Novinarstvo ne mora biti neutralno, evo i zašto

12.03.2021. / 10:52

Istinito, ali ne neutralno.

Poznata CNN-ova reporterka Christiane Amanpour nedavno je govorila o načinu novinarskog izvještavanja, pri tom je uzela osobno iskustvo iz rata u BiH.
"Osmislila sam jedan slogan, frustrirana svim ovim. Dakle, 'istinito, ali ne neutralno'. Tu postoji razlika. Istinito donosi istinu, dok neutralno može doprinijeti stvaranju lažne jednakosti. Ja donosim istinu. Ne možete porediti i stvarati jednakost među to dvoje."
lkj

Može li novinar/ka biti neutralan/na

Ako ste potpuno neutralni, znači li to da vam uopće nije stalo? Ako izvještavate, a nemate nikakav stav ni osjećaje pema ljudima o kojima govorite, jeste li ravnodušni?

Može li ravnodušan novinar/ka donijeti dobru priču?

Mit o novinarskoj neutralnosti pokušao je u svom tekstu razbiti Michael Metzger, njemački novinar s gotovo 20 godina iskustva.

“Ova teza je posebno raširena među teoretičarima zavjera i medijskim kritičarima: Novinarstvo mora biti neutralno, a ako članak nije, novinar/ka nije svoj posao obavio/la kako treba. Ogroman nesporazum.”

The Stanford Encyclopedia of Philosophy definira nepristranost kao "jednako i / ili adekvatno uzimanje u obzir interese svih zainteresiranih strana". Problem s ovakvim i sličnim definicijama je što one „neutralnost“ i „nepristranost“ prikazuju kao sinonime. Ali kada ova dva pojma stavimo u kontekstu novinarstva, postoji razlika.

Nesporazum nastaje kada se potpuno nekritički smatra da neutralnost, objektivnost i neovisnost moraju biti zajedno, pa ako ste objektivni vi morate biti i neutralni. Inače kvalitet i istinotost izvještavanja se gube.

Christiane Amanpour je objasnila da je istina uvijek "tu negdje" i da se može pronaći. 

"To ne možete sučeljavati i izjednačavati. Naučila sam u BiH prateći rat. Bila je jedna strana koja napadnuta i druga koja napada. Očekivalo se od nas da nekako stvorimo moralnu jednakost, ali je nije bilo. I tako sam morala reći istinu. Jedna strana napada drugu i tako se dođe do kraja gdje je istina", kazala je.

S istom se dilemom suočio i Thomas Kent predsjednik Radio Slobodna Europa/Radio Liberty, “Novinari koji pokrivaju međunarodne priče ponekad se nađu u delikatnoj situaciji s neutralnošću. Neutralnost znači izvještavanje o svim stranama bez favoriziranja bilo koje od njih. To je lako postići s domaćim pričama kad sve strane dijele zajedničke vrijednosti, a kontroverza nije oko konačnog cilja već kako taj cilj postići. Međutim, međunarodne priče mogu uključivati potpuno različite poglede na svjetski poredak i ljudska prava.”

U takvim situacijama postaje jasno da neutralnost nije neprofesionalna i da neće ugroziti objektivno donošenje činjenica.

Kent tvrdi da su u pokrivanju vijesti standardi svih profesionalnih novinskih organizacija identični:

  • Govorimo istinu. 
  • Priznajemo suprotna stajališta. 
  • Navodimo autoritativne stručnjake i autentične lokalne glasove. 
  • Vjerujemo u objektivnost - ne samo onu vrstu transkripcije koja citira svaku stranu, već i onu objektivnost koja novinare drži odgovornima za njihove izjave i djela.

Ovo pokazuje da je moguće biti objektivan u pokrivanju vijesti, a da i dalje branite osnovne vrijednosti u koje vjerujete.

Nije pitanje može li novinar/ka biti neutralna, nego treba li uvijek biti neutralan/na?!

Usiljena objektivnost nije dobra isto onoliko koliko nije dobra neobjektivnost.

Briga za ravnotežu pod svaku cijenu također može potkopati objektivnost. 

Objektivnost znači da je novinar/ka pregledao/la dokaze i došao/la do provjerljivih i razumnih zaključaka.

Objektivnost ispravlja predrasude i politiku autora, ne prisiljavajući autore da ostanu neutralni između pozicija, već da traže od autora predstavljanje podataka i analiza koje su ih dovele do određenog zaključka. 

Johann N. Neem, docent povijesti na Sveučilištu Western Washington objasnio je novinarsku neutralnost na primjeru „uzmimo primjer rata u Iraku. Medije su osudili jer čitateljima nisu jasno stavili do znanja dokaze koji opravdavaju određene postupke u Iraku. New York Times se čak ispričao što nije izvršio svoju dužnost. Jedan od razloga bio je taj što je previše novinara nastojalo ostati neutralno između tvrdnji suprotnih strana, umjesto da zauzmu stav o njihovoj istinitosti.“ 

Tendencija da se ostane neutralan nigdje nije štetna kao tijekom političkih kampanja. 
Mnogi kritičari medija tvrde da su novinari/ke u kampanjama više zaokupljeni “izbornim utrkama” nego informiranjem glasača o problemima i prijedlozima političkih kandidata. Jedan od razloga za to je što je lakše ostati neutralan kada izvještavamo o kampanjama nego o pojedinačnim pitanjima. Priče o izborima često završe sa "rekao je / rekla je".

Rezultat takvog izvještavanja je da se čitatelji/ce pitaju da li se zahtjevi kandidata i protukandidata uopće razlikuju i kako.

Objektivni novinari/ke, ako dobro rade svoj posao, ne mogu ostati neutralni.

Je li važnije da novinar/ka bude objektivan ili neutralan?

Judith Lichtenberg u svom članku U obrani objektivnosti objašnjava da je ostavljanje dviju suprotstavljenih stajališta da izgledaju podjednako vjerodostojno tamo gdje jedan ima prevagu razuma, obična šarada objektivnosti.

S druge strane nezamislivo je da uredništvo ne zauzme stav o problemu o kojem se raspravlja. Važno je zauzeti jasan stav protiv bilo kakvih protupravnih radnji koje želi razotkriti. Jer ostati u potpunosti neutralan u korupcijskim aferama, velikim nepravdama, ratnim događanjima ili zlostavljanjima dovodi u pitanje vjerodostojnost medija. Ne predstavlja njegovu apsolutnu objektivnost.

Ocijenite kvalitet članka