Vodič za medijsko izvještavanje o ratnom seksualnom i rodno zasnovanom nasilju

19.04.2024. / 09:18
Autor/ica
Share
seksualno i rodno zasnovano izvještavanje
seksualno i rodno zasnovano izvještavanje

Ove sedmice je u Sarajevu promovisan kratki vodič za medijsko izvještavanje o ratnom seksualnom i rodno zasnovanom nasilju.

Izdavač priručnika je nevladina organizacija TRIAL International, a autorice i autor vodiča su urednica Balkanske istraživačke mreže (BIRN) BiH Džana Brkanić i novinar BIRN BiH Haris Rovčanin, te izvršna direktorica Fondacije „Lara“ i nekadašnja novinarka Radmila Žigić.

Na samom početku predstavljanja vodiča, skrenuta je pažnja, sa kojom su se svi prisutni složili, a to je da naročito kada se izvještava o ovim temama treba imati na umu da iza priča stoje ljudi, njihove porodice i životi, koji se nakon razgovora sa novinarima/kama vraćaju u svoje zajednice i trebaju nastaviti svoje živote.

Anida Sokol, istraživačica Mediacentra Sarajevo i moderatorica na predstavljanju vodiča, naglasila je da mediji često zaboravljaju na koji način njihovo izvještavanje, čak i kad je iz dobre namjere, može naštetiti žrtvama ili preživjelima. Pitanje i izvještavanje o žrtvama koje su preživjele nasilje je težak i izazovan za medije, te je važno dobro poznavati etičke principe prilikom izvještvanja o ovako osjetljivim temama.

Izoštrite vaše novinarsko zapažanje

„Vodič za medijsko izvještavanje o ratnom i rodno zasnovanom nasilju daje kratke smjernice kako izoštriti novinarsko zapažanje i izbjeći zamke društvenih predrasuda kojima se nejednakost prikriva  te kako medijsko izvještavanje, pored objektivnog, učiniti i rodno odgovornim.“ – navodi se u uvodu vodiča.

Vodič u centar pažnje stavlja pitanje izvještavanja o ratnim zločinima, seksualnom nasilju i srodnim krivičnim djelima, poput femicida, te drugim formama rodno zasnovanog nasilja, kao i neovlaštenom objavljivanju ili dijeljenju intimnih snimaka.

Navodi se da ovaj izvještaj može poslužiti kao dodatna zaštita preživjelih, te da može pomoći u sprečavanju ponovne viktimizacije.

Vodič sadrži štetne prakse u medijskom izvještavanju i kako ih izbjeći, smjernice za profesionalno i rodno odgovorno izvještavanje, odnos prema sagovornicima/ama, kako izbjeći stereotipe o seksualnom nasilju i silovanju, te dodatak o mitovima i istini o silovanju.

Štetne prakse u medijskom izvještavanju i kako ih izbjeći

Izdvojene štetne prakse u ovom priručniku su mapirane kroz praksu koja se pojavljuje prilikom suđenja, a koje je važno izbjegavati prilikom izvještavanja.

Najčešće štetne prakse su:

  • Stigmatizacija preživjelih

Redovna pojava u sudnicama je reprodukcija mitova o krivnji i sramu koji se tokom procesa s počinitelja preusmjeravaju na žrtve vještom manipulacijom činjenicama koju provodi odbrana, što može dovesti do njihove dodatne stigmatizacije. Insistiranje na promiskuitetnom ponašanju žrtve ili njenom intimnom životu u predmetima ratnih zločina najčešće se uočavaju na ročištima u pitanjima odbrane o intimnim odnosima prije ili poslije čina nasilja.

  • Pristanak žrtve na seksualni odnos

Pitanja o pružanju otpora žrtve nisu relevantna. Ako ih spominjete u tekstu, ukažite na to šta je sudija naglasio u vezi sa tim i, ako to nije eksplicitno navedeno, napomenite da je ova vrsta pitanja nerelevantna za proces.

  • Kredibilitet žrtve

Pitanja koja napadaju kredibilitet žrtve nisu relevantna kako za sud tako i za medijsko izvještavanje. Novinari/novinarke uočavaju da se krivica ponekad pokušava prebaciti s počinitelja na žrtvu, na ono što su žrtve mogle, trebale ili nisu učinile, a takvi stavovi mogu doprinijeti da se žrtva osjeća krivom. Praćenje navoda odbrane ne znači da ih u izvještaju treba doslovno citirati. Jedan od načina da se uspostavi balans je da se na kraju doda kratak background (pozadina) slučaja s pažljivim slaganjem činjenica konteksta, optužbe i prethodnog toka suđenja.

  • Sram

Uvijek treba imati na umu da počinitelji, a ne žrtve, treba da se stide počinjenih zločina. Na to ukazujte u svom izvještavanju. Opažanje i bilježenje detalja o ponašanju učesnika u postupku je dozvoljen korpus činjenica u medijskom izvještaju, koristite ga u opisu atmosfere tokom suđenja jer može da ukaže na odnose moći u procesu i proizvede empatiju čitalaca koja je žrtvama potrebna.

  • Silovanje i seksualno zlostavljanje muškaraca

Iako je prošlo gotovo 30 godina od završetka rata u Bosni i Hercegovini, silovanje i drugi oblici seksualnog zlostavljanja muškaraca je i dalje tabu tema. Tužioci i sudije su u ranije u praksi znali kvalifikovati ovakve zločine kao seksualno nasilje, a ne silovanje.

Smjernice za profesionalno i rodno odgovorno izvještavanje o ratnom seksualnom i rodno zasnovanom nasilju

  • Objektivnost, uravnoteženo izvještavanje i nepristrasnost osnova su svakog novinarskog žanra (žrtva je žrtva bez obzira na etničku, nacionalnu, vjersku ili drugu pripadnost i seksualnu orijentaciju).
  • Informacije koje objavljuju novinari/ke moraju biti tačne i provjerene.
  • Za izvještavanje koristite pouzdane izvore kao što su izjave relevantnih institucija, zakone, dokumente, presude, izvještaje iz relevantnih izvora, statistike i slično.
  • Kontaktirajte više izvora i potkrijepite informaciju izjavama sagovornika/ca koji su relevantni za temu o kojoj izvještavate. U odabiru sagovornika/ca obratite pažnju na balans spolne strukture kada god je to moguće.
  • Za uravnoteženo izvještavanje važno je pružiti pravo na odgovor onima o kojima pišemo, poput osoba koje su na slobodi, a neko ih drugi od sagovornika/ca sumnjiči u našem tekstu. Ako je riječ o osobi koja se nalazi na izdržavanju kazne, potrebno je navesti za šta je osuđena.
  • U izvještavanju o kriminalnim aktivnostima i suđenjima poštivati presumpciju nevinosti.
  • Sve ono što nije provjereno ili ostavlja dilemu ne treba biti dio teksta ili priloga

Odnos prema sagovornicima/ama

Odnos prema sagovornicama i sagovornicima mora biti korektan i uz potpuno poštovanje i uvažavanje integriteta osobe. Naglasite koje su posljedice objavljivanja teksta.

Novinar/ka ne smije otkriti identitet djece koja su žrtve ili svjedoci u slučajevima seksualnog zlostavljanja, kao ni osoba koje nisu pristale na otkrivanje identiteta. Djeca ne smiju biti dio vijesti i izvještaja bez saglasnosti roditelja ili staratelja/ki.

Vodite računa o retraumatizaciji i kako će se intervjuirana osoba osjećati nakon razgovora i na taj način formulirajte svoja pitanja. Ako imate pisani dokument o činu nasilja kojem je bila izložena, ne tražite da vam ponovo opisuje iste događaje.

Stvorite atmosferu sigurnu za intervjuiranje i budite spremni prekinuti intervju ako to sagovornik/sagovornica traži ili je zdravstveno ugrožen/a.

Ne insistirajte na odgovoru od žrtve/preživjele osobe ako nije u stanju da ga pruži.

Kad god imate priliku, uputite sagovornika/cu na institucije, ustanove i organizacije u zajednici koji mogu da mu/joj pruže psihološku podršku nakon razgovora o preživljenim traumama.

Kako biste izbjegli stereotipe o seksualnom nasilju i silovanju, ne koristite riječi i konstrukcije poput:

  • Uznemirujući snimak,
  • Krvavi pir,
  • Šokantna ispovijest,
  • Preživjela monstruozan čin,
  • Jeziv slučaj,
  • Stravična ispovijest silovanog muškarca.

Ovakvo senzacionalističko izvještavanje dovodi do relativizacije traumatičnog iskustva, te retraumatizacije preživjelih. Uvijek koristite tačan naziv krivičnog djela, te nemojte iznositi nepotrebne detalje o zločinima kojima su osobe bile izložene.

Na kraju predstavljanja vodiča, naglašeno je da je veoma značajno da se ovaj vodič distribuira u sve medijske organizacije, kao i fakultete novinarstva, ali također da dođe do preživjelih kako bi znali/e svoja prava prilikom istupanja u medije.

Ocijenite kvalitet članka