U ratu su društvene mreže još opasniji teren za širenje dezinformacija

04.03.2022. / 08:47
Autor/ica
Share
social media war reporting
social media war reporting

Društvene mreže su doprinijele tome da se bilo koja informacija širi enormnom brzinom. U samo nekoliko minuta bilo ko na svijetu može da dobije informaciju o tome šta se dešava na drugom kraju svijeta. Više nije potrebno da čekamo da zvanični mediji objave informaciju da bismo dobili izvještaj o nečemu.

Međutim svi učesnici/e u ovom procesu kreiranja i dijeljenja informacija na društvenim mrežama nemaju uvijek iskrenu namjeru i ne dijele istinite i provjerene informacije. Nekada u neznanju podijele neku informaciju koja je lažna. Neki drugi akteri namjerno distribuiraju lažne informacije dezinformišući javnost. Kada se dogodi neki važan događaj, poput trenutne agresije Rusije na Ukrajinu, ili pak pandemije, milioni ljudi bivaju izloženi obmanjujućim, izmanipulisanim i lažnim informacijama na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram, TikTok, pa sada već i Telegramu kao komunikacijskom alatu koji se sve češće koristi kao izvor informacija.

Da ni sami algoritmi ne pomažu govori slučaj TikToka koji kroz svoje algoritme odgovara na interes korisnika/ca i gura videozapise u njihove feedove. Kako piše Abbie Richards u tekstu TikTok olakšava širenje dezinformacija oko ruske invazije Ukrajine, algoritmi pojačavaju rezultate starih, potencijalno nepovezanih sadržaja na koji onda korisnici/e nekritički reaguju dijeleći ih dalje.

Richards piše da „(a)rhitektura platforme TikTok pojačava strah i dopušta da dezinformacije napreduju u vrijeme velike tjeskobe. Iako je ključno da javnost ostane informisana o takvim situacijama sa visokim ulozima, čini se da dizajn platforme nije u skladu sa trenutnim potrebama.“

Nerijetko su video i foto materijali, zbog uvjerljivog potencijala, upravo oni kojima se manipuliše činjenicama.

Cilj ovakvih dezinformacija je uvijek da odvuku pažnju, zbune, manipulišu i posiju podjele, razdor i nesigurnost unutar zaraćenih strana, kao i ostatka svijeta koji se pronalazi na jednoj ili drugoj strani. Ovo sve je dio propagande, a ratna propaganda nije ništa novo. Ona se koristila kroz cijelu historiju ratovanja, u savremeno vrijeme je dobila naziv informacijskih operacija,  a sada je uz postojanje društvenih mreža dobila ozbiljno oružje kojim može ostaviti ozbiljne posljedice.

Koje su najčešće tehnike lažiranja?

Pored riječi, manipulacije kroz tekstualne objave i iskrivljavanje činjenica, izvlačenja izjava iz konteksta i slično, najčešći način širenja dezinformacija danas jesu fotografije i videozapisi. Nerijetko se koriste fotografije ili videozapisi iz totalno drugog događaja, pa čak filmova i video igara, da se govori o aktuelnim događajima. Za to nisu potrebne posebne softverske ili tehničke vještine, samo spremnost da se pronađe video ili fotografija koja bi se mogla uklopiti u kontekst, da se doda manipulirajući opis, pa da se onda kroz društvene mreže brzinom svjetlosti proširi.

Također, često se koriste određeni kadrovi kako bi se pripisale lažne informacije. Korištenje određenih kadrova, fokus na grupu ljudi ili uništenu infrastrukturu, bez da se vidi pregledna, šira slika, može otežati procjenu gdje je i kad snimak nastao.

Jedan od primjera je snimak koji kruži na Facebooku uz opis da su Rusi osvojili Kijev, te da postavljaju zastave Rusije na Skupštini Ukrajine.

dsa
Izvor: Raskrinkavanje.ba

Jednostavnom analizom i usporedbom slika objekata može se vidjeti da ovo nije zgrada ukrajinskog parlamenta, jer ona na svom vrhu ima kupolu, koja na ovom snimku ne postoji.

Daljnji, još napredniji, korak u manipulacijijeste korištenje Photoshopa i sličnih softvera kako bi se dodao ili uklonio neki objekat ili ljudi. Izrezivanje elemenata fotografije je česta pojava u manipulaciji.

Primjer dodavanja objekta je fotografija koja navodno prikazuje građevinske strojeve ispred dječjeg vrtića u istočnoj Ukrajini.

Šta možete učiniti?

Svaki medij mora uvesti provjeru činjenica. Ni jedna informacija, niti jedna fotografija ili video zapis se ne smije podijeliti bez da se provjeri njihova autentičnost. Nije naučna fantastika naučiti provjeravati ove činjenice. Danas za to postoji mnogo alata jednostavnih za korištenje a koji medijima mogu biti od velike pomoći.

Neki od dostupnih alata koje možete koristiti su TinEye, Photo Sherlock, Fake Image Detector i Google Reverse Image. Ovi alati nude obrnuto pretraživanje slika, koje se oslanja na to da su izvorne i neuređene slike javno dostupne na internetu. Uz njih možete da pretražite internet i da nađete vizualno slične slike i da ih usporedite, kao što je to urađeno na ovom primjeru.

U slučaju da sumnjate da je fotografija obrađena u nekom programu, može vam koristiti alat Image Edited. Još jedna mogućnost provjere autentičnosti ne samo fotografija nego kompletnog sadržaja moguća je uz NewsGuard tehnologiju. Možete dodati i Google Chrome dodatak s kojim možete utvrđivati autentičnost fotografija.

Kada govorimo o trenutnoj agresiji Rusije na Ukrajinu i izvještavanju o ovom ratu, u Ukrajini u ovom trenutku djeluju dvije fact-checking redakcije, pa se možete osloniti i na ono šta one izvještavaju, jer sigurno provjeravaju činjenice. To su Vox Ukraine i StopFake, obje su verifikovane potpisnice Kodeksa Međunarodne mreže za provjeru činjenica (IFCN). A na ovom linku vam se nalazi niz drugih potpisnica IFCN-ovog kodeksa koje vrijedno rade na provjeri činjenica i otkrivanju dezinformacija o ratu u Ukrajini. Ukoliko niste u mogućnosti da koristite sve alate sa kojima samostalno možete provjeriti činjenice onda se možete osloniti na ove organizacije u svom radu.

Ocijenite kvalitet članka