A šta sa rodnom perspektivom uredništva na Balkanu?

12.03.2020. / 09:35

Nedavno smo pisali o novim mogućnostima kada je u pitanju uredništvo medija u Regiji. New York Times, kao jedan od najčitanijih medija u svijetu, koji pokušava da bude u toku sa svjetskim aktuelnostima i trendovima je prije tri godine odlučio pojačati redakcijski tim novom uredničkom ulogom - gender urednicom – urednicom koja izvještava o svim dnevno-političkim temama, ali iz feminističke perspektive. 

Urednica Jessica Bennett, koja je postavljena na tu poziciju, prilikom imenovanja je izjavila da ta pozicija ne podrazumijeva samo pisanje o pravima žena, te da to nije jedino pitanje feminizma. Kaže da je važno približiti sve teme kroz rodnu perspektivu. „Svejedno da li govorimo o pričama o rodnom identitetu, ili maskulinitetu, ili rasi i klasi i kako se oni uklapaju u rodni identitet, ili jednostavno teme koje Times već pokriva - politika, međunarodni poslovi, nauka, zdravstvo.“ 

O tome koliko su mediji u regiji daleko ili blizu ovakvom pristupu, te da li uredništva medija razmišljaju o važnosti ove perspektive, razgovarali smo sa novinarkama i urednicama sa Balkana.

Besa Luci, urednica online medija Kosovo 2.0. kaže da je odluka New York Timesa da ima gender urednicu odličan odgovor medijskog prostora koji preispituje kako poboljšati uredničku pokrivenost i pružiti kritičko, pronicljivo novinarstvo.

„Prihvatiti intersekcionalan pristup rodnom identitetu i obuhvatiti trenutni razvoj događaja kroz rodnu perspektivu, znači biti svjestan/na i pažljiv/a na načine na koje je rod isprepleten, neodvojiv i često središnji u svim političkim, društveno-ekonomskim, kulturnim, ekološkim iskustvima. Na temeljnoj razini to znači prepoznati na koji način rodna dinamika oblikuje način na koji razumijemo razvoj oko nas, a samim tim i način na koji pišemo o njima. Upravo zbog toga moramo postati više fokusirani na to kako ta dinamika utječe na nas kroz akcije poput New York Timesove.“

Tamara Skrozza, novinarka nedjeljnika Vreme iz Srbije, kaže da je ovakva odluka razumljiva sa stanovišta američke medijske scene, posebno u vrijeme „Me too“ pokreta. „Više je nego pohvalno što se jedan tako ugledan medij odlučio na inovativan korak ne samo u pogledu tehnologije, već i sadržaja.“ 
Ana Anastasovska, urednica online izdanja “Slobodnog pečata” iz Makedonije, pozdravlja ovu odluku, ističući da je od ogromnog značaja, posebno što je „uloga žene u društvu i kod njih, isto kao i kod nas, uloga 'domaćice'.“ „U današnje vrijeme puno se govori o feminizmu i jednakosti između muškaraca i žena, ali je činjenica da razlika među spolovima postoji, i to ne samo na Balkanu, već svuda u svijetu. I ta razlika je uočljiva u svim segmentima.“

Da li su mediji na Balkanu spremni za gender urednice?

Od iznimnog je značaja govoriti o ovoj temi, jer su žene, pa tako i novinarke, u regiji često izložene rodno zasnovanom nasilju, diskriminaciji i mobingu. Može se činiti da su mediji u našoj regiji poprilično daleko od prihvatanja ovakvog pristupa, ali bi medijske redakcije trebale početi razmišljati o novim pristupima uredničih politika i fokusa na sveobuhvatniji pristup temama koji uključuje razbijanje duboko ukorijenjenih predrasuda koje postoje u našem društvu, a koje mediji često prenose bez davanja objašnjenja zašto su određene stvari upravo takve.

Besa Luci navodi da se Balkan često opisuje kao patrijarhalno društvo, sa  konvervativnim ili tradicionalnim normama i vrijednostima, ali da to nije nužno tako samo u slučaju Balkana, budući da su ekskluzivni ili mizoginistički diskursi i prakse uveliko ugrađeni u društva širom svijeta.

„Nažalost, mediji u našoj regiji imaju manjak razumijevanja o tome da je rod oznaka identiteta koji ili doprinosi isključivanju ili marginalizaciji pojedinaca/ki ili pružanju privilegija drugima kao i naporima da se svjesno i aktivno uključe u nepostajući katalizator diskriminacije.“

Kada je upitanju činjenica da mediji nažalost doprinose produbljivanju stereotipa koji vladaju u društvu, Besa Luci navodi da „mediji često doprinose jačanju podjela i njegovanju rodne nejednakosti. Dakle, mislim da bi imanje gender urednika/ca ili primjenjivanje praksi koje imaju za cilj integriranje ravnopravnosti spolova u naš svakodnevni rad moglo i definitivno bi doprinijelo boljem znanju i razumijevanju toga kako je rod dio bilo kojeg pitanja ili razvoja, i nadam se, naknadno poboljšati novinarske prakse i diskurse.“

Tamara Skrozza kaže da bi prije svega voljela da vidi korake koji bi prethodili jednoj ovakvoj odluci, je je po njoj u ovom trenutku nemoguće da mediji na Balkanu imaju jednu ovakvu ulogu u uredništvu. Iako podrcrtava da bi voljela da vidi nešto slično u nekom regionalnom mediju. 

„Pre svega bih htela da vidim nešto što prethodi ovakvom koraku: veću zastupljenost žena u medijima, veću senzibilisanost za ljudska prava žena, poštovanje etičkih i profesionalnih standarda u izveštavanju o nasilju nad ženama, rodno senzitivni jezik. 

Sve mi to za sada nemamo, a urednica poput ove o kojoj je reč, teško da bi sama mogla da takve pojave spreči ili ispravi. Da bi takva urednica postojala, imala autoritet i tako mogla da utiče na sadržaj medija, mislim da bi morali da budu ispunjeni određeni preduslovi: pre svega, da se pozicija žena u samim redakcijama značajno popravi, i da uobičajeno izveštavanje bude dovedeno na etički prihvatljiv nivo. Do tada, sve što bi se preduzelo u ovom pravcu, bilo bi neiskreno, licemerno i teško održivo.“ 

Da ipak postoji prostor za različite pristupe medijskom izvještavanju svjedoči Slobodni pečat iz Sjeverne Makedonije, koji je nedavno uveo rubriku Ženski pečat. 

„Ovaj dodatak od 8 stranica sadrži tekstove i napise posvećene ženi. Ali, ne ženi kao fizičkom objektu, već ženi kao intelektualnom biću. U ovom prilogu možete sresti priče o raznim ženama, od uspješnih biznismenki, do poetesa, spisateljica, glumica, DJ-ki itd. Ovi napisi se objavljuju i na našoj online platformi u zasebnoj rubrici Žena. Cilj nam je bio da povećamo broj ženske publike, ali svakako i da pokažemo muškoj publici da žene nisu samo seksualni objekti. I na naše iznenađenje, prilog je izazvao odlične reakcije u javnosti. Svakako, kao medij uvijek stojimo pri stavu da jednakost među spolovima mora postojati i u našim napisima nikako ne smije biti diskriminacije po bilo kom osnovu.“ – navodi Ana Anastasovska. 

Prvi koraci ka podizanju profesionalnog i etičkog izvještavanja na stepenicu više

Primjer Slobodnog pečata je zaista pozitivan i može doprinijeti upravo razbijanju predrasuda koje vladaju u našem društvu. Davanje prostora za priče o ženama jeste važno, imajući u vidu da su muškarci ti koji su dominantniji u medijskom izvještavanju. 

Svakako, sljedeći korak bi bio pisati o svim temama, koje uključuju i muškarce i žene, kroz jednak pristup, potcrtavajući prisutnost predrasuda, te dajući pozadinu zbog čega je situacija takva kavka jeste. Jer jedino ulaskom u sve sfere i sve profesije, bez da se žene ističu kroz prizmu davanja dodatnog prostora, je moguća potpuna ravnopravnost.

Bez obzira da li su mediji na Balkanu spremni proširiti svoj urednički tim sa ovom pozicijom ili ne, sve sagovornice su se složile da je važno baviti se rodnom nejednakošću i diskriminacijom koja je prisutna. Mediji su ti koji imaju značajnu ulogu u edukaciji i mogu mnogo doprinijeti razbijanju predrasuda.

Međutim, da bi pokrenuli nešto tako, svakako moraju krenuti od svojih redakcija. Kreiranjem uredničkih politika i edukacijom novinara/ki o pitanjima kao što su rodna nejednakost, rodno zasnovano nasilje i mobing, te feminističkim pristupima izvještavanju, mogu u mnogome profesionalno i etičko izvještavanje podići na stepenicu više. S druge strane, postoji veliki broj ljudi koji ne dobijaju adekvatne informacije kroz medije, i kojima je potrebno izvještavanje iz ove perspektive. S tim u vezi, čitanost medija bi svakako bila povećana. 
 

Ocijenite kvalitet članka