Ko su anonimni izvori informacija i kada ih je opravdano koristiti

11.10.2021. / 08:01
Autor
Share
ew
ew

Svaka dobra istraživačka priča počiva na dobrim izvorima informacija. Lejla Huremović je ranije objasnila „šta je izvor informacija i koja je njegova uloga u novinarstvu“. Kad god je to moguće, vaš cilj treba da bude pronalaženje izvora koji su spremni da vam ponude službene informacije. To podrazumijeva objavljivanje punog imena i prezimena izvora informacija, te njegovo/njeno zanimanje i mjesto zaposlenja, ako je to relevantno za priču na kojoj radite. Međutim, nekada vaš izvor informacija može imati vrlo važan razlog zbog kojeg ne želi govoriti službeno („on the record“). Pristat će da bude intervjuisan, da sa vama podijeli važne informacije kojima raspolaže, ali neće htjeti da njegovo/njeno ime bude objavljeno u priči na kojoj radite. Ovi izvori informacija se nazivaju anonimni izvori, a informacije koje oni daju se obično nazivaju „off the record“, ili neslužbene informacije.

Korištenje anonimnih izvora je dugo bilo kontroverzno pitanje u novinarstvu. Mnogi/e urednici/e ne dozvoljavaju korištenje anonimnih izvora zbog toga što smatraju da su oni manje kredibilni od izvora koji govore službeno. Osnovno opravdanje za to je činjenica da ako neko nije spreman da stavi svoje ime uz informacije koje želi da podijeli sa novinarima/kama, kako onda utvrditi da su one tačne, i da nemaju skriveni motiv i namjeru zavaravanja novinara/ke.

Međutim, svako ko je radio u svijetu medija zna da u nekim situacijama anonimni izvori mogu biti jedini način da se dobiju važne informacije. Ovo se posebno odnosi na istraživačke priče u kojima izvori imaju vrlo malo da dobiju, a mnogo da izgube ako budu službeno razgovarali sa novinarom/kom.

Kada je opravdano korisiti anonimne izvore informacija?

The Associated Press (AP), nezavisna globalna novinska agencija, navodi da je transparentnost ključna za njihov kredibilitet sa publikom i pretplatnicima. Upravo zbog toga, kada god je to moguće, traže službene informacije („on the record“). Međutim, kada to nije moguće, primjenjuju se striktne smjernice.

Naime, pravila AP nalažu da se materijali od anonimnih izvora mogu koristiti samo u sljedećim slučajevima

  1. Materijal su informacije a ne mišljenja i spekulacije, i ključne su za priču.

  2. Podaci nisu dostupni osim pod uslovima anonimnosti koje nameće izvor.

  3. Izvor je pouzdan i ima mogućnost direktnog poznavanja informacija.

Ipak, odluku o tome je li opravdano svom izvoru informacija dodijeliti anonimnost, odnosno sačuvati njegov identitet u vašoj priči, nikada ne treba donositi ishitreno. Koraci prije donošenja odluke i faktori koje treba uzeti u razmatranje u tom procesu, ključni su za osiguravanje kredibiliteta vaše priče.

Koraci prije donošenja odluke

U donošenju konačne odluke o korištenju anonimnog izvora informacija u vašoj priči mogu vam pomoći sljedeći koraci:

  • Izvršite procjenu informacija koje ima vaš izvor. Zapitajte se da li raspolaže sa čvrstim dokazima.

  • Razgovarajte sa svojim izvorom informacija. Pitajte ga za  razloge zbog kojih ne želi da se njegovo/njeno ime objavi. Objasnite mu/joj da će vaša priča imati veći kredibilitet ako budete koristili njegovo/njeno ime. Pokušajte saznati kolika je vjerovatnoća da ta osoba bude otpuštena, ili na neki drugi način ugrožena, ako bude govorila službeno.

  • Pronađite druge izvore koji će potvrditi vašu priču, po mogućnosti izvore koji će službeno govoriti. Ovo je posebno važno u slučaju da su dokazi anonimnog izvora slabi. Općenito, što više nezavisnih izvora imate da potvrde vašu priču, to je ona bolja.

  • Razgovarajte sa urednikom/com ili sa iskusnijim/om novinarom/kom. Oni vam vjerovatno mogu pomoći da u donošenju odluke o tome da li je opravdano koristiti anonimni izvor u priči na kojoj radite.

Koje faktore uzeti u obzir?

Kada je riječ o anonimnim izvorima informacija i faktorima koje je potrebno uzeti u obzir prilikom njihovog korištenja, Steve Buttry, bivši direktor Studentskih medija na Manship School of Mass Communication na Državnom Univerzitetu Louisiana, između ostalog, preporučuje postavljanje sljedećih pitanja:

  • Možete li dobiti ili potvrditi informacije na drugom mjestu? Pitajte izvor ko još može da ima informacije, ili postoji li dokumentacija koja može potvrditi te navode. Ako vam izvor može dati dokumentaciju, dovoljno je da citirate dokumente bez imenovanja izvora. Ako neko drugi ima informacije, provjerite da li je ta osoba spremna da govori službeno.

  • Šta je informacija koju izvor nudi? Ako se informacija ne čini dovoljno važnom, Steve Buttry, preporučuje jedan od dva pristupa:

  1. Recite izvoru da ne želite razgovarati osim ako to neće biti službeno.

  2. Recite izvoru da biste željeli čuti informacije za pozadinske svrhe, ali da ih vrlo vjerovatno nećete koristiti bez imenovanja izvora. To vam može pomoći da bolje razumijete problem i da dođete do novog izvora.

  • Da li izvor iznosi mišljenje? Gotovo da ne postoji opravdan razlog zbog kojeg bi novinar/ka trebao/la objaviti mišljenje, naročito kritičko mišljenje, anonimnog izvora. Informacija ima vrijednost bez obzira na izvor. S druge strane, vrijednost mišljenja zavisi od osobe koja ga iznosi. Ako osoba koja kritikuje druge nije spremna stati javno ispred tog mišljenja, novinari/ke joj ne bi trebali/e pridavati važnost.

  • Da li je izvor informacija na poziciji moći ili je ranjiv? Iako su i moć i ranjivost relevantne, veća je vjerovatnoća da osoba koja je na ranjivom položaju govori istinu, s obzirom na to da su obično manje zaštićeni od mogućih posljedica razgovaranja sa novinarima/kama.

  • Je li izvor inforamcija vrijedan da se zbog njega ode u zatvor (i da li je to rizik)? Razmotrite mogućnost da li će vas policija, ili neko u parničnom postupku, pokušati natjerati da otkrijete svoj izvor. Onda odlučite da li je priča, informacija koju izvor nudi i sam izvor, vrijedan da se zbog njega ode u zatvor.

  • Koliko dobro možete zaštiti izvor? Dobro pravilo u novinarstva je da nikad ne dajete obećanja koja ne možete ispuniti. Prema tome, ako obećate zaštitu identiteta izvora, naročito onog koji može privući pažnju policije ili obavještajnih službi, razmislite o tome kako ćete održati to obećanje.

  • Da li vjerujete izvoru? Veza između novinara/ki i izvora informacija zahtijeva povjerenje. Izvor mora vjerovati novinaru da će priču prenijeti tačno i pravedno, a novinar mora vjerovati da će izvor reći istinu. Koliko će čvrsta biti ova veza, zavisi od vaše lične procjene pouzdanosti izvora, vašeg ispitivanja kako on/ona zna ono što tvrdi (pitanja "Kako znate da je?" i "Kako inače to znate?" su ključna), te vaše sposobnosti da provjerite ono što vam govori izvor.

  • Hoće li informacije svakako biti objavljene? Mnoge priče zasnovane na informacijama od neimenovanih izvora su priče koje će se svakako objaviti uskoro. Ako objava nije toliko značajna, razmislite o tome je li vaš kredibilitet vrijedan povremenog objavljivanja priče koja je zasnovana na anonimnim izvorima.

Navedeni koraci i ključni faktori vam u velikoj mjeri mogu pomoći u odlučivanju je li korištenje anonimnih izvora informacija u vašoj priči opravdano, ili nije. Međutim, konačna odluka zavisi od vas, odnosno od toga da li ste spremni da stavite svoj, i kredibilitet, vaše priče, u ruke izvora informacija koji ne želi da njegov identitet bude objavljen.

Ocijenite kvalitet članka