Šta je to ugrađeno novinarstvo i koje su mu prednosti i mane

07.07.2021. / 10:32

Prema Britannica.com „ugrađeno (embedded) novinarstvo praksa je stavljanja novinara/ki unutar i pod kontrolu vojske jedne strane tokom oružanog sukoba. Ugrađeni reporteri/ke i fotografi/kinje priključeni su određenoj vojnoj jedinici i dozvoljeno im je da prate trupe u borbene zone.“

Dakle, to su novinari/ke koji putuju sa vojnim trupama i izvještavaju iz prve ruke sa bojnog polja.

Iako izvještavanje iz ratnih zona postoji od davnina, mnoga izvještavanja su bila ograničena i često novinari/ke nisu imali potpuni pristup određenim zonama ili unutrašnjim dinamikama vojnika/inja. Da li je zapravo ovaj novi pristup otvorio tu slobodu da novinari/ke imaju pristup različitim stranama i informacijama u ratnim zonama?

Ugrađeno novinarstvo kao oblik novinarstva, organizovan baš na ovakav način, korišten je prvi put 2003. godine u operaciji Iračka sloboda sa otprilike 775 novinara/ki i fotografa/kinja koji su putovali sa borbenim trupama na liniji fronta. Do formiranja ovog novog aranžmana došlo je kroz brojne sastanke šefova/ica novinskih organizacija i Ministarstva odbrane US. Cilj je bio omogućiti novinarima/kama da izvještavaju iz ratne zone s najmanjom mogućom opasnošću. Ova praksa transformirala je izvještavanje o ratu s neviđenim pristupom vojnicima, ratu i sposobnošću kreiranja priča u stvarnom vremenu, zajedno sa slikama i video snimcima sa fronta.

Međutim, iako se na prvu čini kao da je napokon otvoren vrlo važan prostor za što objektivnije izvještavanje, ugrađeni novinari/ke prije odlaska na teren su morali potpisati ugovore sa vojskom. Tim ugovorima su postavljena određena ograničenja o onome o čemu se može ili ne može izvještavati. Ipak, i pored tih ograničenja, rodila se nova novinarska prilika da se dopusti novinarima/ka nenadmašan pristup vijestima direktno sa fronta.

Vrste ugrađenih novinara/ki

U ovom prvom poduhvatu ugrađenih novinara/ki u ratu u Iraku postojale su dvije glavne kategorije:

  • Novinari/ke ugrađeni u program Pentagona

Pentagon je dizajnirao ovaj program iz više razloga. Prvi je bio promijeniti vojno shvatanje da su mediji neprijatelji i shvatiti da bi mogli biti saveznici u širenju informacija. Prema njima, koncept koji je stajao iza programa bio je jednostavan: kako oni tvrde, budući da je administracija Sadama Husseina bila majstorska u upotrebi dezinformacija, tada bi ti nezavisni/e promatrači/ice mogli raditi kao kontramjera. Tako su se novinari/ke iz cijelog svijeta pridružili američkim i britanskim trupama kako bi iz prve ruke posmatrali rat i podijelili ono što su doživjeli sa širom javnošću.

  • Freelance novinari/ke mogu se kretati po zemlji

Freelance novinari/ke u ovom slučaju često odbijaju da se „ugrade“ u američku vojsku jer žele da uhvate svakodnevni život onako kako ga Iračani žive. Iako s jedne strane povećavaju rizik od opasnosti u ratnim zonama bez vojne zaštite, s druge strane njihove priče bivaju svestranije i nude mnogo više iskustava od onog koje dolazi samo iz perspektive pod pokrićem US vojnih snaga.

Zbog toga se freelance novinari/ke drže u niskom profilu tokom boravka u ratnim zonama, kako ne bi skrenuli pažnju na sebe, dok novinari/ke ugrađeni u program Pentagona koriste sigurnost koju dobijaju od vojnika i nastupaju iz te pozicije.

Prednosti ovakvog načina izvještavanja

Gledano na prvu, ugrađeno novinarstvo poboljšava odnos između vlade i medija u oružanim snagama. Mediji ugradnjom u vojne trupe postaju dio te trupe koja putuje snimajući njihove aktivnosti u skladu sa ugovorom. Konstantni zajednički boravak vojnika/inja i novinara/ki smanjuje uobičajene sumnje koje generalno postoje između vojnika/inja i novinara/ki.

Prednost bi, bez obzira na potpisivanje ograničenja ugovorom, mogla biti i činjenica da novinari/ke putuju sa vojskom prateći svaki njihov pokret, što može dovesti do veće odgovornosti vojske za svaku svoju akciju.

Prema Stevenu Komarowom, američki mediji pomogli su osigurati da američke oružane snage odgovaraju za bombardiranje afganistanske svadbene zabave. To je nakon što su prvobitni istražitelji/ice zajedno s novinarima/kama izašli na mjesto događaja i otkrili skriveni plan da su bombardirane američke oružane snage željele izbrisati dokaze. Pritisak medija naveo ih je na preuzimanje odgovornosti.

Budući da ugrađeni novinari/ke mogu pristupiti bojnim scenama, dobivaju više informacija i brže od onih uklonjenih iz borbenih zona. Hannah i Baylor se slažu s tim i tvrde: „Reporteri/ke su avionima putovali do i iz borbenih zona i bili slobodni da posmatraju borbene operacije“. Zahvaljujući modernoj tehnologiji, ove dostupne informacije mogu se odmah prenijeti na druge destinacije.

Fizičko prisustvo novinara/ki omogućava im da razgovaraju sa vojnicima/kinjama, zapovjednicima/ama, ali i sa ljudima van vojnih baza.

Nedostaci

Prije svega, glavni nedostatak jeste činjenica da potpisuju ugovor sa vojskom, čime su već u samom početku ometeni da slobodno izvještavaju.

Prema Lehreru, „Prije nego što su se pridružili svojim bataljonima, ugrađeni novinari/ke morali su potpisati ugovor kojim se ograničava kada i šta mogu izvještavati“. Ugrađivanje je pokretačka snaga izvještavanja, a ugrađeni novinari mogu opisivati ​​vojne akcije samo općenito i nije im dozvoljeno izvještavati o budućim misijama. Oni koji se odluče ostati izvan ugrađenog prostora, neće ostati slobodni, jer ih vlada povremeno uznemirava. Prema Nalini Rajanu „razlika između patriotizma i poštenog izvještavanja postaje nejasna u takvim okolnostima“.

Zbog novinarske ovisnosti o vojnicima i vojnoj zaštiti, objektivnost novinara/ki dolazi u pitanje i bliskost koja se uspostavlja u ratnim zonama može ometati pravilan nadzor i prijavljivanje prekršaja.

Greške ugrađenog novinarstva padaju u područje neovisnosti i pristranosti. Novinari/ke riskiraju da izgube svoj neovisni stav kada budu bačeni u vojsku koja ih štiti. Ako naprave lošu priču ili prijave tajne podatke, mogli bi izgubiti odnos s trupama. Reporteri/ke također rizikuju da izgube dio svoje priče zbog cenzure vlade. I za kraj, potpuno uronjeni u jednu stranu sukoba, ne uspijevaju dobiti drugu stranu priče.

 ***

Ugrađeno novinarstvo definitivno omogućava novinarima/kama da pričaju iz nove perspektive. Imaju priliku saznati istinu o kojoj se možda ne izvještava. Težak je zadatak to učiniti, a pritom zadržati neovisnost i ostati vjeran svojim etičkim vrijednostima. Ovakav princip odlaska u ratne zone je nešto što definitivno stavlja ispred sebe dosta izazova i mnoštvo mogućnosti za nadogradnju kako bi novinarstvo kao takvo ostalo slobodno i nepristrasno. Da li je ovakav pristup odlaska ispred neke vojne trupe moguć, a da novinarstvo ostane objektivno i neovisno je pitanje za sve učesnike/ce ovog procesa -  medijske organizacije, vojsku, vlade.

Ocijenite kvalitet članka