Kako napisati priču na osnovu održanog govora?

22.11.2021. / 07:54
Autor
Share
govor
govor

Govori su uobičajna pojava u demokratskim društvima, ali i redovni element vijesti o kojima novinari/ke izvještavaju. Bez obzira na to da li je tema govora od nacionalnog ili lokalnog interesa, da li je namijenjen za širu ili užu društvenu skupinu, zadatak novinara/ki je da tačno i jasno izvještavaju o onom što je rečeno,  ali i o reakcijama prisutnih. Također, vrlo je važno osigurati dodatne informacije kako bi oni koji čitaju vijest mogli razumjeti kontekst priče i problem koji se adresira govorom. Objasniti čitateljima/icama zašto je govor važan i zašto je vrijedno o njemu pisati, može biti izazovno, naročito za novinare/ke koji nemaju mnogo iskustva u izvještavanju sa ovakvih događaja.

Razlozi izvještavanja o govorima

Obično su tri razloga zbog kojih mediji izvještavaju o govorima. Prvi je da tema govora u sebi nosi mogući utjecaj na publiku – govorinik/ca predstavlja činjenice ili informacije koje mogu biti važna vijest. Drugi je da prisustvo govornika/ce ima neki utjecaj na publiku zbog njegovog/njenog kredibiliteta ili struke. Treći je najčešći. To je kombinacija prva dva: tema nosi neki utjecaj na čitatelje/ice, slušatelje/ice i gledatelje/ice, a govornik/ca je ekspert/kinja ili ima važnu vezu sa temom.

Ipak, to ne znači da su sve osobe koje drže govor dobri govornici, što novinare/ke suočava sa dilemom: koliko od onog što je publika vidjela uživo treba publika za koju pišete priču vidjeti, pročitati ili čuti?

Osnovni zadatak novinara/ki je da publici koja nije mogla prisustvovati govoru uživo, predstavi njegov smisao. Obično to znači da ga je potrebno sumirati i prilagoditi za masovnu publiku. Rezultat toga su priče koje su mnogo kraće od samog govora, fokusirane samo na njegov utjecaj, odnosno na posljedice koje izrečeno može imati na publiku.

Najčešće greške i kako ih izbjeći

Dvije su najčešće greške koje prave novinari/ke prilikom izvještavanja sa govora.

  1. Ne dobiju dovoljno citata

  2. Izvještavaju hronološki o govoru.

U izbjegavanju ovih grešaka mogu pomoći sljedeći savjeti:

Istraživanje prije izvještavanja. Prije održavanja govora sakupite što više informacija o govorniku/ici i temi. Pronađite njegovu/njenu biografiju i ranije objavljene članke o toj temi. Ove informacije trebaju odgovoriti na sljedeća pitanja: koja je tema govora? Koja je pozadina govornika/ce? Šta je razlog održavanja govora? Ko će vjerovatno biti u publici?

Nakon toga, možete napraviti nacrt priče. Pozadinske informacije obično idu na kraju priče, i uključuju odgovore na navedena pitanja.

Pravite bilješke, čak i ako snimate govor. Iako su snimke govora korisne -  govornik/ca može reći nešto kontroverzno, ili drugi mediji mogu biti prisutni, te je nužno da vaši citati budu dosljedni njihovim. Bilješke su neophodne u donošenju konačne odluke o tome šta je važno za vašu priču, a šta nije. 

Dođite do „dobrih“ citata – dobar citat znači da je govornik/ca rekao/la nešto interesantno, ili na zanimljiv način. Ipak, citate koristite pažljivo. Iako je govor sačinjen od citata, veći dio onog što napišete treba da bude parafraziran.

Zaboravite hronologiju – ako najinteresantniju stvar govornik kaže na kraju govora, počnite svoju priču s tim. Većina govora zapravo prenosi samo jednu poruku. Stoga nemojte pokušavati da zabilježite sve što govornik/ca kaže. Fokusirajte se na ono što je važno za publiku koja nije prisustvovala govoru uživo.

Uhvatite reakciju publike – nakon što završi govor, uvijek intervjuišite nekoliko ljudi iz publike. Ovo nekad može biti najinteresantniji dio vaše priče.

Obratite pažnju na neočekivano – govori su obično planirani događaji, ali su neočekivana dešavanja ono što ih može učiniti uistinu interesantnim. Većina govora ima ključni trenutak koji ih definira. Obratite pažnju na sljedeće: da li govornik/ca govori nešto neobično, ili provokativno? Da li publika ima snažnu reakciju na nešto što je govorinik/ca rekao/la? Da li dolazi do svađe između govornika i člana publike? Pazite na takve neplanirane, nenapisane trenutke – oni inače rutinsku priču mogu učiniti zanimljivom.

Uravnotežite svoju priču. Ljudi obično drže govore u mjestima gdje se osjećaju ugodno, gdje znaju da će biti okruženi svojim podržavateljima/cama. Zbog toga, reakcija publike može biti vrlo pristrana. Razgovarajte sa drugim ljudima na koje utječe ono što je izneseno u govoru, a koji možda nisu prisutni.

Pisanje priče na osnovu govora

Što je govor duži, veći je izazov prepoznati u njemu vijest koju će vaša publika smatrati vrijednom čitanja. Imajte na umu da ono što je vrijedno vijesti možda nije ono što govornik/ca misli da se treba objaviti. Nekada je vijest vrijedna izvještavanja i ono što nije uključeno u govor. Vijest se može pojaviti i poslije održanog govora, kad govornik/ca odgovara na pitanja. Ako ti odgovori ponude najinteresantnije informacije, počnite svoju priču s tim.

Prema tome, struktura vaše priče može da bude:

  • Lid (Lead) – najvažnija tačka govora. Budite oprezni ako lid pišete iz govornikove/icine teme ili izjave. Vaš zadatak je da kažete ono o čemu se govorilo, a ne o čemu će se govoriti. Pokušajte se oduprijeti iskušenju da koristite citat kao lid, jer oni ne nude dovoljno samog sadržaja. Bolje je parafrazirati najvažnije stvari koje je govornik/ca rekao/la, i onda potražiti citat koji podržava taj lid.

  • Drugi paragraf - snažan citat iz govora da osnaži lid (lead)

  • Treći paragraf – gdje, kada, zašto je održan govor

  • Ostatak priče – kombinacija citata, opisa, pozadinskih informacija i reakcija publike.

Kao najjednostavniji primjer navedenog može poslužiti sljedeći članak:

ew

Kao i u bilo kojoj drugoj priči, u pisanju priče na osnovu održanog govora, ključno je fokusirati se na njegov utjecaj, te objasniti publici zašto je izrečeno važno za njih. Primarni zadatak svakog novinara/ke je da vodi računa o svojoj publici. Vaš lični politički, ideološki ili emotivni odgovor na ono o čemu govornik priča nije važan.

Ipak, vrlo je važno provjeriti tvrdnje koje govornik/ica iznosi. Ako ne možete provjeriti da li su tačne, podsjetite publiku da izjava ne može biti potvrđena. Prenošenje informacija bez prethodne provjere njihove tačnosti dovodi vas u opasnost da postanete saučesnik u zavaravanju javnosti i širenju neistine. Stoga je prethodna priprema i upoznavanje sa temom govora neophodna. Ukoliko utvrdite da su iznesene informacije netačne, naglasite to u svojoj priči i potkrijepite to snažnim dokazima (presude, istraživanja i sl.). Iako je vrlo važno zadržati objektivnost u izvještavanju, kritički osvrt na izrečene neistine je ključan, kako za vašu publiku, tako i za vaš profesionalni kredibilitet. 

Ocijenite kvalitet članka