Kakvu ulogu danas igra glazbeno novinarstvo na medijskoj sceni: Je li jedini izbor biti dosadan ili tabloidan?

23.12.2022. / 09:01
Autor/ica
Share
JOURNALISM
JOURNALISM

Nekada su glazbeni časopisi i blogovi otkrivali nove talente, publika ih danas sama pronalazi i dijeli.

Je li glazbeno novinarstvo relevantno u doba društvenih mreža i streaming platformi?

Je li glazbeno novinarstvo uopće potrebno danas?

Je li u svijetu live streaminga i TikToka potrebno glazbeno novinarstvo?

Glazbeno novinarstvo (ili glazbena kritika ) je medijska kritika i izvještavanje o glazbenim temama, uključujući i popularnu, klasičnu i tradicionalnu glazbu. S porastom interneta 2000 -ih, glazbena kritika razvila je veću prisutnost glazbenih blogera i kritičara.

Glazbeno novinarstvo danas uključuje recenzije pjesama, albuma i koncerata uživo, profil snimatelja te izvještavanje o izvođačima i glazbenim događajima.

I potrebno je!

Isabella-Anja Khom iz Noisey Austria kaže da internetski glazbeni časopisi osjećaju posljedice promjena koje društvene mreže i njihovi algoritmi uzrokuju. Kvalitetan sadržaj koji se može dijeliti važniji je no ikad. „Ako samo pišete ono što svi drugi pišu, utopit ćete se“, kaže ona.

Kakvu ulogu danas ima glazbeno novinarstvo?

Glazbeno novinarstvo najbolje pokazuje koliki može biti jaz između uredničke politike i „informacijskog ukusa“ mase. Jednostavno rečeno, u svim je kategorijama senzacionalizam moguće upakirati u dnevne vijesti i zadržati status „ozbiljnog medija“ osim u glazbenom novinarstvu.

Čini se da mediji imaju dvije mogućnosti:

1.     Biti korektan i „dosadan do bola“

2.     Biti tabloidan.

Prva opcija daje kredibilitet ozbiljnog medija koji gleda dugoročno, ali tu nema novaca, dok druga opcija donosi novac, ali je na margini svega što smatramo profesionalnim u novinarstvu.

Kako naći mjeru?

Glazbeni novinari/ke mogu oblikovati budućnost industrije

Prije nego što je glazba bila dostupna gotovo svima, bilo kada i bilo gdje, novinari/ke su bili vratari, a njihova je riječ značila uspjeh ili propast. Umjetnici/ce su se borili za recenzije, intervjue i članke, za novinske stupce kao način promoviranja svoje glazbe.

Kada je glazba s fizičkih prešla na digitalne medije, glazbeno se novinarstvo razvilo iz časopisa i novina u blogove, web stranice, pa čak i naloge na društvenim mrežama. Era građanskog novinarstva u glazbenom novinarstvu odavno je počela i namjerava ostati.

James Shotwell u svom je članku za specijalizirani portal Haulix napisao da dobar članak može stvoriti nove obožavatelje, razviti karijere ili uništiti popularnost problematičnih talenata (kao u primjeru repera R. Kellyja).

Shotwell smatra da su se metode iznošenja priča i mišljenja razvile, ali njihova svrha nije.

Ono što svijet sada treba je trojac:

1.     ljude s poznavanjem glazbe koji mogu izraziti svoje misli i mišljenja na zanimljiv način

2.     ljude koji mogu ispričati zanimljivu priču o glazbenicima utemeljenu na činjenicama

3.     ljude koji to mogu odraditi putem najpopularnijih platformi našeg vremena.

Tekstualni formati nisu i ne bi trebali biti jedini format kojim se glazba predstavlja publici.

U današnjem svijetu priča je dobra onoliko koliko je dobra publika do koje može doći, što znači da kreatori moraju biti spremni riskirati. Pisci će uvijek moći pisati, ali to možda nije najbolji način da se pomogne umjetnicima. Umjesto toga, novinari/ke bi trebali uzeti svoj rad i pretvoriti ga u videozapise, tweetove ili podcaste. Ili sva tri, uz objavljivanje pisane verzije.

U svojoj izjavi za časopis Rolling Stone Sam Levine predstavnik agencije za digitalni marketing Contrabrand kazao je kako je zastarjeli način u glazbenom novinarstvu pisanje članaka. „To je djelomično zbog slijepih pjega tradicionalnih medija: Glazbeno novinarstvo mainstream medija uglavnom je nezainteresirano za promicanje otkrića, fokusirajući se umjesto toga na opće izvještavanje o superzvijezdama i naizgled beskrajne popise koji privlače promet, što može pomoći postojećoj bazi čitatelja, ali često ne uspijeva uhvatiti nove, mlađe obožavatelje glazbe.“

Ako gledamo kroz prizmu marketinga i interesa publike, budućnost glazbenog novinarstva je blistava

Raspravljati o medijima, a ne uzeti u obzir marketing i društvene mreže je uzaludna rasprava. Ako razmatramo svrhu glazbenog novinarstva u medijima na Balkanu i financijski opstanak medija, jasno je da za glazbu nema mjesta u većini medija.

Ali ako tu istu raspravu stavimo u kontekst marketinških aktivnosti u kojima je medij partner festivalima, koncertima i promocijama, jasno je da glazba itekako ima svoje mjesto u redakciji. I tu dolazimo još jednog izazova s kojim se mediji suočavaju, a to su stručni novinari/ke.

Julia Brummert iz njemačkog Intro Magazina smatra da kao glazbeni novinari/ke „oživljavamo priče... tako da prosječni obožavatelj glazbe može saznati priču iza glazbenika/ce. Ali perspektiva u glazbenom novinarstvu nije tako sigurna, nemate toliko sigurnih poslova kao prije, kad je postojalo mnoštvo glazbenih časopisa.”

Možda je angažiranje freelancera/ke koji poznaje scenu rješenje problema za medij koji želi vrhunskog stručnjaka, ali ga ne može plaćati kao stalnog člana redakcije.

Prema riječima Sama Levina postoje stotine milijuna ljudi diljem svijeta koji plaćaju mjesečne pretplate na usluge streaminga glazbe, kao i stotine milijuna drugih koji besplatno pristupaju sličnim uslugama. Nisu svi zainteresirani za produbljivanje svog razumijevanja glazbe, ali mnogi jesu i ne znaju gdje tražiti originalan sadržaj.

Nova generacija glazbenih novinara/ki mogla bi lako steći ime na tržištu kroz dobro napisan, a zatim prezentiran sadržaj.

Ocijenite kvalitet članka