Solidarno novinarstvo

09.12.2022. / 08:31
Autor/ica
Share
solidarnost, novinarstvo
solidarnost, novinarstvo

Prvo objektivno, pa neutralno, zatim transparentno, a sada i solidarno novinarstvo.

Možda se pitate: “Kad ćemo raditi posao, ako non stop jurimo za novim znanjima i trendovima?”

Solidarno izvještavanje nije novost ili niša.

Ono postoji u medijima odavno, ali je njegova zastupljenost više kao “incident” nego svakodnevna praksa u redakciji.

Solidarnom izvještavanje često dijeli tanka crta od senzacionalizma, a ne bi trebalo biti tako.

Što je solidarno novinarstvo?

Solidarnost u novinarstvu znači da se novinari/ke zalažu za osnovno ljudsko dostojanstvo i protiv patnje, a prakticira se kroz prosuđivanje vrijednosti vijesti, pronalaženje izvora i opisivanje proživljenih iskustava ljudi koji žive u nepravednim uvjetima.

Ovo bi ukratko mogao biti odgovor na pitanje što je solidarno novinarstvo koje je definirala dr. Anita Varma, asistentica novinarstva na Sveučilištu Texas u Austinu.

Prema njezinim riječima solidarnost u novinarstvu je usklađenost s točnim izvještavanjem, za razliku od „obostranaštva” ili sumnjivog pozivanja na neutralnost pred ljudskom patnjom.”

Solidarno novinarstvo se suprotstavlja neutralnom “uravnoteženom” izvještavanju i favorizira objektivnost jer se smatra da ne treba kvariti narative ljudske patnje pozivanjem na mišljenja onih ljudi koji nisu iskusili patnju o kojoj novinar/ka izvještava.

Kako novinar/ka može biti solidarna ako ne zna s čim treba suosjećati?

U našim medijima svakodnevno imamo primjere nesolidarnog novinarstva u kojima slušamo političare kako govore ljudima koji su izgubili domove, obitelji, poslove, pravo na liječenje, da budu strpljivi jer eto radi se na tom “projektu.”

Sama činjenica da je životna borba jednog čovjeka (ili zajednice) samo projekt nekom drugom, pokazuje da u izvještavanju postoje loši izbori sugovornika i izvora.

Kako novinar/ka može biti solidarna ako ni sama istinski ne zna o čemu izvještava?

Prema konceptu dr. Varma novinarstvo se uglavnom bavi solidarnošću novinara/ka - subjekt o kojem se izvještava jer novinar/ka prihvaća cilj marginaliziranih u borbi za društvenu pravdu. Postoje i drugi načini:

  • Novinarsko - novinarska solidarnost

  • Društveno - novinarska solidarnost

Sve tri vrste solidarnosti moraju djelovati usklađeno.

Solidarnost novinara i subjekta podupire socijalna pravda, ljudskost. Kako dr. Varma tvrdi “namjerno se ide dalje od ponavljanja tvrdnji dužnosnika ili vanjskih stručnjaka o marginaliziranoj zajednici kako bi se centralizirala istina ljudi čije se znanje temelji na proživljenom iskustvu.”

Ponekad novinari/ke pojačavaju određene glasove u odnosu na druge, stvarajući natjecanje među stanovnicima zajednice koji su uronjeni u pozornost lokalnih i nacionalnih medija. Novinari/ke često razgovaraju s najglasnijima, onima koje se doživljava kao vođe ili onima koji mogu pružiti brz, uvjerljiv citat. Tada vijesti mogu imati neželjene posljedice poput sumnjičavosti, opreza i stvaranja sukoba među stanovnicima.

Cristina Mislán, izvanredna profesorica studija novinarstva na Missouri School of Journalism u tekstu “Solidarity journalism: An alternative practice” podijelila je svoje iskustvo pokrivanja prirodne katastrofe teme kroz solidarno novinarstvo.

“Provođenje istraživanja nakon što su se nelokalni novinari/ke spakirali i otišli nije lak zadatak. Mnogi novinari/ke već prakticiraju pravedne oblike pripovijedanja. Ali u izvještavanju o katastrofama često se oslanjaju na metode prikupljanja vijesti koje mogu imati štetne posljedice u pogođenim zajednicama nakon što odemo.”

U vijestima o klimatskim i ekološkim katastrofama, najčešće vidimo najglasnije, negativce, protagoniste, apokaliptične priče i kaos. Katastrofa postaje leća kroz koju vidimo zajednicu.

Mislán  je naglasila da “u ovim okolnostima naglašavam sugovornicima/ama da mi je stalo da ispričam priču koja odražava kako oni sebe vide. U intervjuima ih pitam što smatraju relevantnim, što žele da ostatak svijeta zna o njihovoj zajednici i što vide u svojoj budućnosti.”

Intervjuirala sam lokalne novinare/ke o klimi i okolišu. Mary, lokalna novinarka koja se bavi ekološkom pravdom, istaknula je neke pristupe prikupljanju vijesti koje je usvojila kako bi vratila zajednici koju pokriva:

“Važno je početi mijenjati dinamiku i način na koji razgovarate sa stanovnicima i kako dijelite njihove priče. Ono što pokušavam učiniti kada pokrivam zajednicu je posjećivati ih i razgovarati s njima češće nego što ih zapravo pokrivam. Nije svaki razgovor za medije. Također, nastojim ih u svojim razgovorima pitati što im je važno podijeliti s drugima i što rade kako bi riješili problem. Često se novinari/ke samo fokusiraju na to kako ovo područje ima veliki problem. Ali puno puta, vođe zajednice zapravo imaju vrlo jasne ciljeve, načine za rješavanje ovih problema koji se ne rješavaju ili stvari koje već rade. Stoga pokušavam uključiti te inicijative u svoje izvještavanje kako bih pokazala kakvu vlast zajednica ima.”

Novinarka Mary tvrdi da pokušava biti otvorenijia s ljudima i pitati ih postoji li nešto što im je neugodno, a rekli su to ranije. Ljudi nisu navikli da s njima razgovaraju mediji, pa mogućnost da im se pruži ta prilika također pomaže u izgradnji povjerenja.

“To smatram ovlastima reportera/ke. Često će vam državni službenici dati više informacija nego što daju zajednici. Stoga pokušavam, barem u svojim pričama, pronaći nekakav isječak koji možda zajednica nije uspjela otkriti sama, tako da moje izvještavanje zapravo bude od pomoći zajednici, a ne samo ljudima izvan zajednice koji čitaju o problemu.” Kazala je novinarka Mary.

Ovu novinarsku priču navela sam jer u njoj imamo sve elemente solidarnosti koju bi novinarstvo trebalo imati: solidarnost s kolegama/icama, ljudima, okolišu, zajednici u kojoj živite i radite.

Kako solidarno novinarstvo primijeniti u praksi?

Solidarity Journalism Initiative nudi novinarima/kama različite resurse kao pomoć pri uvođenju solidarnog novinarstva u svakodnevnu praksu.

Prema ovoj inicijativi ključni aspekti solidarnosti u izvještavanju uključuju:

  • Donošenje odluka o vijestima na temelju procjene “omalovažava li se dostojanstvo zajednice.”

  • Centriranje perspektiva izvora koji znaju najviše o problemu ili događaju. Kada pokrivamo marginalizirane zajednice, to znači da treba početi sa stajalištima članova marginaliziranih zajednica – umjesto da se izvještavanje usmjeri prema vanjskim “stručnjacima” ili službenicima.

  • Uključiti gledišta svih na koje problem utječe.

  • Postavljanje standarda za istinu na temelju proživljenih iskustava ljudi. Ako zajednica gladuje, a vlada to poriče, proživljena iskustva ljudi o gladovanju uzimaju se kao istinita, a vladina tvrdnja da nitko ne gladuje tretira se kao laž.

  • Predstavljanje konsenzusa svih pogođenih: na primjer, čak i pored ozbiljnog neslaganja o ulozi policije u američkim zajednicama, razgovori koji se temelje na ideji da ljudi žele biti sigurni jedno je mjesto gdje možemo vidjeti da se pojavljuje konsenzus. Ostaje sporno kako izgleda sigurnost i kako je postići, ali solidarnost u novinarstvu znači da novinari ne predstavljaju samo podjele, već i detektiraju i artikuliraju dogovor, koji je usklađen s informiranjem čitatelja/ica umjesto da ih dodatno polarizira.

Solidarno novinarstvo je ono što je najbolje novinarstvo uvijek radilo:

  1. inzistiraju na predstavljanju istinitih narativa,

  2. pojačavaju izvore koji imaju najveći uvid u problem

  3. iskorištavaju javna sredstva komunikacije u službi prenošenja vrijeđanja ljudskog dostojanstva.

Solidarnost nije jednosmjerna ulica. Nije ni dvosmjerna. To je višedimenzionalna ulica u kojoj svi akteri solidarnosti rade zajedno za dobrobit, a solidarno novinarstvo djeluje kao medij između svih.

Ocijenite kvalitet članka