Novinarstvo u oblasti kulture – važnost kritičkog osvrta i kako ga napisati

13.09.2021. / 07:38
Autor
Share
e3w
e3w

Proizvodi kulture, naročito kada je riječ o umjetničkom stvaralaštvu poput likovne umjetnosti, plesa, pozorišnih predstava, filma, ili muzike, imaju različite ciljeve. Jedan od najvažnijih je njihovo predstavljanje javnosti. U tom komunikacijskom procesu prenošenja poruka umjetnika/ca i kulturnih djelatnika/ca široj publici, novinari/ke koji rade u oblasti kulture imaju važnu ulogu. O značenju i značaju novinarstva u oblasti kulture, govorili smo u tekstu „Digitalno okruženje novinarstva u oblasti kulture – dobre prakse i mogućnosti“.

Bez obzira o kojem obliku novinarstva se radi (vijesti, osvrti, intervjui, fičeri, kolumne i sl.), novinarstvo u oblasti kulture je obično obojeno elementima kritike. Razvijena sposobnost kritičkog mišljenja, odnosno sposobnost vlastite procjene i donošenja suda o proizvodima kulture, ono je što novinare/ke koji rade u ovoj oblasti izdvaja u odnosu na njihove kolege/ice iz drugih oblasti novinarskog djelovanja.

Šta je kritički osvrt u novinarstvu?

Dr. Maya Jaggi, u online predavanju „Šta je kritika?“, objašnjava da je kritički osvrt tvrdnja zasnovana na dokazima koja nastoji uvjeriti druge. Idealno, ona uključuje elemente objektivnog opisa bilo čega o čemu se piše. Kritičari/ke nastoje da ne govore samo za sebe, nego za druge čitatelje/ice, slušatelje/ice ili gledatelje/ice. Kako navodi dr. Maya Jaggi, kritičari/ke imaju vitalnu ulogu u podržavanju kulturnih i kreativnih industrija, te u omogućavanju umjetnicima/ama svih vrsta da razviju svoju umjetnost i dopru do publike.

Međutim, naglašava da kritika nije niti promocija niti samo savjet potrošačima. Možda bi bilo dobro ako ljudi pročitaju knjigu, ili pogledaju film, ili predstavu, zbog osvrta. No, kritičari/ke moraju biti neovisni/e o marketingu. Njihov posao nije da prodaju bilo šta, nego da skrenu pažnju na umjetnost, bilo da ona ima finansijsku pozadinu, ili ne. Oni zapravo mogu djelovati kao lijek za hiper, ili skupu promociju. Među obavezama kritičara/ki je da budu pošteni prema umjetnicima o čijem radu pišu, ali i prema samoj umjetnosti. Međutim, njihova glavna odgovornost je publika, i da svoj sud daju s integritetom.

Književni kritičar Adam Kirsch, u tekstu za The New York Times „Da li je svako kvalificiran da bude kritičar?“, navodi da je činjenica da kritika često ima retorički oblik argumenta, što ne bi trebalo prikriti činjenicu da njena prava funkcija nije forenzička. Također, ističe da svaka kritika implicira pitanja: „Osjećate li se kao ja? Ako ne, zašto ne?“. Dobri/e kritičari/ke čine da se zapitamo o ovim pitanjima čak i onda kad se ne slažemo sa njihovim mišljenjem – oni ne zatvaraju misao i odgovor, nego proširuju njihove mogućnosti i pojačavaju njihovu važnost. U tom smislu, kako navodi, najbolji način da čitatelj/ica oda priznanje kritičaru/ki je da i sam/a postane kritičarov/kin kritičar/ka.

Pisanje kritičkog osvrta

Kritičari/ke su vrlo često osnovna poveznica između proizvoda kulture i publike. Međutim, pronaći odgovarajući komunikacijski kanal koji će omogućiti da vaš kritički osvrt dopre do željene publike može biti izazovan zadatak.

Prvi korak je da pronađete nešto novo, uzbudljivo i interesantno o čemu ćete pisati. Na primjer, ako pišete kritički osvrt na umjetničku izložbu, on treba da uključuje:

  • Opis - koji govori čitateljima/icama kako nešto izgleda (koliko je velika izložba, kako su eksponati izloženi, te kako neka djela izgledaju);

  • Analizu - koja govori čitateljima/icama kako neki aspekti izložbe funkcioniraju (npr. „Hronološki raspored ima smisla, ali u ovoj izložbi to nažalost znači da su zadnji predmeti sa kojima se posjetitelji susretnu najslabiji“), te na šta se svodi cijela izložba.

  • Evaluaciju - koja govori čitateljima/icama je li izložba potrebna, koliko je dobro realizirana, te je li vrijedna posjete. Naravno, ove tvrdnje moraju biti potkrepljene dokazima.

Književni kritičar, Sylvan Barnet, u „Kratkom vodiču za pisanje o umjetnosti“, navodi dva pitanja čiji odgovori mogu olakšati pisanje kritičkog osvrta na umjetničku izložbu:

  1. Šta moji/e čitatelji/ce trebaju da znaju? (Osigurajte neophodne pozadinske informacije.)

  2. Šta ja želim da moji/e čitatelji/ce misle? (Ponudite dokaze koji podržavaju vašu tvrdnju).

Kako ne biste preskočili bilo koji od važnih koraka prilikom pisanja kritičkog osvrta, Barnet savjetuje korištenje sljedeće kontrolne liste:

  • Da li je naslov informativan i zanimljiv?

  • Da li vaš prvi paragraf daje čitateljima/icama dovoljno pozadinskih informacija, te da li daje jasnu ideju čitateljima/icama o tome šta je vaša glavna teza?

  • Da li osvrt osigurava dovoljno činjeničnih informacija (npr. procijenjena veličina izložbe, koncept izložbe, način izlaganja, i sl.)?

  • Da li je procjena vrijednosti izražena u osvrtu (kako individualnih radova tako i cijele izložbe) podržana dokazima?

  • Ako uključite ilustraciju, da li ona pomaže čitateljima/icama da vide bit?

  • Da li je ton primjeren? (Sarkazam je vrlo rijetko primjeren)

  • Da li dužina osvrta odgovara zadatoj?

Pored toga, savjeti kritičara New York Times-a o tome kako napisati  kritički osvrt, mogu biti od velike pomoći. Naime, Neil Genzlinger, televizijski kritičar, kaže da prilikom pisanja kritičkog osvrta uvijek ima na umu dvije stvari: prvo, za koga piše? I drugo, kome je namijenjen film, video igrica itd. o kojoj piše?

Ako pišete osvrt na film, potrebno je odgovoriti na pitanje da li to radite za novine namijenjene široj publici, ili pišete osvrt za filmske časopise, ili magazine, koje čitaju uglavnom ljudi koji gledaju mnogo filmova, i koji mnogo znaju o načinu na koji su napravljeni, historiji filmova i sl. Zbog toga, ako pišete za generalnu publiku, morate imati na umu da većina ljudi nisu stručnjaci/kinje za terminologiju filmskog stvaralaštva, te da nisu pogledali sve filmove koje ste vi pogledali.

Genzlinger naglašava da osvrti nikada ne trebaju da budu o tome da li se nešto vama sviđa ili ne, nego o tome da li će se svidjeti ljudima kojima je taj proizvod namijenjen. Stoga je vrlo važno uzeti u obzir ciljanu publiku kojoj je namijenjen proizvod. Naime, ako pišete osvrt za video igricu namijenjenu za 9-ogodišnje djevojčice, možda se vama neće svidjeti. Međutim, vaš posao je da odgonetnete da li će se igrica svidjeti 9-ogodišnjoj djevojčici, i ako hoće, da kažete zašto, a ako neće, da kažete zašto neće. 

John Pareles, kritičar popularne muzike, kaže da su kritički osvrti mjesto gdje se iskustvo susreće sa idejom. Naime, iskustvo odlaska na koncert, film, umjetničku izložbu, restoran, može biti katalizator za potpuno novu ideju, ili za nešto o čemu razmišljate već duže vrijeme. U tom trenutku, to iskustvo postaje nešto o čemu je vrijedno pisati. Upravo to je posao kritičara – da iskustvo i ideje obuhvati riječima i prenese publici.

Kako navodi, najbolji kritički osvrti spajaju detalje ličnog iskustva sa mnogo širom slikom onog što iskustvo znači. Nije samo riječ o koncertu, ili umjetničkoj izložbi. Riječ je o tome kako slušati, ili kako gledati - riječ je o promjeni percepcije koju će vaši čitatelji prenijeti na sljedeće iskustvo jer su vaše ideje probudile njihove.

Bez obzira na to o kojem proizvodu kulture govori, kritički osvrt ima moć da probudi interes čitatelja/ica, da zaintrigira pažnju i potakne njihovu želju da saznaju više, da gledaju drugačije, da slušaju pažljivije. Upravo u tome se ogleda njegov značaj - to je ono što ga čini neizostavnim dijelom novinarstva u oblasti kulture, i što važnost unaprjeđenja sposobnosti njegovog pisanja čini neophodnim. 

Ocijenite kvalitet članka