Jedan od preduslova rodne ravnopravnosti jeste jezik. Jezik kojim govorimo i kako ga koristimo u većini slučajeva može da oslikava status spolova u društvu. Korištenje rodno senzitivnog jezika u novinarstvu je još jedan korak bliže ka ostvarenju rodne ravnopravnosti.
Živimo u regiji u kojoj su žene često neravnopravne sa muškarcima i diskriminisane po različitim osnovama, ponekad i dvostruko ili trostruko diskriminisane, ukoliko govorimo o diskriminaciji na osnovu spola, etničkog, nacionalnog identiteta, seksualne orijentacije ili rodnog identiteta. Zbog toga je obraćanje pažnje na sve mogućnosti doprinosa ravnopravnosti spolova od velike važnosti.
Još su davne 2011. godine Jasmina Čaušević i Sandra Zlotrg u priručniku „Načini za prevladavanje diskriminacije u jeziku u obrazovanju, medijima i pravnim dokumentima“, osvrćući se na jezik prisutan u društvu, napisale: „Profesije, titule i zvanja u ženskom rodu jesu političko pitanje, jer sve dok postoje kategorije zanimanja poput spremačice, domaćice, stjuardese, kuharice (koja nikome ne zvuče smiješno ili rogobatno), treba da postoje i psihologinje, dekanese, delegatkinje i doktorice. U suprotnome, jasno je pokazano gdje je kome i kojoj mjesto u društvu.“
Jezik jeste ogledalo društvenih odnosa. On je taj koji konstruira realnost i daje joj značenje kroz riječi. Pitanje rodno osjetljivog jezika je političko i ideološko pitanje koje definitivno može doprinijeti vidljivosti žena i ženskog roda. Konstantno korištenje muškog roda za oba roda pospješuje i podržava rodnu neravnopravnost koja već postoji.
Medijske redakcije i danas, 2020. godine, nisu spremne da na jednakom nivou otvore prostor rodno osjetljivom jeziku, kao preduslovu ravnopravne zastupljenosti spolova u medijskoj reprezentaciji. Argumenti za to su različiti. Od govora o „silovanju“ jezika, navikama, nezgrapnosti, neprirodnosti ili nepostojanju termina za ženski rod.
Međutim, imajući u vidu da je jezik konstrukcija društva, te stvar navike, ovakvi argumenti vrlo brzo padaju u vodu. Pogotovo ako govorimo o jezicima na ovom govornom području, poput srpskog, hrvatskog, bosanskog, crnogorskog, makedonskog i albanskog. Pomenuti jezici i prema svojim gramatičkim pravilima slaganja riječi u rečenici uključuju ženski, muški i srednji rod i kao takvi trebaju i biti korišteni.
Jezik je zaista bogatstvo koje se nadograđuje svakodnevno, putem kojeg se svakodnevno konstruišu i uvode nove riječi. On nije „mrtvo slovo na papiru“, i što se češće koriste neke riječi brže postaju dio našeg svakodnevno govora. A u tom kontekstu, urednici/e igraju ogromnu ulogu u prepoznavanju svoje funkcije i donošenju odluke da koriste rodno osjetljiv jezik koji će pomoći u iskorjenjivanju seksizma, diskriminacije i povećanju vidljivosti žena.
Kako koristiti rodno osjetljiv jezik u medijima
Uredništvo prije svega treba da nosi odgovornost za medij i reprezentaciju sadržaja u svom mediju, pa tako i odgovornost o jeziku koji taj medij koristi. Uzimajući u obzir sve prethodno rečeno, ne ostavlja se mnogo dostojnih argumenata urednicima/ama da ne koriste rodno osjetljiv jezik.
Navike je moguće promijeniti. Korištenje muškog gramatičkog roda uz obrazloženje da je on neutralan i da podrazumijeva i žene nije dovoljan i samo povećava nevidljivost žena. Jedno od rješenja za ove prepreke jeste korištenje kose crte (/) ili donje crte (_) i povezivanje muškog i ženskog roda u jednu riječ. Ova prakse je već uveliko zaživjela u civilnom sektoru i u pojedinim, uglavnom manjim, medijima i pokazala se kao učinkovita. Kako smo do sad više puta ponovili da je sve stvar navike, korištenje ovog principa može vrlo brzo postati navika i nešto što će postati neprimjetno prilikom čitanja teksta. A sa druge strane, bit će ispravnije i doprinijet će vidljivosti žena kroz medije.
Jasmina Čaušević i Sandra Zlotrg u svom priručniku navode ovaj primjer, koji vrlo dobro oslikava koliko upravo forsiranje korištenja muškog roda izgleda nepravilno, nezgrapno i gramatički neispravno.
Naši jezici su bogati, a novinari/ke, lektori/ice, te uredništvo vrlo jednostavno može da uključi kreativnost u svoj tekst.
U primjeru iznad, vrlo lako se moglo koristiti državna sekretarka, američka državna sekretarka ili tajnica, čime bi se izbjegla sva nekorektnost koja je napisana u nekoliko pasusa.
Još jedan vrlo važan primjer koji može doprinijeti kada je riječ o izvještavanju o oba spola u medijima, jeste neutralnost riječi, a to je korištenje riječi osoba. Riječ osoba je neutralna i njom ne pretpostavljamo da li se govori o muškarcu ili ženi. Ukoliko imate grupu ljudi, poput maloljetnici, koji označava i maloljetnice, uvijek možete napisati maloljetne osobe.
Uredništvo, ali isto tako i novinari/ke, te lektori/ice trebaju da imaju u vidu šta jezik kao takav predstavlja i čemu može da doprinese, te shodno tome da, isto kao što svi u ovom procesu nose odgovornost za prenesenu vijest, nose odgovornost i za jezik kojim govore. Zbog toga je potrebno da mediji posvete više pažnje pitanju korektnosti jezika i jednakoj zastupljenosti spolova, kako tematski, tako i kroz jezik.
