Transparentnost u novinarstvu alat u borbi protiv dezinformacija

24.02.2021. / 07:48

Provjera informacija koje posjeduju novinari/ke trebala bi da bude sastavni dio novinarskog posla. U ranijim godinama, kada je novinarstvo bilo izuzeto od društvenih mreža, lažne vijesti su se puno lakše mogle prepoznati. A i bilo ih je mnogo manje.

Danas, uz prisutnost masovne komunikacije, sa preplavljenošću društvenim mrežama, gdje svako može biti biti građanin/ka novinar/ka, teško je odgonetnuti koje su informacije provjerene i istinite.

Iskorištavanje pojma lažne vijesti za diskreditovanje medija

Termin „lažne vijesti“ koji je često provučen kroz senzacionalistički pristup, kreira neistinite ili iskrivljene informacije sa ciljem široko rasprostranjenog dijeljenja u online sferi, kako bi se diskreditovali neki događaji ili pokreti, kompanije ili javne ličnosti. Kada govorimo o medijima, najčešće imaju za cilj dolazak do klikova koji donose prihode medijima. Kolegica Aida Ajanović je vrlo dobro objasnila ovu pojavu i važnost bivanja medija, prije svega, kredibilnog, pa tek onda klikabilnog.

S druge strane, u masovnom pojavljivanju i širokoj rasprostranjenosti lažnih vijesti, ovaj termin se počeo iskorištavati i upotrebljavati svaki put kada nekome ne odgovara na koji način mediji izvještavaju. Na ova način se nanosi šteta medijima i pojavljuje se sumnja na legitimitet novinarstva u cjelini.

Uzimajući u obzir iskorištavanje ovog pojma i namjeru diskreditovanja medija postavlja se pitanje šta je to šta novinari/ke trebaju uraditi, kako odgovoriti na ovaj problem i kako se prilagoditi?

U članku koji je izašao u časopisu Journalism & Mass Communication Quarterly mogu se pronaći neki odgovori na ova pitanja.

Istraživač Hong Tien Vu i istraživačica Magdalena Saldaña proveli su istraživanje među američkim novinarima/kama kako bi ispitali kako su se prakse redakcija promijenile usred porasta dezinformacija i retorike „lažnih vijesti“. Oni su se usredotočili na to jesu li novinari/ke izjavili da li su usvojili nove pristupe ili intenzivirali postojeće kao način „sprječavanja“ dezinformacija i izbjegavanja žalbi na širenje lažnih vijesti.

Vu i Saldaña otkrili su da su „novinari/ke najvjerovatnije češće provjeravali izvore, ograničili upotrebu anonimnosti i što je moguće jasnije otkrili odakle informacije dolaze“. S druge strane, novinari/ke nisu prijavili da su znatno povećali svoje učešće u provjeri informacija s pravnicima/ama ili obuci na platformama za provjeru činjenica, iako je moguće da, posebno u slučaju taktike provjere činjenica, već uobičajeno rade te stvari.

Također su testirali i razlike između dvije vrste profesionalnih praksi koje su ključne za novinarstvo: odgovornost i transparentnost. Prva naglašava tradicionalnu provjeru činjenica i verifikaciju, dok druga ukazuje na nove oblike otvaranja novinarskog procesa prema publici, kao što je davanje sirovih snimaka, ograničavanjem upotrebe anonimnih izvora, jasnim načinom na koji su informacije dobivene i otkrivanje detalja o novinarskom porijeklu.

Rezultati istraživanja sugerišu da su novinari/ke, usred trenutne pozadine dezinformacija i načina na koji izazivaju medijsku industriju, lakše usvojili ili pojačali prakse koje promovišu transparentnost u svom radu. To se može smatrati dijelom većih napora novinara da bolje razumiju i povežu se sa svojom publikom, ili može jednostavno odražavati da se prakse transparentnosti sve više uzimaju kao sredstvo za postizanje novinarske odgovornosti, samo na novi način.

Profesor sa Harvarda, Thomas Patterson, nudi slične uvide u svojoj knjizi Kako je Amerika izgubila svoj um. „Štetniji za našu demokratiju je rođak teorija zavjere - dezinformacija. Također uključuje izmišljene ideje o stvarnom stanju svijeta, ali je daleko raširenija i daleko veća prijetnja." Patterson vjeruje da su novinari/ke čuvari informacija. Odgovorni su za uklanjanje lažnih činjenica i prozivanje lažnih izvještaja ili nepouzdanih izvora.

Bez obzira na to, važno je napomenuti da su novinari/ke koji su porast lažnih vijesti vidjeli kao prijetnju demokratiji vjerojatnije povećali izvještavanje usmjereno na transparentnost, upravo vidjevši transparentnost kao moguće rješenje u borbi protiv dezinformacija.

Ono do čega su još došli kroz ovo istraživanje jeste da novinari/ke koji imaju veliku bazu sljedbenika/ca na mrežama smatraju da su odgovorni za pružanje tačnih informacija na svojim društvenim mrežama. Također, smatraju da im je dužnost ukazivati ​​na lažne vijesti i dezinformacije na društvenim platformama. Zbog toga je samokritika i fokus na transparentnosti kroz društvene mreže postala ključna za doprinos borbi protiv širenja dezinformacija.

Ova studija nudi važno razumijevanje novinara/ki koji su se ponovo fokusirali na tačnost u transformaciji informacija i predstavlja važan korak naprijed u razumijevanju kako novinari/ke mogu shvatiti i dogovoriti na širenje dezinformacija.

Ocijenite kvalitet članka