istraživanje u 49 medija - 25 lokalnih i 24 nacionalna - kako bi utvrdio koliko se dosljedno koriste oznake za označavanje vrsta članaka.
Tim studenata Duke Reporters 'Laboratorija ispitao je označavaju li mediji uvodnike, analize vijesti, kolumne i osvrte.
Ova je analiza otkrila nedosljednu terminologiju i nedostatak označavanja.
Neki mediji nude mješavinu oznaka koje povezuju vrste članaka, poput vijesti i mišljenja, s oznakama tema, poput lokalnih vijesti, politike i sporta. Rezultat za čitatelje je zbrkan pristup označavanju koji ne uspijeva dosljedno razlikovati različite vrste novinarstva.
"Ljudi su zbunjeni, a to je posebno izazovno ovih dana kada objavljujemo na toliko različitih platformi", rekao je urednik Washington Posta Marty Baron kada je najavio pristup označavanju Posta. “Naše objave izlaze na Facebooku, Apple Newsu, Snapchatu, ovdje i ondje. Kontekst koji je članak imao u tiskanim novinama na drugim se platformama potpuno izgubio. Važno je da poduzmemo korake kako bismo osigurali bolje razumijevanje o čemu se radi, s vrstama oznake koja ima smisla.”
Istraživanje Duke Reporters 'Laboratorija također otkrilo kako mnogi mediji označavaju sadržaj kao lokalne vijesti, showbiz ili sport. To jeste od pomoći, ali čitatelji/ice također moraju razlikovati (lokalne, sportske...) vijest od kolumne, mišljenja ili analiza.
Poynter kao primjer navodi članak u Star Tribuneu koji se pojavljuje u kategoriji muzika, što je jasan pokazatelj teme članka, ali čitateljima/icama nije rečeno o kojoj se vrsti priče radi. Je li to recenzija, vijest ili esej novinara/ke u prvom licu?
U uvjetima informacijske prezasićenosti, smanjene pažnje, publika je dovedena u situaciju da bez velike medijske pismenosti ne može objektivno shvatiti informacije koje mediji nude jer, iako je informacija istinita, kontekstom i percepcijom se vijest nastoji obojiti.
Ovo bi mogla biti prilika za medije.
Zašto bi ovo medijima trebalo biti važno
API je pitao ljude koliko se mišljenje uvlači u vijesti.
Mnogi su odgovorili da su vijesti koje oni vide bliže komentaru nego samo činjenicama (42 posto) ili sadrže previše analize (17 posto).
Veliki je broj onih koji kažu da mišljenje nije toliko korisno kao izvještavanje (63 posto). Samo 5 posto je reklo da je komentar ili mišljenje najkorisniji.
Ljudi žele vijesti s nekim kontekstom ili pozadinom, više od činjenica, ali mnogi misle da je ono što vide previše skrenulo prema mišljenju.
Ako uzmemo u obzir preporuke za vraćanje povjerenja u medije i demokraciju, koje je Knight komisija za povjerenje, medije i demokraciju u svom izvješću dala, pravilno (transparentno i etično) označavanje sadržaja u medijima čini se kao dobar smjer u kojem bi mediji trebali ići da bi gradili autoritet i povjerenje.
