Etika memea koji se objavljuje u medijima

13.01.2023. / 08:32

Nakon što su BuzzFeed i Verizon Media 2019. godine podijelili zajedno 1000 otkaza istog dana, mnogi novinari/ke koji su podijelili informacije o svojim otkazima na Twitteru bili su preplavljeni odgovorima  "naučite kodirati."

Nije to bio savjet za razvoj karijere. Nego ciljana kampanja uznemiravanja medijskih djelatnika koju su na 4chanu organizirali ljudi koji mrze mainstream medije.

Memovi se koriste za ciljanje marginaliziranih skupina već najmanje desetljeće. Poznato je i da internetske zajednice koje ih proizvode siju dezinformacije i narušavaju povjerenje u vladu i medije.

Korištenje memova ima svojih pozitivnih strana. Ali prije korištenja memea kao medijskog sadržaja moramo znati koje strane mogu biti negativne i neetične.

Ako nema etike meme lako postaje omalovažavanje, etiketiranje, mikroagresija

S pozitivne strane, memovi imaju važnu funkciju, dijeljenjem pomažu u razumijevanju situacija i događaja. Meme može biti odgovor na zastrašujuće događaje.

Primjer pozitivnog korištenja memea navela je Pamela Rutledge, stručnjakinja za medijsku psihologiju “Jedna ukrajinska TikTokerica poznata po glamuroznosti i modi za svojih je 500.000 pratitelja objavljivala utjecaj invazije, poput nestašice hrane i zračnih napada.

Memi su relevantan odgovor na zastrašujuće događaje koji su izvan naše kontrole. Dakle, iako duhoviti, oni također mogu odražavati i raspoloženje javnosti.”

Primjer je pozitivan jer je ovaj format korišten kao sirova relevantna informacija o događajima koje proživljavaju ljudi zahvaćeni ratom, bez umanjivanja posljedica i senzacionalnog izvještavanja.

Negativna strana emocionalnog sadržaja kakav je meme, može spriječiti ljude da dovedu u pitanje točnost vizualnih informacija. Upravo zbog negativne strane trebamo etiku mema u novinarstvu.

Meme je duhovit odgovor na značajne događaje i situacije. A taj je humor jako često fokusiran na seksističke, rasističke, šovinističke, mizogine šale. Prema analizi 20 članaka iz različitih medija, autor analize Nathan Miczo smatra da imamo i “pandemijski humor” koji je na rubu etičnog novinarstva.

Ronald De Sousa autor teksta “Kad je pogrešno smijati se?” je tvrdio da svaka šala počiva na određenim premisama, a premise uključuju uvjerenja i stavove. “Razumjeti šalu znači razumjeti te stavove. Smatrati šalu smiješnom, smijati joj se, znači podržavati u šali izražene stavove. Ako je vic rasistički, smijati se šali implicira prihvaćanje njegovih rasističkih premisa, a podržavanje tih premisa znači da ste vi rasist.”

Ako u kreiranju i distribuciji informacija koristimo jezik koji ističe muški rod, a sve ostale podrazumijevamo, ako uz pojedine poslove ili slabosti ističemo ženski rod, a sadržaj na portalu uvijek daje prednost muškom rodu, tu nema mjesta humoru ni internet pop kulturi. Tu se radi o mikroagresiji i svjesnom korištenju neinkluzivnog jezika.

Humor može biti etički pogrešan jer šteti onom tko je šalu objavio

De Sousa je tvrdio i da su određeni oblici humora etički pogrešni jer štete pripovjedaču šale, u ovom bi slučaju to bili mediji.

Sudjelovati u šali znači uključiti se u elemente koji su dio šale. Kada se zajedno smijemo, signaliziramo sebi i drugima sličnost koja je osnova za identifikaciju. Rasistička šala, usmjerena na drugačijeg izražava otuđenje, a otuđenje se temelji na pretjerano pojednostavljenom pogledu koji negira ili previđa složenu stvarnost živih osoba.

Bilo da fotografijom ili riječima koje opisuju situaciju prenaglašavamo ili negiramo situaciju, štetimo brendu medija koji je autor takvog memea.

Kako etično koristiti meme, a ipak biti duhovit i aktualan

Nasmijati ljude, nagovoriti ih da dijele sadržaj, a ipak biti korektan prema svima? Je li moguće?

Nathan Miczo tvrdi da je uz pomoć teorije društvene odgovornosti moguće, poštovanjem određenih standarda.

Dostojanstvo

Dostojanstvo je povezano s poštivanjem pojedinaca i njihovih jedinstvenih iskustava.

Ako bismo to preveli u termine humora, to je kao preporuka da stvarate humor sa vlastitog stajališta.

Iako postoji preporuka da bi humor trebao biti kreiran iz vlastitih iskustava. Redakcije u kojima se uvažava praksa solidarnog novinarstva i nastoje se stvarati sadržaj inkluzivnim jezikom, smanjit ćemo šanse da javno omalovažavamo nekoga.

Izostanak zlobe

Humor ne bi trebao ciljati na slabe, bolesne i obespravljene. Granica koja dijeli dobar i duhovit sadržaj od neetičnog korištenja nečijeg problema, poteškoće ili spola radi ismijavanje, je zloba. Ako u sadržaju možemo naći zlobu moramo se vratiti na početne lekcije o profesionalnosti i etike u novinarstvu.

Gil Greengross u svom tekstu tvrdi: “Očito je da se ne smijemo samoj tragediji, žrtvama virusa ili ljudima koji pate od njega. Ali možemo ciljati naizgled apsurdnu situaciju u kojoj se svi nalazimo.” Jedna od pandemijskih (sad već antologijskih šala) je “kućno-poslovno” odijevanje za online sastanke gdje gornji dio tijela zaista izgleda poslovno, a donji dio koji se na kameri ne vidi je redovito u pidžami. Ovakav pandemijski humor zaslužuje kvalitetan meme.

Istinitost

Etičko načelo istinitosti odnosi se na istinitost s kojom humor aludira na, ili hvata bit situacije. Zašto su ljudi objavljivali i puštali viceve i memeove tijekom pandemije? Identificirane su tri potkategorije u vezi s funkcijama humora tijekom ranih faza medijskog izvještavanja i naredbi o zatvaranju. To su:

  1. Humor povezuje ljude, stvara osjećaj zajednice

  2. Smijeh je dobar za zdravlje

  3. Humor je dobar mehanizam za suočavanje

Ako pogledamo elemente koji čine etičke preporuke u korištenju memea u novinarstvu, rekli bismo da su pravila ista kao i pisanje za novine prije 40 godina. Ono što čini razliku je u humor umotana diskriminacija koju na smiješnim viralnim slikama percipiramo drukčije, pa nam i etika prođe kao pijesak kroz prste.

Ocijenite kvalitet članka