Nejednakost žena i muškaraca u novinarskoj profesiji je vidljiva

20.03.2024. / 07:29
Autor/ica
Share
Gender Equality.png
Gender Equality.png

Nema sumnje da su novinarke od samog njihovog ulaska u novinarstvo doprinijele da se novinarstvo razvija, od izvještavanja o važnim društveno političkim temama, istraživanjima i uvođenjem novih pristupa izvještavanju, pa sve do borbe za jednakost.

Patrijarhat je duboko ukorijenjen u sve sfere života, pa ni novinarstvo nije zaobiđeno. Problemi sa kojima se žene suočavaju, od uznemiravanja, prisustva stereotipa, objektivizacije, nasilja, diskriminacije, neravnopravnog položaja, otežavaju njihov napredak, te stavljaju žene u poziciju da se moraju dvostruko, a ponekad i višestruko, više truditi i dokazivati da bi uopšte bile prepoznate.

Prema istraživanju Reuters Instituta za 2022. godinu, u kontekstu broja žena na pozicijama  moći u medijima, samo 21% od 179 urednika/ca u 240 medijskih brendova u svijetu su žene. A čak ni ukupni postotak žena u medijima nije 50%. O ženama na liderskim pozicijama i u vlasničkoj strukturi je ranije pisala kolegica Irena Omazić. Ponavljam ovu informaciju jer ona na jasan način pokazuje rodnu nejednakost koja postoji, odražavajući diskriminatorni položaj žena u medijima. Rodna nejednakost manifestuje se na različite načine, stvarajući složen i međusobno povezan sistem ograničenja i diskriminacije.

Prepoznati rodnu nejednakost ponekad se čini lako, ali recimo u slučaju da su žene na poziciji moći, to ne znači da rodna jednakost kao takva postoji, jer ne određuje jednakost sam ta činjenica.

Ranije smo pisali o rodno transformativnoj komunikaciji u medijima naglašavajući da rodna nejednakost često opstaje uprkos našim najboljim naporima da je spoznamo i budemo svjesni. Rodna nejednakost sprječava jednake mogućnosti za žene (ali i druge grupe koje su diskriminisane ili marginalizovane). Prepoznavanje rodne nejednakosti ide izvan osnovnog prepoznavanja problema, to je poziv na dublje razumijevanje i suočavanje sa uzrocima koji leže u temeljima rodne nejednakosti. Samo kroz temeljitu analizu možemo oblikovati strategije koje će potaknuti transformaciju društvenih normi i institucija.

Važnost prepoznavanja diskriminacije na radnom mjestu

Jedan od najvažnijih segmenata za prepoznavanje rodne nejednakosti jeste postojanje diskriminacije nad novinarkama u odnosnu na kolege novinare.

Uprkos napretku postignutom u posljednjim godinama, žene se i dalje susreću sa preprekama za ravnopravan tretman i postupanje u mnogim redakcijama i medijskim organizacijama.

U naučnom radu pod nazivom Prilike i izazovi za novinarke u medijskoj industriji: Kritički osvrt, objavljenom prošle godine, Bharat Dhiman, docent na Odsjeku za komunikacijsku i medijsku tehnologiju Univerziteta nauke i tehnologije J.C. Bose u Indiji, navodi nekoliko uobičajnih primjera diskriminacije i nepravde na osnovu spola s kojima se novinarke mogu susresti na radnom mjestu:

·       Nejednakost u platama: Novinarke su često manje plaćene od svojih kolega, čak i kada imaju iste kvalifikacije i iskustvo.

·       Nedostatak prilika: Novinarke mogu biti zaobiđene kod unaprijeđenja ili prilika za napredovanje u karijeri u korist svojih kolega, čak i ako su jednako kvalificirane.

·       Uznemiravanje: Novinarke se mogu suočiti sa seksualnim uznemiravanjem, uključujući neželjene ponude ili komentare, što može stvoriti neprijateljsko radno okruženje.

·       Nedostatak zastupljenosti: Novinarke su često nedovoljno zastupljene na vodećim pozicijama, što može perpetuirati ciklus diskriminacije na osnovu spola na radnom mjestu.

·       Stereotipizacija: Novinarke mogu biti stereotipizirane ili svrstane u pokrivanje “mekih” tema poput stila života ili zabave, dok njihove kolege dobivaju ozbiljnije ili teže zadatke.

·       Pristrasnost: Novinarke se mogu suočiti sa pristrasnošću u načinu na koji se njihov rad procjenjuje, pri čemu (muški) urednici ili nadzornici favoriziraju rad novinara nad novinarkama.

·       Balansiranje porodice i posla: Novinarke se mogu suočiti sa izazovima u balansiranju svojih radnih i porodičnih obaveza, posebno ako su primarne skrbnice za svoju djecu. Što upravo govori o sistemu patrijarhata koji se prožima kroz sve sfere života i sistemski utječe na poziciju žene u društvu.

Usvajanje pristupa rodno transformativne komunikacije u medijima može osigurati da su medijske politike i prakse pravedne i jednake za sve, bez obzira na spol ili identitet.

Integrisanjem rodno osviještenih pristupa u novinarstvo i medije, rodno transformativna komunikacija doprinosi povećanju kvalitete informacija. Stvaraju se preciznije, uravnoteženije i relevantnije informacije koje bolje odražavaju stvarnost i potiču kritičko razmišljanje.

Najbolje prakse i rješenja

Prema pomenutom naučnom radu, ovo su neke od najboljih praksi i rješenja koja mogu pomoći u rodnoj ravnopravnosti i sigurnosti novinarki:

·       Implementacija politika i procedura za rješavanje uznemiravanja i zlostavljanja: Medijske organizacije mogu kreirati jasne smjernice i procedure za prijavljivanje incidenata uznemiravanja i zlostavljanja te uspostaviti protokole za zaštitu privatnosti i sigurnosti novinarki koje prijavljuju incidente. Ove politike mogu također uključivati pružanje obuke i resursa za osoblje i menadžment o tome kako reagovati na incidente uznemiravanja.

·       Pružanje prilika za profesionalni rast i razvoj: Medijske organizacije mogu ponuditi obuku, programe mentorstva i druge prilike za profesionalni razvoj novinarkama. To može pružiti priliku da se vide njihove vještine i stručnost te omogući put za napredovanje u karijeri.

·       Promovisanje raznolikosti i inkluzivnosti: Medijske organizacije mogu raditi na stvaranju kulture koja cijeni raznolikost i inkluziju, promovišući učešće žena i drugih marginaliziranih grupa u svim aspektima industrije. To može uključivati osiguranje da su novinarke zastupljene u vodećim ulogama i pokrivanju bitnih pitanja.

·       Korištenje online sigurnosnih alata: Novinarke mogu poduzeti korake za zaštitu sebe na internetu, uključujući korištenje postavki privatnosti na društvenim mrežama, ograničavanje ličnih informacija na internetu i korištenje online sigurnosnih alata poput dvofaktorske autentifikacije.

·       Traženje podrške od kolega i organizacija: Novinarke mogu tražiti podršku od kolega/ica, sindikata i organizacija koje promovišu slobodu medija i sigurnost. Ove organizacije bi trebale pružiti resurse i pravnu podršku novinarkama koje se suočavaju sa uznemiravanjem ili zlostavljanjem.

·       Odgovornost počinitelja: Bitno je da se počinitelji uznemiravanja i zlostavljanja pozovu na odgovornost za svoje postupke. To može uključivati prijavljivanje slučajeva policiji ili korištenje drugih pravnih puteva za naknadu štete.

Sama činjenica da pišemo o ovoj temi govori o tome da su žene itekako u neravnopravnom položaju, izložene većim rizicima i pritiscima koji nerijetko bivaju višedimenzionalni i protežu se kroz sve sfere djelovanja žena, ostavljajući ozbiljne posljedice koje se ogledaju u nemogućnosti izgradnje karijere, ali i traumama koje ovakve situacije prouzrokuju ženama. 

Ocijenite kvalitet članka