Mnogi novinari/ke ušli su u novinarsku profesiju upravo iz ljubavi prema pripovijedanju. Pričanje priča je veoma dobar način razmjene činjenica, ideja i uvjerenja. Odličan je alat kroz koji se dolazi do publike i njihovog uvjeravanja u onu duboku emocionalnu razinu koju ispričana priča kroz pripovijedanje nudi.
Novinari/ke su istraživali više načina na koje pripovijedanje priča može doći do njihove publike kako bi privuklo pažnju publike. McQuail (Media Performance, 1992,) navodi da vijesti nisu nepristrasne ili objektivne. On također navodi da su vijesti proizvod društvenog utjecaja, jer je krajnji rezultat selektivan proces. Prije svega novinari/ke pri odabiru tema i ugla priče, a zatim urednici/ce biraju i prosuđuju koji su događaji dovoljno važni za njihov medij i ono što žele pokrivati.
Ali upravo kroz ideju pripovijedanja u novinarstvu došlo je do narativnog novinarstva i novinarstva dugih formi. Ova vrsta novinarstva za razliku od direktnih vijesti, koje pružaju osnovnu priču, ko, što, gdje, kada i zašto, nude narativne vijesti koje su duže i omogućavaju novinaru/ki da upotrijebi više elemenata proznog pisanja. Priče koje se smatraju narativnim novinarstvom su se najčešće pojavljivale u prošlosti u magazinima, te dopuštaju novinaru/ki da pristupi temi na različite načine.
Digitalno pripovijedanje
Iz historijske perspektive, novinarstvo se uvijek nalazilo u potrazi za različitim načinima kombinovanja multimedijskih formata kao sredstva za stvaranje uvjerljivih priča. Na primjer, početkom 20. stoljeća, tehnološki napredak omogućio je novinarima/kama eksperimentiranje sa audiovizualnim formatima.
Novinarska industrija prolazi kroz stalne promjene, a ovo je definitivno razdoblje u kojem je uloga dizajna i vizualnog pričanja priča bitnija nego ikad. Dizajneri/ke vijesti važan su dio svake moderne redakcije. Nekada su priče za novine i časopise bile oblikovane na način koji je omogućavao slobodan protok teksta. Priča bi bila uparena s grozdom fotografija bilo prije ili na kraju priče. Rijetkost je bila da su te fotografije bile u sredini teksta, vjerovalo se da prekidaju nit čitanja.
Danas je vizualni izgled priče sve važniji. Dizajneri/ke koji rade sa novinarima/kama tokom ranijih faza istraživačkog procesa, unaprijed daju još jednu, novu, dimenziju priče. Oni traže puno više fotografija, mapa ili videozapisa kako bi napravili potpun vizualni užitak za publiku. Danas, nerijetko sam novinar/ka već ima ove vještine i sam je i svoj dizajner/ka.
Mediji poput The New York Timesa ili The Washington Posta, izuzetno su dobri u digitalnom pripovijedanju. Jedna od takvih priča, iako nastala prije četiri godine daje odličan primjer kako izgleda pripovijedanje koje uključuje dizajnersku podršku kroz video i fotografije. Novinarka New York Timesa Anne Barnard kroz svoju priču o Alepu dovodi čitatelja/ica u srž događaja i ne ostavlja ih ravnodušne. A to je cilj novinarskog pripovijedanja. Udahnuti dušu u tekst i probuditi emocije kod čitatelja/ica.
Još jedan vrlo važan segment današnjih digitalnih pripovjedačkih priča jeste i prilagođavanje formata za različite digitalne uređaje. Veliki broj publike vijesti čita preko svojih mobilnih telefona i svaki medij, bilo da prenosi klasične vijesti ili radi na različitim pripovjedačkim pričama obogaćenim multimedijalnim formama, mora imati to u vidu.
Dobar primjer takve priče jeste Guardianova priča o usponu deep fake vijesti. U ovoj paralelnoj postavci, čitatelj/ica ima mogućnost nastaviti čitati tekst ili isti obogatiti pokretanjem video i audio zapisa ili različitih interaktivnih alata.
Medium.com se krajem 2019. godine propitujući šta je sljedeće za profesionalne vizualne pripovjedače/ice osvrnuo na činjenicu da je u posljednjih deset godina postalo jasno da je vizualno pripovijedanje sastavni dio toka rada bilo kog medija, ali da još uvijek mnogi nisu u potpunosti shvatili najbolje prakse.
Važnost pripovjedačkih priča potkovanih multimedijalnim sadržajem znači održivost današnjih medija na tržištu, pospješuje čitanost/gledanost i donosi profit. 2020. godina nam je već na izmaku i donijela je niz nepredvidivih, novih načina komuniciranja, koje nismo ni mogli zamisliti predviđajući trendove u novinarstvu krajem prošle godine. Ostaje da vidimo koji načini pripovijedanja nas očekuju 2021. godini.
A za kraj vam nudimo nekoliko tehnika pripovjedačkog novinarstva koje vam mogu biti korisne.
1. Kreiraj prostor za slušanje
Da bi se ispričala priča, potrebno je dati prostora za obuhvaćanje svega onoga što jedna pripovjedačka priča treba da posjeduje. To nije jedan intervju, to je istraživanje iz više uglova i predstavljanje kroz narativno pisanje.
2. Pričanje sa umom i srcem
Pripovjedačke priče se pričaju poetičnim jezikom. Predstavite sve ono što ste saznali tako da mu udahnete dušu, jer jedino tako možete prenijeti emociju publici.
3. Vodite se narativom
Sjajne digitalne priče ukorijenjene su u njihovoj naraciji. Ljepota digitalne priče je u tome što sve one usmene priče možete da predstavite kroz umjetnost narativnog pisanja.
4. Pojačajte pripovjedačku priču fotografijama i videima
Izvrsne fotografije i video prilozi povezuju elemente priče, humaniziraju sažetak i prisiljavaju publiku da vidi nevidljive ljude i mjesta. Slike su ulaz u dušu priča.
5. Guglajte privlačne naslove i inspirišite se da napišete vaš
Objasnite čitateljima/cama o čemu ćete govoriti u svojoj priči kroz naslov. Treba biti privlačan i sugerirati vrijednost. Trebao bi dati odgovore na pitanje zašto pročitati vašu priču i šta bi publika trebala očekivati.
6. Razmotrite višeslojni dizajn
Dizajn je pripovijedanje. Imajte na umu da se tradicionalni način čitanja više ne koristi. Ljudi obično prelistavaju vaš sadržaj skakućući od naslova do naslova. Svakako osigurajte šarmantan dizajn za svoje središnje sadržaje kako biste privukli publiku
