Kako ocijeniti medij koji uvijek svojoj publici daje pola informacije?
Ovo pitanje vjerojatno sebi postavi svaka osoba s poteškoćama koja želi biti informirana. Software-i za čitanje sadržaja s ekrana na mnogim portalima nemaju puno toga za čitanje vizualnog dijela informacije.
Digitalna pristupačnost nije ime i prezime osobe na fotografiji napisano u opisu fotografije. Zašto? Zato što ne daje nikakav kontekst informaciji, a kontekst vjerojatno postoji.
Kako pisati dobre opise fotografija
Alex Chen UX dizajner i pisac s fokusom na upotrebljivost i pristupačnost napisao je vodič za pisanje dobrih opisa fotografija. Prema njegovim riječima vodič je napisan uz pomoć savjeta Bexa Leona i Robina Fanninga i uz pomoć online ankete slijepih i slabovidnih osoba.
Vodič se temelji na principu:
Objekt – radnja - kontekst
- Objekt je glavni fokus.
- Radnja opisuje što se događa, obično ono što objekt radi.
- Kontekst opisuje okolno okruženje.
Ovaj se pristup preporučuje jer održava opis objektivnim, sažetim i opisnim.
Mora biti objektivan kako bi osobe koje koriste opis mogle stvoriti vlastito mišljenje o tome što slika znači. Trebao bi biti sažet kako ljudi ne bi trebalo predugo da upiju sav sadržaj, osobito ako ima više slika. I trebao bi biti dovoljno deskriptivan da opisuje sve bitne aspekte slike i informacije koju slika prenosi.
Chan je u svom članku naglasio da “Ono što se smatra "bitnim" ponekad može biti subjektivno. U mom istraživanju, neki su ljudi više voljeli vrlo kratke opise, dok su drugi preferirali što više vizualnih detalja. Moj najbolji savjet u ovom području je da budete onoliko opisni koliko vaša publika treba.
Vi najbolje poznajete svoju publiku i svoj sadržaj. Ako je vaš rad izrazito vizualan i vaša je publika zainteresirana, dodajte više detalja. Ako je vama i vašoj publici više stalo do nevizualnog sadržaja, neka bude kratak.”
Diskriminirajući i objektivni opisi fotografija, gdje je razlika?
Opišite ono što možete vidjeti, a to su fizički izgledi i radnje, a ne ono što se temelji na tumačenjima ili prosudbama.
Zbog straha od greške, skloni smo izbjegavati rasprave o etničkoj pripadnosti, rasi, spolu, invaliditetu i dobi da se ne bi dogodilo da krivo procijenimo i upotrijebimo pogrešan jezik.
Htjeli vi to ili ne, ove karakteristike možete odmah vidjeti kada pogledate fotografiju.
Ovo su informacije koje bi trebale dobiti i osobe s poteškoćama kako bi mogli sami tumačiti informaciju.
Na portalu Accessible Publishing stoji preporuka: “Kako bismo bili objektivni, predlažemo korištenje sljedeće terminologije za opisivanje tona kože:
- Svijetla koža
- Srednje svijetla boja kože
- Srednja boja kože
- Srednje tamna boja kože
- Tamna boja kože
Ovo je isti sustav koji se koristi za označavanje emojija s različitim tonovima kože. Također, možete koristiti pojmove kao što su crno, bijelo, azijsko, bliskoistočno itd., ali samo ako se to može odrediti u okolnom tekstu.”
Primjer objektivnog opisa naveden je na Accessible Publishing.
Primjer opisa koji preporučuje portal Accessible Publishing: Mladić svijetle puti u crnoj motociklističkoj jakni do struka stoji na stubištu, vani, okrenut prema ogradi. Ruke su mu u džepovima, dok gleda malo ustranu.
U ovom se opisu jasno navodi boja kože mladića na fotografiji bez straha da će to netko okarakterizirati kao etiketiranje u medijima ili diskriminaciju. Budući da na fotografiji postoji malo konteksta (mladić je u krupnom planu) podatak o njegovoj boji kože mogao bi biti važan i time potreban dio informacije.
Dok god je opis dio informacije, a ne samo opis fotografije, detalji su važni.
U mnogim situacijama spominjanje rase ili spola možda uopće nije relevantno. Uobičajeno je označiti ljude kao "žene" ili "muškarce", ali postoji rizik da ih se krivo klasificira. Bolje je reći "osoba" ili "ljudi", a zatim govoriti o fizičkim karakteristikama umjesto pripisivanja spola svakoj osobi na fotografijama (npr. recite "osoba s dugom kosom" umjesto "žena" ili "osoba koja predstavlja ženu").
Postoji delikatna ravnoteža koju treba uspostaviti između uključivog jezika i detaljnog opisa.
Izbjegavajte opisivanje dobi propisivanjem broja ili desetljeća jer netko može izgledati mlad, ali je u zreloj dobi. Umjesto toga, bolje je koristiti pojmove kao što su beba, malo dijete, tinejdžer, odrasla osoba, srednjih godina itd.
Cenzura u opisivanju fotografija
Problem s kojim se suočavaju osobe s print poteškoćama je cenzura ili razvodnjavanje sadržaja.
Fotografija koja sadrži uznemirujući ili kontroverzni materijal često nije objektivno i potpuno opisana. Osobe s poteškoćama u opisu očekuju jednak pristup sadržaju i mora im se dopustiti mogućnost da odlučuju i prosuđuju na temelju istih informacija kao osobe koje jasno vide fotografiju.
Primjer koji Accessible Publishing navodi je fotografija eksponata u muzeju.
Primjer natpisa fotografije koji je vidljiv na web stranici:
Zabave bradatih satira. Detalj antičkog crvenofiguralnog psiktera (hladnjača za vino), potpisuje Douris kao slikar. Datirano u ca. 500-490 prije Krista. Trenutno u Britanskom muzeju.
Primjer alt opisa fotografije:
Četiri gola satira piju i vesele se. Jedan se naslanja na ruke, balansirajući kantarosom na svom uspravnom falusu. Jedan ulijeva vino u kantaros, drugi stoji iza njega, držeći kantaros iznad glave. S desne strane, četvrti satir pleše oko kantarosa, postavljenog na zemlju.
Koliko god nam se činilo da su eksplicitni opisi fotografija pretjerani, za ovu fotografiju je to neophodno jer se radi o izuzetno vrijednom umjetničkom djelu koje je odraz kulture tog doba. I upravo je ova eksplicitnost dio umjetničkog djela i dio informacije.
Zašto su nam opisi slika korisni?
Digitalno pristupačne slike dopiru do više ljudi!
U nedostatku istraživanja za Balkan koristit ćemo podatke za Kanadu u kojoj 1 od 5 ljudi ima print poteškoće i to je značajan dio populacije (prema Accessible Publishing).
Izuzetno je važno naglasiti da ovaj broj ne uključuje čak stariju populaciju, a mnogima od njih se vid pogoršava. Bez digitalno pristupačnih slika, mnogi od tih ljudi nemaju potpuni pristup informacijama. Za njih je to izazov, za medije može biti štetno.
