Tko je vlasnik fotografije u vijestima, smije li se ona prenijeti uz vijest, znaju li osobe s poteškoćama o čemu fotografija “govori?”
Moramo li mi, pored svih izazova u redakciji, toliku pažnju posvetiti onome što se naziva metapodaci fotografije?
Što su metapodaci fotografija?
Metapodaci fotografije su skup podataka koji pružaju informacije o pravima i administraciji slike.
Omogućuju prijenos informacija sa slikovnom datotekom, na način na koji softver i ljudi to mogu razumjeti.
Postoje 3 glavne kategorije podataka:
- Deskriptivno – informacije o vizualnom sadržaju. To može uključivati naslov, opis fotografije, ključne riječi. Osobe, lokacije, poduzeća, umjetnička djela ili proizvodi prikazani na slici. To se može učiniti pomoću slobodnog teksta ili kodova.
- Prava – identifikacija kreatora fotografije, informacije o autorskim pravima, zasluge i temeljna prava na vizualni sadržaj, uključujući prava na model i vlasništvo. Daljnji uvjeti korištenja prava i drugi podaci za licenciranje korištenja slike.
- Administrativni – datum i mjesto stvaranja, upute za korisnike, identifikatori poslova i drugi detalji.
Metapodaci su bitni za identifikaciju i zaštitu autorskih prava. Važni su za lakše pronalaženje digitalnih fotografija na pretraživačima i praćenje korištenja slika.
Zašto su standardizirani metapodaci važni?
Postoji mnogo različitih tipova suradnji u fotoindustriji, od fotografa koji rade u novinskim organizacijama, fotonovinara, vizualnih umjetnika, do slobodnih novinara (freelancera) koji rade s agencijama, medijima. Svi žele biti sigurni da se poštuju njihova prava i da im se daju zasluge za sadržaj koji su stvorili.
Pored autorskih prava, korištenje standardiziranih oblika metapodataka sprečava deepfake i širenje lažnih informacija jer na osnovu podataka koji se nalaze u datoteci mi znamo kada se nešto dogodilo. Standard IPTC Photo Metadata nastoji to riješiti ugrađivanjem polja metapodataka u fotografiju.
Ovakvom se praksom manipulacija fotografijom smanjuje na minimum.
Ili bi se mogla smanjiti kada bi se ova praksa zaista primjenjivala u medijima. U istraživanju, koje je kompanija Imatag provela 2018. godine, analizirano više od 50 000 fotografija na preko 750 različitih medijskih web stranica diljem svijeta.
Detaljna analiza otkrila je da samo 8% medija čuva podatke koji se mogu koristiti za identifikaciju autora ili distributera slike.
Na nekim web stranicama autori fotografija navedeni su na stranici (u HTML), ali su metapodaci ipak obrisani. Kada se slika kopira na druge stranice (legalno ili ne), nema jamstva da će autorska prava biti sačuvna i navedena.
Kako standardizirani metapodaci koriste prosječnom posjetitelju/ici medija?
Kada govorimo o metapodacima naglasak se stavlja na autorska prava i na podatke o autentičnosti fotografije. Ovo su informacije koje prosječnog posjetitelja jednog news portala ne interesiraju (pretjerano).
Važan aspekt metapodataka je ALT tag i pristupačnost fotografija na web stranici, a upravo to je onaj dio koji čitateljima/icama najviše znači. ALT tag je kratak tekstualni opis svrhe i značenja slike kojoj se može pristupiti pomoćnom tehnologijom ili se može prikazati kada je slika onemogućena u pregledniku. Ovaj opis ne smije premašiti 250 znakova.
Primjer ogromne važnosti ovog formata informacije i pokazatelj kako je ALT tag jedne fotografije postao vijest u cijelom svijetu je nedavna NASAina objava fotografija svemirskog teleskopa James Webb.
ALT tag fotografije dug je čak 975 karaktera, što je neuobičajena praksa.
Tim koji je uključivao pisce, dizajnere, znanstvenike i edukatore, radio je na sastavljanju paketa slika koje je javnost vidjela, a alternativni tekst nije bio naknadna misao, rekao je Tim Rhue, glavni stručnjak za neformalno obrazovanje na Znanstvenom institutu za svemirski teleskop. Rekao je da je tim fotografije vidio samo tjedan dana prije javnosti. Ali proveli su prethodne dvije godine raspravljajući o pristupačnosti i radeći s konzultantskom agencijom na izradi knjige stilova alternativnog teksta.
Tijekom tog procesa vježbali su pisanje opisa i naučili što ne funkcionira.
“Mislio sam da je kratkoća jako važna stvar. To je uobičajena zabluda", rekao je Rhue. Ukazao je na izreku ‘slika vrijedi tisuću riječi’ i rekao da je “ovim slikama potrebno više riječi od toga da bi se u potpunosti dočarale."
Mora li fotografija imati metapodatke?
Ne mora.
Ne postoji zakon koji će uvjetovati medije da svoj sadržaj učine dostupnim svakom čitatelju/ici i tražilicama koje oni koriste. Ako opis fotografije ne postoji, zbog poteškoća, slabe internet konekcije i zbog problema na web stranici vaša fotografija može biti samo kvadratić.
Hoće li pored tog kvadratića stajati onih 250 karaktera koji će upotpuniti vijest kada je fotografiji to onemogućeno, prepušteno je uredničkoj politici.
Etika i želja da informirate svaku osobu koja treba informaciju može biti poticaj za stvaranje dostupnih, provjerenih sigurnih podataka o svakom medijskom sadržaju koji konzumiramo i autoru koji svojim imenom i integritetom stoji iza tog sadržaja.
Kad nam to postane svakodnevna praksa u redakciji možemo to onda nazvati korištenjem standardiziranih metapodataka.
