Vijesti su “senzacionalizirane” jer gledanost i čitanost raste ako ljudi priču smatraju zanimljivom.
To što naslovi istinitih priča izgledaju identično kao i naslovi članaka sumnjive kvalitete, samo otežava situaciju.
Senzacionalizam u medijima
U eseju koji je objavljen na portalu Eurasiareview.com prof. dr. Sabahudin Hadžialić ističe da je senzacionalizam neočekivana vijest koja ima vrlo snažan utjecaj na čovjekov osjećaj i na njegovu percepciju. Prema njegovim riječima “senzacionalizam razara vrijednosti i sustav vrijednosti te dezorijentira i u krivom smjeru usmjerava javnost. Spomenimo samo primjer masovnog ubojice Andreasa Behringa Breivika iz Norveške koji je dobio toliko prostora u medijima i zahvaljujući tome vrlo brzo dobio sljedbenike diljem svijeta. Zna li itko izvan Norveške barem jedno ime njegove žrtve, među 77 ubijenih? Ne, ali svi znaju njegovo ime!”
Da se usmjeravanje javnosti zaista događa tvrde i oni koji su sebe zatekli da nesvjesno pretražuju dodatne informacije o nekom događaju da bi se zaštitili.
Studentica novinarstva Kiana Boston kaže da svaki put kad u posljednje vrijeme uključi vijesti, primijeti porast broja izvješća o incidentima u njujorškoj podzemnoj željeznici. “Kao netko tko se svakodnevno vozi podzemnom željeznicom, zatekla sam se kako klikam na brojne priče o napadima u podzemnoj željeznici kako bih smislila načine da se zaštitim. Vrlo je teško dešifrirati u što vjerovati. Vjerujem da senzacionalizirane priče dobivaju više vijesti nego nesenzacionalizirane priče zbog faktora uzbuđenja. Bez obzira je li to vrijedno vijesti ili ne.” smatra Boston i dodaje “iako vjerujem da nas je većina tih informativnih kanala željela zaštititi, ne mogu zanemariti kako je to bio još jedan način da mediji iskoriste naše emocije (strah) kako bismo se uključili u njihov sadržaj i to je uspjelo.”
Ekonomska računica je jasna, ali etička nije
Ekonomska računica zaista jeste jasna. Svjesni, planirani senzacionalizam donosi klikove i preglede. Jedan od glavnih elemenata senzacionalističkog sadržaja, naslov te klikove mora osigurati. Zato naslovi danas imaju čudne konotacije, oblike, brojeve i temelje se na čudnim vrijednostima.
Definicija senzacionalizma, posebno u novinarstvu, prema oxfordskom rječniku glasi: "upotreba uzbudljivih ili šokantnih priča ili jezika na uštrb točnosti, kako bi se izazvalo zanimanje javnosti ili uzbuđenje."
I zaista jeste cilj šokiranjem izazvati zanimanje. Ono što danas čitamo i gledamo je evoluirani oblik u kojem istiniti stvarni događaji postaju spektakl kako bi se što više “iskoristio” događaj.
Iako se jedan događaj smatra vrijednim vijesti, mediji uzimaju sebi za pravo taj događaj pretvoriti u nešto o čemu se govori tjednima ili čak mjesecima.
Karakteristike senzacionalizma u medijima
Frank Luther Mott, Pulitzerom nagrađeni povjesničar američkog novinarstva, definirao je žuto novinarstvo ovim karakteristikama:
- Zastrašujući naslovi velikim slovima, često sporednih vijesti
- Pretjerano korištenje slika ili ilustracija
- Izvori su lažni intervjui, pogrešni naslovi, pseudoznanost ili lažna učenja samoprozvanih stručnjaka
- Naglasak na nedjeljnim dodacima u boji, obično sa stripovima
- Dramatična suosjećajnost s onima koji su protiv sustava
To što je nekada bilo žuto danas je jednostavno novinarstvo.
Senzacije se ne koriste samo kada postoje udarne vijesti, prirodne katastrofe ili ubojstva. Imamo ih u crnim kronikama gdje je sve što se dogodi “stravično”, čak je vremenska prognoza postala senzacija jer crveni i narančasti meteoalarmi, snijeg u sred zime imaju posebno mjesto. Senzacije smo vidjeli i u člancima o cjepivima i lijekovima, a ljepota i stil života su posebno plodno tlo jer ljudi žele brze rezultate bez ulaganja truda. Naslovi, iako nerealni, daju lijepa obećanja. Na kraju, nije ni važno je li moguće zaustaviti starenje uz dva minuta vježbanja dnevno. Čitatelji neće ni pokušati vježbati, ali će informaciju pročitati.
Prostor koji se daje pseudoznanstvenicima i samoprozvanim stručnjacima također spada u domenu nekad nazivanog žutog tiska, danas je to informativni program.
Riječ, dvije o realnoj situaciji
Kada se raspravlja o etičkim temama u novinarstvu često se uzima idealna situacija kao kontekst i u tom se kontekstu vodi rasprava. Medijski biznis i tržište danas su daleko od toga.
Situacija je uvijek bila izazovna, posebno za male lokalne medije koji su potrebni, ali se bore za održivost. Korona je ionako tešku situaciju dodatno otežala.
Nelojalna konkurencija koja kopira sadržaj, pidžama portali i gužva na tržištu, ne čine ovaj kontekst lakšim za medijski biznis. Sad se u tom neobičnom ekosustavu pitamo je li baš toliko loš senzacionalizam u medijima koji naslovima i kojekakvim fotografijama nastoji privući što više posjetitelja? Ovdje moramo naglasiti jednu važnu razliku, a to je da senzacionalizam ima veze s prezentacijom vijesti koja je istinita. Ni u kom slučaju ne povezujemo senzacije i lažne vijesti.
Težak je zadatak privući čitatelje relevantnim vijestima, a istovremeno ih natjerati da ostanu.
S alatom kao što je ovaj, mediji mogu učiniti da nepotrebna informacija izgleda neobično. I tako senzacionalizam postaje priroda posla.
