Damira Kalač: Više me brine neravnopravnost u odnosu na znanje i vještine - kako opšte javnosti, tako i redakcija

09.03.2021. / 08:49
Share
Novinarka Vijesti.me i blogerka - Damira Kalač
Novinarka Vijesti.me i blogerka - Damira Kalač
Novinarka Vijesti.me i blogerka - Damira Kalač

Istraživanje koje je urađeno na ispitanicima/ama u SAD-u, Njemačkoj i Singapuru o utjecaju pandemije na rodnu nejednakost na tržištu rada i stavove o rodnoj ulozi pokazuju da je povećana nezaposlenost, smanjenje radnog vremena i prelazak na rad od kuće u prethodnoj godini bio češće izražen kod žena nego kod muškaraca.

U ovom istraživanju se također navodi da će dugoročne posljedice pandemije ovisiti o tome kako će i muškarci i žene doživljavati rodne uloge i daljnje promjene u svojim radnim odnosima kako se ekonomije budu oporavljale.

Nametnute rodne uloge otežavaju ženama da izađu iz njihovih okova i budu ravnopravne radnice i da same biraju koje uloge će prihvatiti i živjeti.

Rodna nejednakost se, nažalost, dodatno pogoršala u cijelom svijetu, ali uvijek postoje pozitivni primjeri hrabrih žena koje uspijevaju da balansiraju svoje uloge, te da uživaju u onim odabirima koje ih čine ispunjenim i sretnim.

Povodom Međunarodnog dana žena, u želji da čujemo različita iskustva „iz prve ruke“, razgovarali smo sa novinarkama iz regije o ličnom doživljaju prethodne godine, te koliko je bilo teško uskladiti sve sfere života.

Dugogodišnja novinarka Vijesti.me i blogerka, Damira Kalač, nam je govorila o njenoj percepciji i postojanju neravnopravnosti spolova, naročito u poslovnom okruženju, te kako ona vidi činjenicu da su žene te koje najčešće u medijima obrađuju teme vezane za neravnopravnost, diskriminaciju i manjinske grupe.

Posmatranje poznatih tema iz drugačijeg ugla

Balkansmedia: Pitanje neravnopravnog položaja žena i muškaraca u novinarstvu postojala je i prije pandemije. Sada, godinu nakon početka pandemije, čini se da se taj položaj još više pogoršao. Kako ste vi, kao novinarka, doživjeli prethodnu godinu?

Damira Kalač: Prethodna godina bila je prilično dinamična, epidemija je, uz redovne i već nekako poznate teme, otvorila i mnogo novih, te nametnula i drugačiji pristup kako u svakodnevnicitako i u poslu – u smislu da i te poznate teme posmatramo sad iz još jednog, sasvim novog ugla. U Crnoj Gori, osim toga, u vrijeme epidemije desili su se i parlamentarni izbori. Sve skupa, u smislu dinamike posla, iskreno, meni odgovara, jer u novinarstvu uvijek težim novom. Zato pišem i blog, uskoro “uskačem” u realizaciju podkasta. Na tom putu, svih ovih godina u novinarstvu, nemam osjećaj neravnopravnosti u odnosu na muške kolege. Više me brine neravnopravnost u odnosu na znanje i vještine – kako opšte javnosti, tako i redakcija. Ljudi će više puta podijeliti lažnu vijest, nego istraživački ili drugi sadržaj u koji ste uložili vrijeme i znanje. Redakcije takođe danas njeguju brzinu, iza koje nekad ne stoji kontekst, jer nemate vremena za takvo što. Ali, to je jednako problematično, i da ste muškarac ili da ste žena.

Važnost fokusa poslodavaca na potrebe zaposlenih

Balkansmedia: Znamo da živimo u patrijarhalnom sistemu vrijednosti, gdje su žene nerijetko stavljene u nepovoljan položaj i nose višestruki teret. One se brinu i o domu, o porodici, ali i o poslu. Koliko je bilo teško za vas u prethodnoj godini uskladiti sve ove obaveze, pogotovo ukoliko ste bili primorani raditi od kuće?

Damira Kalač: Ponovo možda nisam slika većine. Živim sa partnerom, bez djece, sa tri psa. Oboje smo u poslu koji nema radno vrijeme, mom temperamentu to i odgovara, kad mi se piše noću – pišem noću, te na druge načine prilagođavam radne obaveze.  Prednost rada od kuće, kad ste novinar štampanog medija, jeste da mogu kuvati ručak, dok istovremeno razmišljam o sagovornicima, mogućem uglu neke priče. Važno je i imati podršku ukućana u tom smislu, a to važi uvijek, da se sve obaveze podijele i da kuća nije jednog od nas, nego svakog člana domaćinstva.

U odnosu na posao, a to je ono što bih sugerisala poslodavcima, jeste da u svakoj situaciji razmišljaju o potrebama zaposlenih, da im se stave na raspolaganje, da saslušaju. Ja sam recimo prije neku godinu prolazila kroz postupke vantjelesne (oplodnje), ne mogu da se pohvalim opštom podrškom, više je to pojedinačan slučaj.

Podrška je posebno od značaja u kriznim situacijama, poput epidemije koronavirusa, tada bi poslodavac trebalo da dodatno razmišlja o potrebama zaposlenih, posebno mentalnom zdravlju, da li i kakva podrška je svakom zaposlenom neophodna da bi mogao da realizuje radne zadatke. Ako je u pitanju samohrani roditelj, ako ima djecu školskog uzrasta koja su u vrijeme epidemije uglavnom nastavu pohađala online…

U mom slučaju, mi smo obično organizovani na mikro nivou, svaka redakcija unutar tog većeg sistema ima svoje dogovore, pa se međusobno usklađujemo, koliko možemo. Bilo je situacija, nekom je član porodice pozitivan, neko od kolega je pozitivan, neko je u izolaciji, bilo je, nažalost, i smrtnih slučajeva… Ali, uz interne dogovore, sve smo prevazišli.

Ženama je nametnuta uloga majke, domaćice i za svaku drugu ulogu one se moraju boriti

Balkansmedia: Koliko po vama postoji svijesti među vašim kolegama o činjenici da su novinarke neravnopravne, te ako mislite da je niska, zašto je to tako?

Kako gledate na činjenicu da većinom novinarke izvještavaju o neravnopravnom položaju žena, odnosno da se novinari ne žele baviti temama neravnopravnosti spolova?

Damira Kalač: Koliko postoji svijest o položaju bilo kojeg člana društva vjerujem da je pitanje uopšte pojedinca kako i koliko “osjeća” taj položaj, ali ne deklarativno, već iskreno.

I tu i vidim odgovor na drugo pitanje, kako to da većinom žene izvještavaju o neravnopravnom položaju žena. Valjda jer prirodno bolje osjećaju žene i uopšte rodne uloge, koje “crta” patrijarhat.

Nisam sigurna koliko može svako od nas dobro izvještavati na slične teme, o položaju i recimo LGBTIQ osoba, lica sa invaliditetom, manjina… ako nismo na bilo koji način osjetili taj položaj. Kad govorimo o izvještavanju, ne mislim na situacije kad kao novinar ispratite događaj i doslovno napišete izvještaj sa tog događaja. Izvještavanjem na temu smatram onu vrstu pristupa kad kao autori analiziramo postojeća stanja, preispitujemo, otvaramo pitanja…

I, da bismo izvještavali na taj način, ne kažem da treba da na svojoj koži osjetimo neki položaj. Ali, ako nismo razgovarali, saslušali, proveli vrijeme sa tim ljudima, istraživali neko vrijeme, istinski pokušali da razumijemo – ne znam kako onda da izvještavamo, a da to znači i da razumijemo poziciju koju problematizujemo.

I tu vidim razloge da žena može bolje da vidi položaj žene, nerijetko i položaj drugih ugroženih grupa, jer je u patrijarhalnom društvu, kakva su društva i u Crnoj Gori, BiH, regionu uopšte, žena ta kojoj je nametnuta uloga domaćice, majke, uloga iz koje za svaku drugu mora da se (iz)bori.

Ocijenite kvalitet članka