Koliko daleko treba ići da bi se „pokrila“ tema, da bi se izvještavalo, da bi se klikalo?
Odgovor koji nam nudi praksa kaže: predaleko.
Ceh takve prakse plaćaju čitatelji/ice. Za medije uglavnom ne postoje teške posljedice.
Zaštita dostojanstva osobe
Zaštita dostojanstva osobe jedno je od ključnih pitanja koje treba uzeti u obzir prilikom odlučivanja o objavi video snimke.
Nema jednostavnog odgovora.
U lipnju 2009. slika Nede Agha-Soltan, čija je smrt na ulici u Teheranu snimljena na videu i podijeljena na YouTubeu, u medijima i Twitteru, postala je poklič Zelene revolucije u Iranu i etička dilema za milijune gledatelja/ica koji je nikada nisu poznavali: Što znači svjedočiti posljednjim trenucima života ove mlade žene?
Na blogu portala Witness.org stoji da se godinama kasnije „još uvijek borimo s tim i mnogim drugim pitanjem o etici dijeljenja online videozapisa zlostavljanja. Količina snimaka promatrača koji se dijele na internetu vrtoglavo je porasla, postavši ključni aspekt vijesti i izvještavanja o ljudskim pravima. Pa ipak, čini se da smo svaki dan suočeni s novom dilemom koja se tiče etike gledanja i dijeljenja snimaka koji su često intimni, užasni ili dekontekstualizirani.“
Madeleine Bair, voditeljica programa u Witness Media Labu kazala: "Nikada ne možete znati što će rezultirati izlaganjem ovakvih vrsta zlostavljanja... Ali ono što želimo identificirati su različita razmatranja koja biste trebali uzeti u obzir za donošenje informirane odluke."
Preporuke za donošenje odluka o objavi videa zlostavljanja
Priča u kojoj očajni roditelji traže tijela svoje djece i istinu o njihovom ubojstvu dovoljno je teška bez multimedije. Ono što priču može činiti NEVJEROJATNOM je objava snimki unatoč molbama da se to ne čini.
Kada mediji imaju pravo (ili dužnost?) objaviti uznemirujuće snimke?
Uvijek je stvar procjene. Iz mnogih se svjetskih medija komentiralo da se razvoj video produkcije očevidaca munjevito razvijao, ali taj razvoj nije istovremeno pratio razvoj etike i pravila postupanja za medije.
Na portalu Witness.org objavljene su smjernice koje pokrivaju načela dokumentacije o ljudskim pravima i raspravljaju o tome kako se ta načela mogu upotrijebiti za procjenu različitih rizika uključenih u dijeljenje online videozapisa zlostavljanja i načine za smanjenje tih rizika. Obrađuje sljedeće teme:
Procijenite postoji li pristanak
Određeni vizualni tragovi mogu pomoći gledatelju da procijeni jesu li pojedini subjekti pristali na snimanje.
Pitanja za procjenu:
- Je li video snimljen u javnom ili privatnom okruženju?
- Čini li se da je subjekt svjestan kamere?
Potrebna je i objektivna procjena dobrobiti aktera u snimkama jer možda nisu mogli znati hoće li i u kojoj mjeri te snimke biti distribuirane, kome i u koje svrhe.
Procijenite ciljanu publiku
Informirani pristanak ovisi o razumijevanju svrhe i publike snimke.
Ako je osoba dala informirani pristanak na izvornu snimku, taj se pristanak ne prenosi na nepredviđene buduće upotrebe. Na primjer, zatvorenik može pristati na snimanje snimke u njegovoj zatvorskoj ćeliji za korištenje u izvješću o ljudskim pravima, ali ne i da se ta ista snimka koristi u zabavne svrhe.
Kada razmatrate pristanak pojedinaca zapitajte se:
- Je li pristanak dat uz razumijevanje da će se dijeliti za određenu publiku i/ili upotrebu?
- Kako bi povećan pregled snimke utjecala na privatnost, dostojanstvo i sigurnost onih koji su uključeni u video?
Procijenite rizik
Razmotrite kakvu bi štetu moglo izazvati javno dijeljenje snimke. Posavjetujte se s nekim tko je osjetljiv na društvene norme i sigurnosnu situaciju zajednice u kojoj se snima kako biste procijenili mogućnost da bi dijeljenje snimke narušilo privatnost pojedinca ili dovelo ljude ili zajednice u opasnost.
Procijenite sukob interesa
- Javni interes naspram individualnog rizika. Iako razotkrivanje nepravde ima veliki potencijal za javno dobro, mogu postojati sigurnosni rizici za pojedince koji odluče govoriti pred kamerom. Akteri u snimkama bi trebali razumjeti te rizike i pristati na njihovo preuzimanje.
- Javni interes naspram prava optuženika. To je često sporno u videozapisima koji razotkrivaju identitete počinitelja zlostavljanja. Neke organizacije za ljudska prava zamagljuju lica počinitelja kako bi zaštitili njihovu sigurnost i osigurali im pravo na pošteno suđenje
- Javni interes nasuprot dostojanstvu pojedinca. Iako razotkrivanje zlostavljanja može narušiti dostojanstvo pojedinca, također bi moglo rezultirati većim zalaganjem za žrtvu. U vodiču se navodi primjer, kada se pojavio video koji dokumentira policijsku torturu nad zatočenicima na Fidžiju, majka jedne od žrtava uspjela je identificirati svog sina i zauzeti se za pravdu.
U vodiču se nalaze primjeri iz cijelog svijeta koji ilustriraju različite etičke dileme i načine na koje ih aktivisti, medijske kuće i organizacije za ljudska prava rješavaju.
Vodič upućuje na uvide i savjete drugih stručnjaka, uključujući Online News Association, Poynter Institute, Međunarodni odbor Crvenog križa i Tow Center for Digital Journalism, te uključuje popis pitanja koja treba postaviti prije dijeljenja snimke, detaljniji od ovih koje smo u ovom tekstu naveli.
Je li koristi od dijeljenja videa nadmašila etiku?
"To nije lako pitanje", priznala je Bair. "Nikada ne možemo stvarno nagađati koje bi bile implikacije", dodala je.
Zamislite roditelje koji na internetu gledaju eksplicitne video snimke ubojstva svoje djece, godinama nakon što se to dogodilo, a vi kao novinar/ka, urednik/ica ste potpisani u članku.
Koji princip profesije to može opravdati?
