Kako izvještavati o femicidu?

06.03.2023. / 07:56
Autor/ica
Share
femicide
femicide

Mediji imaju važnu ulogu u informisanju javnosti o važnim društvenim pitanjima, uključujući i problem femicida. Kada izvještavaju o ovom ozbiljnom obliku nasilja nad ženama, mediji trebaju da budu pažljivi i da se pridržavaju određenih pravila.

Kada govorimo o femicidu, prema izvještaju Autonomnog ženskog centra, tokom 2021. godine na Zapadnom Balkanu dogodio se 51 oblik femicida. Najviše slučajeva je bilo u Srbiji, ukupno 20, u Albaniji 12, u Sjevernoj Makedoniji 6, u Crnoj Gori i Kosovu po 2 slučaja femicida, dok je u Bosni i Hercegovini ukupan broj 9. 

Izvještaj nadalje iznosi podatak da je 24 posto žena ubijeno u njenoj kući koju nije dijelila sa počiniocem. Više od polovine žena žrtava (53 posto) su ubili supružnici ili bivši supružnici, dok je 10 posto žena ubio njihov sadašnji ili bivši partner.

Prema ovom izvještaju, kako kažu, nije moguće utvrditi koliko je žena umrlo od posljedica ponovljenog nasilja jer su u zvaničnim statistikama ove smrti često predstavljene kao smrti sa prirodnim uzrokom. Sve zemlje u regiji Zapadnog Balkana imaju ograničene i nepotpune zvanične statistike o svim oblicima nasilja prema ženama i zvanične statistike koje se fokusiraju na rodno zasnovana ubistva u velikoj mjeri nedostaju. Vlade uglavnom ne prepoznaju femicid i rijetko ga povezuju sa različitim obrascima nasilja prema ženama koje najčešće budu žrtve porodičnog nasilja prije nego što dođe do femicida.

Primjera radi, posljednja objavljena statistička publikacija, u kojoj možemo pronaći neke podatke o nasilju nad ženama, pod nazivom “Žene i muškarci u BiH” koju je uradila Agencija za statistiku BiH sadrži podatke o broju nasilnih smrti razvrstane po spolu žrtve i vrsti smrti za period od 2016. do 2020. godine. Prema ovim podacima, zabilježeno je 55 ubistava žena u Bosni i Hercegovini. Ova publikacija, međutim, ne ulazi u dublju analizu uzroka ovih ubistava već ostavlja dosta prostora tumačenju čak i ako ove podatke povežemo sa brojem poziva SOS telefonu u ovoj državi.

Dodatne uvide u statističke podatke nam daju izvještaji nevladinih organizacija poput AIRE centra koji je radio analizu presuda za femicid u saradnji s entitetskim vrhovnim sudovima i Apelacionim sudom Brčko distrikta. Tako na primjer možemo saznati da je najviša izrečena kazna za femicid u BiH za period istraživanja (2017-2021) 30 godina, a najkraća jedna godina za pokušaj femicida. Na kaznu zatvora osuđen je 31 počinilac, a tri počinioca su osuđena na kaznu dugotrajnog zatvora.

Prema izvještavanju medija, od početka 2022. godine, u BiH osam žena su ubili njihovi sadašnji ili bivši bračni ili vanbračni partneri.

Velika je vjerovatnoća da je broj ubistava žena veći, jer svi slučajevi nisu obuhvaćeni medijskim izvještavanjem.

Bez obzira na ove izazove, medijsko izvještavanje predstavlja važan izvor informacija o ubistvima žena.

Kako mediji treba da izvještavaju o femicidu? 

Mediji, za početak trebaju da izvještavaju o femicidu sa poštovanjem prema žrtvama i njihovim porodicama. To podrazumijeva izbjegavanje i davanje neprimjerenih naslova ili slika koje bi mogli da uvrijede ili da povrijede one koji su pogođeni ovim nasiljem.

Osim ovoga, kada se izvještava o femicidu, potrebno je fokusirati se na činjenice. Mediji trebaju da izbjegavaju dezinformacije, te koristiti  navode izvora informacija koji se koriste u zvaničnim izvještavanjima. 

Mediji imaju važnu ulogu u oblikovanju javnog mnijenja i stavova prema različitim pitanjima, uključujući i pitanje nasilja prema ženama. Način na koji sami mediji na Zapadnom Balkanu izvještavaju, svakako može imati ogroman uticaj na društvo i kako će ono da reaguje na pitanje femicida. 

Izvještavanje se ne treba fokusirati na to kakav je bio počinilac i da li je on bio miran i povučen, nego šta je dovelo do toga da neko počini femicid.

Preporuke za izvještavanje

Ured Pravobranitelj/ice za ravnopravnost spolova Republike Hrvatskeje objavio medijski kodeks koji bi mogao dati važne smjernice za nivo regiona, jer femicid nije samo dio jedne države, on se dešava svuda.

  1. Posmatrati nasilje prema prema ženama u kontekstu njegove rodne utemeljenosti

  2. Istaknuti da je za nasilje prema ženi uvijek odgovoran nasilnik i ne sugerisati krivnju žrtve

  3. Referirati se na zakonske odredbe i relevantnu statistiku nasilja prema ženama, rezultate istraživanja

  4. Za komentar kontaktirati kompetentne sagovornike/ce koji/e imaju iskustva rada sa žrtvama ili se bave problematikom nasilja prema ženama

  5. Ne služiti se pojmovima koji iskrivljuju značenje nasilja (nasilje prema ženama nije samo bračna svađa, ljubavni sukob, pretjerana ljubomora, zabava koja je otišla predaleko i sl.)

  6. Zaštititi identitet žrtve (ne objavljivati fotografije, adresu i detalje koji izravno ili neizravno otkrivaju identitet žrtve, njezine djece ili članova porodice)

  7. Ne fokusirati se na izgled i ponašanje žrtve (njezino pijanstvo, način oblačenja, kasni izlazak i sl.)

  8. Poštovati dostojanstvo žrtve i ne iznositi intimne detalje iz njezine prošlosti te ne opisivati krvave detalje femicida

  9. Ne iznositi detalje iz prošlosti počinioca, svjedočanstva osoba koja nisu relevantna za počinjeno nasilje (učiteljice iz osnovne škole, trenera sportskog kluba i sl.)

  10. Ne koristiti senzacionalističke izraze za počinioca i nasilje poput monstrum, koljač, prizor iz pakla, zvjersko silovanje, kuća horora i sl.

  11. Ne prikazivati nasilje na zabavan, humorističan način i ne koristiti izraze simpatije prema počiniocu

  12. Ne dovoditi nasilje prema ženama u kontekst ljubavi (nasilnik nije ljubavnik, njegova žrtva nije ljubavnica, a mjesto nasilja nije njihovo ljubavno gnijezdo)

  13. Ne uključivati nepotvrđene pretpostavke i nagađati o motivima krivičnog djela tokom istrage i ne pronalaziti opravdanja za počinjeno nasilje ili femicid

  14. Ne objavljivati spekulacije komšija, poznanika/ca, članova/ica porodice koje ne pridonose rasvjetljavanju slučaja

  15. Informisati o institucijama, organizacijama civilnog društva koje pružaju zaštitu i savjetovanje žrtvama te o mehanizmima zaštite od nasilja

  16. Voditi računa o tome da su tekstovi i oprema teksta (fotografija) u skladu s normama koje se primjenjuju u zaštiti privatnosti i dostojanstva žrtve, kao i najboljeg interesa djeteta

  17. Istražiti i objektivno prezentovati provjerene činjenice

  18. Objavljivati analitičke tekstove o rodno utemeljenom nasilju te načinima prevencije i suzbijanja nasilja

  19. Osvjestitii o stereotipima i seksizmu koji su u velikoj mjeri utkani u temelje nasilja prema ženama

  20.  Informisati o svim relevantnim zakonodavnim izmjenama i rezultatima istraživanja u zemlji i svijetu vezano za rodno utemeljeno nasilje prema ženama.

“Društvena odgovornost medija znači da znatiželja javnosti ne može imati prednost pred javnim interesom dobivanja objektivne, provjerene i istinite informacije.” – navodi se u zaključku publikacije o smjernicama za senzibilno izvještavanje o nasilju nad ženama i femicidu.

Ocijenite kvalitet članka