Kako izvještavati u vrijeme nesreće

30.12.2020. / 13:27
Share
Disaster reporting
Disaster reporting
Disaster reporting

Nesreće uključuju prirodne nepogode kao što su zemljotresi, erupcije vulkana i uragane. Također uključuju i događaje izazvane ljudskim djelovanjem kao što izljevanje nafte, curenje radijacije i hemijske nesreće. Međunarodni komitet crvenog krsta/križa/polumjeseca (MKCK) definiše nesreću kao "a sudden, calamitous event that seriously disrupts the functioning of a community or society" dok ih Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) definiše kao “događaj koji remeti normalne uslove postojanja i uzrokuje nivoe patnje koji prevazilaze mogućnosti prilagođavanja pogođene zajednice.”
Ewart i McLean u svom članku o najboljim pristupima za izvještavanje o nesrećama pišu da unatoč neslaganjima istraživača o doprinosima medija u izvještavanju o nesrećama svi se slažu da „novinari imaju kritičnu ulogu u pružanju informacija prije i nakon nesreće.“
Postoje dvije glavne faze izvještavanja o nesrećama. Inicijalni period udarnih/prijelomnih vijesti te dugoročniji o posljedicama same nesreće. Earth Journalism Network (EJN), projekat koji implementira Internews, je još 2006. godine ponudio upute kako novinari/ke trebaju izvještavati tokom nesreće.

O čemu prvo treba izvještavati

Ove upute navode da kada se dogodi nesreća najvažnija priča koju novinari/ke mogu ispričati svojoj publici u prvom trenutku je ona o sigurnosti/bezbjednosti. Prve vijesti prije svega trebaju biti:

  • uputa šta svi trebaju učiniti da ostanu sigurni,
  • gdje mogu otići ukoliko trebaju pomoć,
  • koga trebaju slušati za dalje upute.

Opisujući šta, gdje i kako se se desilo novinari/ke će možda morati usvojiti kompleksne naučne informacije i objasniti ih tako da ih cijela publika razumije. Ukoliko se radi o novoj situaciji novinari/ke će se morati brzo obrazovati o tome šta je poznato o ovoj vrsti nesreće te koje stručnjake/inje bi trebali konsultovati.
Novinari/ke koji izvještavaju sa lica mjesta gdje se nesreća dogodila se moraju brinuti o svojoj sigurnosti te da ne ometaju proces pomaganja koje obavljaju hitne službe. Zone nesreće su potencijalno opasna mjesta jer se nesreća može ponovo dogoditi. Tako naprimjer infrastruktura može biti oštećena ili ljudi mogu biti pod velikim stresom. U nekim slučajevima sigurnosne službe možda nisu u stanju da funkcionišu potpuno i nemoguće je tražiti pomoć.
Izvjestitelji na terenu bi trebali ponijeti svoju hranu, vodu, gorivo i prvu pomoć kako ne bi opteretili ograničeno dostupne namirnice na mjestu nesreće. Također bi trebali sa sobom imati odjeću za odgovarajuće klimatske uslove te se generalno brinuti o svom fizičkom i psihičkom stanju.
Važno je da novinari/ke na terenu ostanu u bliskom kontaktu sa redakcijom kao i da imaju jasan plan ukoliko se nešto nepredviđeno dogodi. Dodatno je važno uraditi sigurnosnu kopiju što je moguće više materijala na serverima u samoj redakciji.

Ključne stvari o kojima treba izvještavati sa terena su:

  • broj žrtava
  • vrste povreda
  • bilo kakva šteta na zgradama i ostaloj infrastrukturi
  • dati opis situacije na terenu (slike, zvukovi pa čak i miris kao i šta ljudi na terenu čine)
  • bilo koji napori spašavanja te šta pomaže, a šta ih spriječava

Korisno je predstaviti hronologiju događaja kako bi se predstavila jasna slika onoga što se dogodilo te izbjegavati ukazivanje na krivicu za bilo koju nesreću bez snažnih razloga za to.
Novinari/ke mogu intervjuisati svjedoke/kinje, žrtve i spasioce o nesreći, kada je došlo do nesreće i šta se od tada dogodilo. Ponekad izjave ovakvih izvora mogu biti potresne, ali je važno zapamtiti da su ljudi uplašeni, u šoku ili rade u stresnim i opasnim uslovima.
Intervjuisane osobe su možda preživile traumu ili su vezani za osobe koje su umrle, povrijeđene ili nestale tako da je jako važno za novinare/ke da budu osjetljivi i puni poštovanja tokom razgovora i izvještavanja. Iako je bolje imenovati ljude nego se odnositi prema njima kao bezimenim žrtvama, novinari/ke trebaju izbjegavati objavljivanje identita osoba koje su povrijeđene ili su poginule prije nego su njihove porodice obaviještene.

Rad sa hitnim službama

Osobe koje rade u hitnim službama mogu očekivati od novinara da budu na licu mjesta samo kako bi objavljivali servisne informacije i možda neće razumijeti kako mediji funkcionišu te da novinari/ke moraju raditi svoj posao. Istovremeno novinari/ke trebaju poštovati potrebu radnika/ca u hitnim službama da rade svoj posao. Brzo upoznavanje i obećanje da nećete oduzeti mnogo vremena vam može pomoći.

Kako izvještavati nakon udarnih/prijelomnih vijesti

Nakon inicijalnog perioda udarnih vijesti o nesreći novinari se mogu fokusirati na detaljnije izvještavanje o uzrocima i posljedicama nesreće te kako će se posljedice sanirati. Dugo nakon same nesreće bit će mnogo priča o kojima treba izvijestiti. Novinari/ke mogu posjetiti mjesta nesreće da izvjeste o dugotrajnim posljedicama nesreće, da li se život vraća u normalu i koje su lekcije za budućnost, ukoliko ih ima.
Sve ovo ukazuje da novinari/ke mogu učiniti više izvještavanjem o pitanjima povezanim sa nesrećama prije nego se dogode. Sa klimatskim promjenama koje će uticati na povećan broj ekstremnih vremenskih događaja uključujući poplave, suše i snažne oluje poput uragana ova vrsta novinarstva će postati sve više važna.  

 

Ocijenite kvalitet članka