Malo je smjernica koje možemo primijeniti u radu s videozapisima koje je snimio netko drugi: snimke slučajnih prolaznika, aktivista, žrtava, preživjelih, ponekad počinitelja zlostavljanja.
Video sadržaj nije potreban isključivo zbog čitatelja/ica. Video može prenijeti poruku koju nijedan drugi format ne može. Međutim treba znati kako koristiti video snimke nastale u kriznim situacijama, koje nisu snimili profesionalci/ke.
Kako procijeniti potencijalnu štetu objave video snimke
Smjernice o korištenju snimki očevidaca, koje je pripremilo WITNESS.org društvo za pomoć u korištenju tehnologije u zaštiti ljudskih prava, pomažu novinarima/kama. Razmisliti o tome tko bi mogao biti pogođen dijeljenjem snimaka očevidaca i kako umanjiti potencijalnu štetu. Etički problemi u novinarstvu često su rezultat nedostatka informacija. U slučaju snimaka očevidaca, mnogi/e novinari/ke ili producenti/ce nisu sigurni kako uraditi etičku procjenu snimke, koja pitanja postaviti o toj snimci i kako razmotriti potencijalne posljedice dijeljenja sa širom publikom.
Smjernice o korištenju snimki očevidaca je organiziran u tri odjeljka, ovisno o dionicima snimke. Kada podučavate etiku korištenja snimaka očevidaca, ovo je dobro za početak. Za bilo koji videozapis važna pitanja su:
- Tko su dionici?
- Kako bi im snimke potencijalno mogle naštetiti?
- Kako ste kao novinar/ka mogli smanjiti potencijalnu štetu?
Kada se koriste snimci očevidaca, postoji niz različitih ljudi na koje bi objava snimke mogla utjecati:
- oni pred kamerama
Jesu li pristali na snimanje i jesu li znali da su pred kamerom. Pojavljivanje u vijestima moglo bi im zauvijek promijeniti život, dovesti do uznemiravanja ili zlostavljanja.
- oni koji su snimili snimku
- oni koji su snimku podijelili
Često se događa da su oni koji su video snimku snimili i podijelili ista osoba. Ipak je novinar/ka ta/taj koji mora procijeniti koliko je ovo štetno za osobu koja je snimku javno podijelila. Pitanja koja mogu pomoći su:
- Jesu li osobe shvatile da javno dijele snimku?
- Može li ih snimka izložiti riziku?
- Jesu li svjesni posljedica objave svog identiteta na snimku?
- Jesu li poduzeli korake da zaštite svoj identitet?
Snimke očevidaca uglavnom se koriste u kriznim situacijama i kada se radi o prijelomnim događajima. U tim trenucima nemamo na terenu novinare/ke koji mogu pokriti svaki dio priče, pa se video snimke očevidaca koriste u medijima kao dopuna vijestima. Njihov utjecaj na publiku nikako se ne smiju zanemariti. Pitanja o kojima je potrebno razmisliti su:
- koje su potencijalne posljedice dijeljenja video snimke za koje se može ispostaviti da su dio kampanje dezinformacija ili govora mržnje?
- u kojem slučaju bi gledatelje/ice trebalo upozoriti na osjetljivu (eksplicitnu) prirodu snimka?
- kako novinar/ka može odgovorno dijeliti snimke kad nisu neovisno provjerene?
Kao i uvijek kada su objave u medijima u pitanju, najveći dio odgovornosti je na novinarima/kama koji moraju napraviti analize, procjene i donijeti odluke čak i onda kada situacija nije potpuno jasna ni objektivna.
Videozapisi svjedoka: gdje je granica
S jedne strane postoji potreba za informacijama jer, pored prezasićenosti ljudi traže još vijesti. S druge strane postoji potreba da se bude prvi, da se ulove klikovi, da analitika pokazuje brojeve sa što više cifara jer financiranje medija uveliko ovisi o ovim brojevima.
Kako postaviti granicu?
Poštivanje medijske etike u nekim situacijama može značiti lošije poslovanje. Koja je odluka ispravna i dobra?
Smjernice o korištenju snimki očevidaca pokrivaju načela dokumentacije o ljudskim pravima i sadrže preporuke kako se ta načela mogu koristiti za procjenu različitih rizika koji su povezani s dijeljenjem video snimki. Preporuke za procjenu:
- Principi etičkog dokumentiranja: Potrebno je uzeti u obzir pristanak, publiku i sigurnost, dostojanstvo i privatnost pojedinaca i zajednice koji su snimani.
- Profesionalna prosudba: U nedostatku jasnih pokazatelja informirane suglasnosti, potrebno je profesionalno prosuditi može li upotreba snimaka kršiti pristanak, privatnost ili dostojanstvo onih koji su snimljeni i ocijeniti planirano društveno dobro s potencijalnim rizicima. Princip profesionalne prosudbe spominjali smo u tekstu Dron novinarstvo gdje novinar/ka treba procijeniti profesionalnu opravdanost dizanja letjelice radi snimanja određene priče.
- Kako minimizirati štetu prilikom prikazivanja snimki zlostavljanja: izvještavanje o zlostavljanju bez izlaganja identiteta onih koji se u video snimkama pojavljuju može biti rješenje. Ipak postoje situacije koje ne možemo opisati tekstom, a da budu vjerodostojne. Jedna od tih su snimke ratnih razaranja ili logora. Ovo je vjerojatno jedna od težih odluka novinaru/ki i uredniku/ci. U ovakvim situacijama kada postoji više ljudi u događaju, pažnja se posveti onim snimkama koje ne izlažu ciljano identitet pojedinaca.
- Videozapisi počinitelja: Smjernice nude čitav niz pitanja o namjeri autora/ice video snimke da procijene rizike podjele snimke počinitelja (Je li videozapis kreiran da bi potaknuo strah? Je li u snimku dehumaniziran pojedinac/ka ili zajednica? Je li u video snimku nasilje glamurizirano i je li svrha regrutirati nove članove/ice u organizaciju? Služi li video snimka kao zabava nasilnika/ci i međusobno dijeljenje taktika? Je li cilj zbuniti ili zavesti publiku koja gleda?)
- Zasluge i kontekst: Tri su razloga za navođenje izvora video snimke: odgovornost prema kreatoru/ici sadržaja, transparentnost prema gledateljima/icama i praćenje lanca vlasništva snimaka (Dokumentiranje lanca vlasništva nad snimkama mogu pomoći istražiteljima/cama ljudskih prava, povjesničarima/kama ili ostalima koji su zainteresirani za izvorni video. Ako se snimka pokazuje korisnom za kriminalističku istragu, na primjer, ako ima neprekinuti lanac vlasništva može biti presudan u dokazivanju autentičnosti snimke.)
Kome su Smjernice o korištenju snimki očevidaca namijenjene
Smjernice o korištenju snimki očevidaca namijenjene su prvenstveno novinarima koji u svojim pričama koriste ovakav tip materijala, ali mogu biti korisne svima čak i pri samom dijeljenju informacija na društvenim mrežama.
Tehnologija je svima koji imaju pametni telefon i internetsku vezu omogućila snimanje i emitiranje, pa bi svi trebali imati odgovornost za dijeljenje snimki.
