Lažne vijesti ne stvaraju neki monstrumi skriveni u mračnim sobama.
Lažne vijesti stvaraju ljudi s kojima pijemo kavu, srećemo ih na konferencijama za medije, možda čak s nekima sjedimo u redakciji.
Tipovi osoba koje objavljuju lažne vijesti i mogući razlozi zašto to čine
Lažne vijesti su sadržaji za koje autor/ica zna da su lažni, objavljene su s namjerom da zavara čitatelje/ice da povjeruju da su stvarne.
Problem prepoznavanja lažnih vijesti jeste njihova količina, ali i vještine ljudi koji ih stvaraju. Novinari/ke su usredotočeni na provjeru činjenica i načine provjere istinitosti informacija. Od pomoći bi mogla biti i informacija tko su ljudi koji ovakve sadržaje stvaraju.
Autor Vincent F. Filak u svojoj knjizi “Dinamika izvještavanja i pisanja vijesti” navodi da ljudi koji objavljuju ovu vrstu sadržaja uključuju one s jakim ideološkim pozicijama i koji nemaju pretjeran interes za ono što njihovi čitatelji/ice vjeruju ili čitaju.
Prema Filakovoj procjeni ovo su tipovi osoba koje objavljuju lažne vijesti i mogući razlozi zašto to čine:
Ideolozi koji žele unaprijediti ideologiju
Mnogi ljudi, vođeni ideologijom objavljuju sadržaj čiji je cilj navesti više ljudi da podrže određeni način razmišljanja.
Ideologije mogu biti bilo što:
- stajalište o vjeri,
- znanosti,
- zdravlju ili bilo što drugo.
Kada ljudi žele da se “njihova strana” smatra ispravnom, često će pomaknuti granice kako bi naveli druge ljude da vide stvari “na njihov način.”
To uključuje stvaranje ili dijeljenje lažnog sadržaja.
Autor u knizi ističe da “kada beskrupulozni ljudi stvarno vjeruju u nešto i žele da drugi ljudi vjeruju u to, malo je toga što neće učiniti da forsiraju problem. Tako dobivamo neke lažne priče koje naglašavaju ono što ljudi smatraju većom istinom.”
Ljudi vole novac
Mnogi ljudi koji stvaraju lažne vijesti (posebno stranački sadržaj) bez stvarnog interesa za neki politički sustav.
Brojni novinari/ke i znanstvenici/ce istraživali su odgovorne za mnoge lažne vijesti i otkrili da ih pišu jer lažne priče privlače promet na njihove stranice, a svi ti klikovi donose ozbiljan novac.
Tijekom istraživanja CNN je otkrio da jedan grad u Makedoniji gradi web stranice s namjerom raspirivanja američkih političkih istomišljenika za novac. Etički standardi za ove kreatore sadržaja počinju i završavaju sa dolarom.
Priču osobe koja živi u našem susjedstvu objavio je CNN.
Jedan od pionira tajanstvene industrije tihi je student koji je napustio pravni fakultet. Zabrinut da bi njegovi internetski nalozi mogli biti ugašeni, 24-godišnjak je tražio da ga se zove samo Mikhail.
Kako se navodi u priči, noću preuzima identitet druge osobe, lutajući internetom kao "Jesica", Amerikanka koja često objavljuje pro-Trump memeove na Facebooku.
Web stranica i Facebook stranica koju vodi "Jesica" namijenjena je konzervativnim čitateljima u SAD-u.
Priče su političke i često pogrešne u pogledu činjenica. Ali to se ne tiče Mikhaila. "Nije me briga, jer ljudi čitaju", rekao je. "Sa 22 sam zarađivao više nego što će netko [u Makedoniji] ikada zaraditi u svom životu."
Tvrdi da je od oglašavanja na svojoj web stranici zarađivao i do 2500 dolara dnevno, dok je prosječna mjesečna zarada u Makedoniji samo 426 dolara.
Zarada prvenstveno dolazi od oglasa kao što je Googleov AdSense, koji postavlja ciljane oglase širom weba. Svaki klik vraća malo novca kreatoru sadržaja.
Mikhail kaže da je svoju zaradu iskoristio za kupnju kuće i školovanje svoje mlađe sestre.
Neki ljudi su kreteni
Filak u svojoj knjizi ističe da treću kategoriju ljudi ne želi pretjerano opisivati “ali neki ljudi jednostavno vole biti idioti. Ako mogu biti idioti i zbog toga dobiti mnogo pažnje, tim bolje.”
Nakon napada u Las Vegasu u kojem je naoružani napadač ubio više od 50 ljudi i ranio nekoliko stotina, na društvenim mrežama pojavila se objava u kojoj jedan mladić kaže da očajnički traži informacije o svom nestalom ocu.
Ispostavilo se da je riječ o prijevari.
Profilna fotografija na mladićevom Twitter nalogu bila je ista ona korištena drugdje za izvođenje istog trika tijekom napada u Manchesteru. Osim toga, to je internetski meme.
“Izgubljeni tata” na fotografiji je u stvarnosti porno zvijezda Johnny Sins.
Kada je novinar Mashablea došao do trola i pitao ga zašto koristi nacionalnu tragediju za vlastitu zabavu, on je odgovorio: “Mislim da znate zašto. Za retvite.”
Kako postupiti kad u redakciji imate jednog iz ovih kategorija
Optužbe za širenje lažnih vijesti pisanjem neprovjerljivih priča i izmišljanjem tvrdnji doživjele su dvije vodeće europske novine Der Spiegel i The Guardian.
Der Spiegel je njemački tjednik koji izlazi u Hamburgu. S tjednom nakladom od 840.000 primjeraka najveća je takva publikacija u Europi.
Dva najistaknutija europska lista na meti su kritika zbog podržavanja pisaca koji su iznosili neutemeljene tvrdnje pišući lažne vijesti.
Njemački časopis Der Spiegel otpustio je nagrađivanog pisca nakon optužbe za izmišljanje detalja i citata u brojnim pričama. Claas Relotius je "falsificirao članke u velikim razmjerima, pa čak i izmišljao likove", piše Der Spiegel.
"Spiegelgate", kako su ga prozvali na društvenim mrežama, jedan je od najvećih njemačkih poslijeratnih novinarskih skandala, koji se potencijalno proteže kroz sedam godina i kroz desetke članaka.
Među dotičnim člancima nalaze se oni koji su bili nominirani ili su osvojili nagrade. Relotius je priznao da je obmanjivao čitatelje u nekih 14 priča objavljenih u Der Spiegelu.
Nakon skandala, medij je objavio izjavu u kojoj navodi da ovaj medij radi na utvrđivanju punog opsega Relotiusovih "izmišljotina" nakon što je kolega koji je s njim radio na priči iznio sumnje u njegovo izvještavanje.
Der Spiegel tvrdi da je nakon negiranja optužbi, Relotius ipak priznao da je u nekoliko slučajeva izmislio čitave odlomke teksta. “U nekim se člancima navodi da je uključio pojedince koje nikada nije sreo niti s njima razgovarao, pričajući njihove priče ili ih citirajući. Prema njegovom priznanju, postoji najmanje 14 članaka." piše Der Spiegel
Vodeći novinari/ke kritizirali su Guardian jer nije povukao svoju priču u kojoj se tvrdilo da se Julian Assange iz Wikileaksa sastao s bivšim operativcem Donalda Trumpa Paulom Manafortom unatoč nedostatku dokaza koji bi poduprli te tvrdnje. Novinari/ke i aktivisti/ice napali su publikaciju zbog šutnje o 'bombi' priči, dok su u isto vrijeme hvalili da su britanska novinska kuća kojoj se najviše vjeruje
Guardian je 2018. godine objavio članak, tvrdeći da su njegovi novinari vidjeli dokument ekvadorske obavještajne agencije u kojem se navodi da su se Paul Manafort i Julian Assange tri puta sastali u ekvadorskom veleposlanstvu u Londonu, uključujući susret tijekom priprema za američke predsjedničke izbore 2016.
Mnogi su se raspitivali gdje se nalazi jedan od autora članka, Luke Harding, bivši dopisnik Guardiana iz Moskve. Neki su se pitali je li Harding, stalni kritičar ruske države, stavljen na "vrtlarski dopust" nakon objave njegove "ekskluzive."
Otkazi, “dobrovoljni” dopusti i vraćanja nagrada nisu dovoljno dobra kompenzacija za štetu koja je učinjena objavljivanjem lažnih vijesti, ali su jedine mjere koje mediji mogu poduzeti u ovakvim situacijama.
