Potres u Italiji, Trumpova kampanja za izbore u Americi za koje se on neće kandidirati, neki tip traži ženu za udaju, nogometni izbornik susjedne države objavio popis igrača.
Ovo je popis vijesti prvog ekrana jednog medija iz BiH. Ne bi tu bilo ništa neobično da to nije lokalni portal. Nijedna od desetak vijesti na prvom ekranu ne odnosi se na događaje u BiH, kamoli na lokalnu zajednicu.
Kako novinari/ke biraju priče
Davne 1965. godine dvoje norveških znanstvenika napravili su prvu dubinsku studiju vrijednosti vijesti. Johan Galtung i Mari Holmboe Ruge razvili su klasičnu definiciju onoga što čini ove kriterije.
Njihovo je istraživanje bilo usmjereno na novinska izvješća o krizama u Kongu, Kubi i Cipru. Namjeravali su otkriti zašto su ti "događaji" postali vijesti. Sastavili su popis od 12 vrijednosti vijesti koje objašnjavaju kako novinari/ke biraju priče.
12 vrijednosti vijesti koje su identificirali spadaju u ove tri kategorije:
- Utjecaj
- Identifikacija publike
- Djelokrug medijskog praćenja
Utjecaj
Razmjeri (događaja)
Što više ljudi priča dotiče ili što više novca i resursa uključuje, to je utjecaj priče veći. Što je veći intenzitet i ekstremniji učinak, veća je vjerojatnost da je to vijest. Na primjer, što je jezivije ubojstvo ili više žrtava u nesreći, veće su šanse da vijest osvane na naslovnicama.
Frekventnost
Događaji koji se iznenada dogode najvrijednije su vijesti. Nesreće na autocestama, ubojstva, zrakoplovne nesreće, spektakularna uhićenja. Manje je vjerojatno da će se prijaviti događaji koji se odvijaju postupno kao što su dugotrajna suđenja. Također je malo vjerojatno da će dugoročni trendovi dobiti veliku pozornost.
Negativnost
Loše vijesti su bolje od dobrih vijesti. Priče o smrti, tragediji i bankrotu uvijek imaju veću čitanost od pozitivnih (poput vjenčanja ili slavlja). Kao i priče o nasilju, šteti, prirodnim katastrofama, političkim skandalima i korupciji, ekstremnim vremenskim uvjetima.
Neočekivanost
Neočekivane pojave uvijek privlače veću pažnju od svakodnevnih pojava, zato ih novinari/ke biraju češće. Urednik New York Tribunea i Suna, Charles Anderson Dana slavno je to objasnio: “Ako pas ugrize čovjeka, to nije vijest. Ali ako čovjek ugrize psa, to je vijest.”
Jednoznačnost
Događaji koje je lako shvatiti lakše postaju vijesti. Što je neki događaj lakše razumjeti, veća je vrijednost vijesti. Priče sa složenom pozadinom koje ovise o stručnom znanju obično se ignoriraju.
Identifikacija publike
Ljudi u centru vijesti
Ljudi su zainteresirani za ljude. Vijesti prikazane iz kuta ljudskih interesa i usmjerene na određenu osobu su vrijedne vijesti. Vijesti najčešće prikazuju događaje kao postupke imenovanih ljudi, a ne kao rezultat društvenih sila. Svaki dobro posjećeni maraton privući će vijesti. Ali priča o nekome s invaliditetom koji je završio maraton privući će još više interesa.
Smislenost
Smislenost se odnosi na blizinu i na razumijevanje mentaliteta i kulture, stupanj u kojem se publika identificira s temom. Priče o ljudima koji govore istim jezikom, izgledaju isto i dijele iste brige kao i publika imaju više prostora od onih koje uključuju ljude koji to ne govore. Na primjer, vijesti iz Sjedinjenih Država, koje dijele isti jezik i slične vrijednosti, smatraju se relevantnijima za Ujedinjeno Kraljevstvo.
Pozivanje na elitne nacije
Priče o globalnim silama dobivaju više pozornosti od onih koje se bave manje utjecajnim nacijama. Oni narodi koji su nam kulturološki najbliži također će dobiti povlaštenu pokrivenost u vijestima. Što čini elitnu naciju može se razlikovati od zemlje do zemlje. Opći stav bi bio da su elitne nacije one koje imaju izvore energije ili nuklearno naoružanje, gospodarske, vojne, tehnološke i političke sile.
Elitne osobe
Priče o važnim ljudima dobivaju mnogo prostora u medijima. Mediji obraćaju pozornost na bogate, moćne, slavne i zloglasne. Urednici/ce više vole ljude čija djela imaju veliki utjecaj na publiku. U ovoj kategoriji možemo naći nogometaše, političare, influenere...
Djelokrug medijskog praćenja
Sklad (s dosadašnjom uredničkom politikom)
Priče koje odgovaraju očekivanjima medija dobit će više prostora od drugih. Novinari/ke će pratit događaj za koji su već spremni (što znači da godinama prate ovu i slične teme). Novinari/ke često imaju unaprijed stvorenu predodžbu o perspektivi iz koje će izvještavati i prije nego što stignu na mjesto događaja. Na prvi se pogled može činiti da ovaj pristup unaprijed stvorenog plana negira pojam neočekivanosti. Međutim, sklad se odnosi na spremnost medija da koriste resurse na događaje koji već obećavaju da će biti vrijedne vijesti.
Kontinuitet
Priča koja je već u vijestima dobiva svojevrsni zamah. Drugim riječima, tekuća priča. Nakon što postane glavna vijest, još neko vrijeme ostaje pod svjetlima medijske pozornosti. To je dijelom zato što su novinski timovi već spremni za izvješćivanje o događaju. Možda je to i zato što je prethodna reportaža učinila priču već popularnom. Priče koje imaju kontinuitet u cijeloj regiji su one negativne u kojima često sudjeluju krim policije iz više država i podjednaku pažnju izazivaju na početku i na kraju izvještavanja.
Sastav
Urednici/ce nastoje osigurati ravnotežu između različitih vrsta izvještavanja. To znači da se priče natječu jedna s drugom za prostor.
Značaj koji se pridaje priči može ovisiti o vrijednosti vijesti kako same, tako i u poređenju s konkurentskim pričama. To je nekada bila stvar prosudbe urednika/ce. Danas, kada pričamo o medijima, gotovo uvijek mislimo na digitalni, ne tiskani medij. Tada je urednica Analitika ona koja neumoljivo broji klikove, a onda i minute. Ako urednica kaže da vijest ne privlači dovoljno pažnje, ona se skida s početne stranice bez obzira na sastav vijesti.
Na kraju, što je vrijedna vijest iz biznis perspektive?
Iz današnje medijske biznis perspektive vrijedna vijest je ona koja se klika, čita, zahvaljujući kojoj medij može skuplje naplatiti klik.
Gdje su tu novinarske vrijednosti, profesionalnost, etika? Ako razmišljamo iz perspektive financijske održivosti medija, onda su vjerojatno u drugom planu. Zajedno s poželjnim dodacima kao što je lijep dizajn weba.
