Kako se pripremiti za izvještavanje o nesrećama

19.12.2022. / 08:26
Autor/ica
Share
accidents
accidents

Kada se desi neka nesreća, bez obzira na to da li se radi o prirodnom ili ljudskom faktoru koji je uzrokovao, dolaženje do pravovremenih, provjerenih i važnih informacija od ključne je važnosti za javnost. Novinari/ke, reporteri/ke, fotoreporteri/ke, i drugi medijski radnici igraju ključnu ulogu u osiguravanju jasnih, dosljednih i ažurnih vijesti ugroženim zajednicama za vrijeme nesreća. Naime, mediji su obično jedini izvor informacija u ovim slučajevima. Iako izvještavanje za vrijeme nesreća zahtijeva brzu reakciju, pritisak koji dolazi od potrebe za „ekskluzivnim“ vijestima, fotografijama sa terena, i drugim podacima koje javnost želi da zna, može voditi do grešaka koje će negativno utjecati na produbljivanje straha i širenje panike među građanima/kama.

U jednom od ranijih tekstova govorili smo o tome kako izvještavati za vrijeme nesreća, odnosno o čemu prvo treba izvještavati, te kako izvještavati nakon udarnih/prijelomnih vijesti. Kako je objašnjeno ranije, postoje dvije glavne faze izvještavanja o nesrećama. Inicijalni period udarnih/prijelomnih vijesti te dugoročniji, koji se odnosi na izvještavanje o posljedicama same nesreće. Znati kako izvještavati za vrijeme nesreća je, svakako, vrlo važno. Međutim, da bi se to osiguralo, potrebna je dobra, organizovana i kvalitetna priprema medijskih organizacija za izvještavanje u vanrednim situacijama kao što su nesreće.

Na koji način medijske kuće mogu pripremiti svoje osoblje za bolje, sigurnije i kvalitetnije izvještavanje za vrijeme nesreća, te zašto je važno imati “krizni plan” o izvještavanju za vrijeme nesreća i kako ga napravit, neka od pitanja o čijim odgovorima ćemo danas govoriti.

Šta medijske kuće/organizacije mogu učiniti

Odgovarajući na pitanje urednika Columbia Journalism Review (CJR) šta redakcije mogu i trebaju učiniti da se pripreme za nesreće, Jill Geisler, koja obučava menadžere/ice širom svijeta, između ostalog, kazala je da je izvještavanje o nesreći udarna vijest na steroidima koja „zahtijeva planiranje, ulaganje, komuniciranje, improviziranje i snalaženje“. Geisler je razvila petodijelni okvir koji koristi za organizacije koje žele da unaprijede svoj rad. Taj okvir, kako objašnjava, primijenjen u novinarstvu u najtežim vremenima, uključuje:

        Vrijednosti -  koje vrijednosti nas vode? Dolaženje do informacija prije svih i na pravi način? Izvještavanje kao javna usluga sve dok je to moguće? Suosjećanje sa žrtvama? Transparentnost u našim metodama? Etičko donošenje odluka pod pritiskom?

        Vještine - koje su osnovne vještine koje zahtijevamo od svojih zaposlenika? Sposobnost da dijele informacije na svim platformama? Da fotografišu? Da služe kao „live“ reporteri, bez obzira na titulu ili ulogu? Da donose etičke prosudbe na licu mjesta o sigurnosti, eksplicitnom sadržaju, izazivanju panike, identificiranju žrtva prije nego što su možda obitelji obaviještene, prelasku iz reportera u spasioca, pažljivo korištenje jezika.

        Alati - u koji smo hardver i softver uložili? Imamo li sigurnosnu opremu koja može izdržati vatru, poplavu ili hladnoću? Baterije i izvori goriva? Rezervni agregati? Alternativna mjesta za korištenje ako moramo evakuirati našu zgradu? Lanč paketi za terenske ekipe? Gotovina – jer nas banke i bankomati mogu iznevjeriti?

        Sistemi - Imamo li jasne procese kako bi stvari što bolje tekle? Imamo li osnovni plan za izvanredne vijesti s jasnim ulogama i odgovornostima? Kako upozoravamo i pratimo osoblje? Možemo li proizvoditi vijesti sa terena u realnom vremenu? Strateški koristiti društvene mreže? Prikupiti i obraditi ključne informacije za zajednicu, od ažuriranja statusa, do nestalih osoba, pa sve do slanja poziva za pomoć? Pružati podršku i savjet zaposlenicima kojima je to potrebno?

        Pretpostavke -  Što znamo i automatski radimo u najgorim vremenima? Da trebamo odgovoriti na veliku udarnu priču, gdje god se nalazili, ne čekajući da nas netko pita? Da možemo kupiti što nam treba u hitnim slučajevima bez čekanja dopuštenja? Da tvrtka brine o našoj sigurnosti? Da možemo reći “ne” zadatku koji ugrožava naše živote? Da nećemo iskorištavati tuđu patnju? Da ćemo surađivati s konkurencijom ako to služi zajednici?

Jedna od prvih stvari koje trebate odlučiti je koju ulogu želite da igrate u slučaju da se desi nesreća. Želite li izvještavati o tome i/ili pomagati zajednici objavljivanjem upozorenja i pravovremenih savjeta? Nakon što definirate tu ulogu, sljedeća stvar koju trebate da uredite je da naoružate ljude informacijama koje trebaju za brzo izvještavanje i razumijevanje posljedica moguće opasnosti. To podrazumijeva analizu potencijalnih opasnih situacija koje se mogu pojaviti u vašem području, i pripremu za suočavanje sa njima. Neka od pitanja koja vam u tome mogu pomoći su: Koje su najučestalije prirodne nesreće koje mogu pogoditi vaše područje? Kakvi se zločini ili nesreće najviše dešavaju? Koji su kritični objekti u tom području (autoceste, mostovi, itd.)? Postoje li osjetljive vladine agencije ili vojna postrojenja koja bi mogla biti mete? Koji su putevi ili drugi infrastrukturni elementi često poprišta nesreća? Postoje li četvrti koje su poznate kao dom bandama, pobunjeničkim skupinama i sl.?

U “mirnom periodu”, obavljajući svakodnevni posao fokusiran na aktuelna dešavanja, možda se odgovaranje na ova pitanja i pravovremena priprema može činiti da nije prioritet i da se ne vrijedi ulagati vrijeme i resurse u nešto što se možda neće dogoditi. Međutim, ključno pitanje na koje svaka medijska organizacija mora odgovoriti je - koliko smo sigurni u to? Koliko smo sigurni da ćemo i u vanrednim situacijama moći javnosti osigurati pravovremene i tačne informacije, bez ugrožavanja sigurnosti svog osoblja?

Krizni plan o izvještavanju za vrijeme nesreće

Priručnik pod nazivom "Disaster and Crisis Coverage", koju je objavio The International Center for Journalists, nudi jasne i detaljne smjernice i preporuke novinarima/kama i novinskim redakcijama kako bi bili što spremniji za izvještavanje u kriznim i nepredviđenim situacijama kao što su nesreće. Prije svega, neophodno je da svaka redakcija ima krizni plan čiju kopiju će imati njihovo osoblje. Neki od ključnih elemenata koje svaka redakcija treba uključiti u svoj krizni plan su:

       Kontakt informacije svog osoblja, uključujući i mapu adresa stanovanja, kako bi mogli biti kontaktirani oni koji žive najbliže mjestu nesreće – ako se ona dogodi;

       Detaljan plan kada i kako obavijestiti osoblje i kojim redoslijedom. Potrebno je uključiti i osoblje iz drugih sektora, kao što je oglašavanje, produkcija, i izvršno rukovodstvo;

       „Početni vodič“ pomoću kojeg svako u redakciji može odmah početi sa izvještavanjem;

       Odgovornosti i posebni zadaci za osoblje redakcije koji sadrže imena novinara/ki koji će najvjerovatnije biti poslani na lice mjesta, osoba koje će biti zadužene za logistiku i podršku redakciji;

       Priprema rasporeda za rad osoblja u smjenama;

       Kontakt informacije službenika za hitne slučajeve, glavnih javnih institucija i neovisnih stručnjaka za teme povezane sa nesrećama;

       Kontakt podaci osoblja za podršku (freelanceri, druge novinske organizacije izvan područja pogođenih nesrećom) koji bi mogli biti potrebni kao dopuna osoblju redakcije;

       Kontakti za kratkoročni najam opreme (agregati, oprema za komunikaciju, transport itd.);

       Pozadinske informacije o nesrećama o kojima će redakcija možda morati izvještavati.

Ovaj priručnik također donosi detaljno uputstvo kako razviti krizni plan.

Nesreće dolaze iznenada i teško je predvidjeti kada će se desiti, i kakav trag će ostaviti na životima ljudi koje pogode. Možda u većini slučajeva nemamo mogućnost spriječiti da se one dese, ali temeljita priprema može spriječiti da pravovremene, provjerene i temeljite informacije postanu jedna od njenih žrtava. Stoga, napravite plan na vrijeme, jer metež i nemir koji nesreće nose sa sobom vam možda neće dozvoliti da to učinite u trenutku kada vam to bude najpotrebnije. 

Ocijenite kvalitet članka