Dragana Erjavec: Radimo sve sa kućnih kompjutera, koji su često vrlo spori i nisu adekvatni za posao koji obavljamo

10.03.2021. / 08:25

Pitanje promjena koje je pandemija donijela je zasigurno jedno od veoma važnih za današnje razumijevanje mentalnog i fizičkog zdravalja. Panedmija je unijela ogromne promjene u funkcionisanje cjelokupnog društva, a poslovne sfere su bile primorane da preokrenu svoje djelovanje. Nažalost, ni novinarstvo nije bilo izuzeto. Mnoge redakcije su svoj rad prebacile u domove svojih novinarki/a, a radnice/i su se našli na mjestu mnogih izazova koje su morali uskladiti i prevazići.

Dragana Erjavec je dugogodišnja novinarka sa ogromnim iskustvom u radu za različite redakcije. Kroz svoj posao nastoji izvještavati o što različitijim temama, nerijetko se hvatajući u koštac sa onim koje nose temu neravnopravnosti, diskriminacije, predrasuda i nerazumijevanja.

S njom smo razgovarali o ličnom doživljaju prethodne godine, te koliko je bilo teško uskladiti sve sfere života. Kroz razgovor nas je zanimalo i da li ona osjeća neravnopravnost između muškaraca i žena, pogotovo u poslovnom okruženju, te šta misli o činjenici da su žene te koje najčešće u medijima obrađuju teme vezane za neravnopravnost, diskriminaciju i manjinske grupe.

Naučili smo kako da snimimo radijske emisije u ormaru

Balkansmedia: Pitanje neravnopravnog položaja žena i muškaraca u novinarstvu postojala je i prije pandemije. Sada, godinu nakon početka pandemije, čini se da se taj položaj još više pogoršao. Kako ste vi, kao novinarka, doživjeli prethodnu godinu?

Dragana Erjavec: Definitivno, prethodna godina je što se tiče rada, ali i života, bila jedinstvena i totalno drugačija u odnosu na ono kako smo do sada živeli i radili. Ritam i način rada su se u korenu promenili, bar u redakciji u kojoj ja radim, jer se do danas u redakciju nismo vratili, pa sve što radimo, radimo uglavnom od kuće. Kako radim u elektronskom mediju, meni je najteže palo to što smatram da kućni uslovi nisu najbolje rešenje, pa je početak pandemije bio zaista najteži period u kojem smo se prilagođavali na nove uslove. Naučili smo kako da snimimo radijske emisije u ormaru, kako bi zvuk bio bar iole pristojan, kako TV najave da snimamo u svojoj dnevnoj sobi. Kada govorimo o uslovima za rad, meni lično najteže pada što radimo sve sa kućnih kompjutera, koji su često vrlo spori i nisu adekvatni za posao koji obavljamo, koristimo privatne telefone i mislim da je to segment koji mnogim kolegama u vreme pandemije najteže pada.

Nema radnog vremena 

Balkansmedia: Znamo da živimo u patrijarhalnom sistemu vrijednosti, gdje su žene nerijetko stavljene u nepovoljan položaj i nose višestruki teret. One se brinu i o domu, o porodici, ali i o poslu. Koliko je bilo teško za vas u prethodnoj godini uskladiti sve ove obaveze, pogotovo ukoliko ste bili primorani raditi od kuće?

Dragana Erjavec: Radimo od kuće od prvog dana pandemije. S jedne strane, ja nemam porodicu, ali imam dva psa i macu, koji takođe učestvuju u svakodnevnom radu. Teško je objasniti psu da ne laje dok imate sastanak, ili snimate izjavu telefonom, komšiji da ne buši zid dok snimate radijski dnevnik. Meni se iskreno smučio rad od kuće i nekad mi jeste toliko teško da se uvek pitam kako ljudi sa decom i svakodnevnim porodičnim obavezama uspevaju da izađu na kraj. Ono što mi najviše smeta je što u principu radnog vremena nema, što se podrazumeva da si non stop u kući, pa se taj momenat neke privatne „kućne oaze mira“, definitivno izgubio.

Treba motivisati kolege da se bave pričama o neravnopravnosti

Balkansmedia: Koliko po vama postoji svijesti među vašim kolegama o činjenici da su novinarke neravnopravne, te ako mislite da postoji, zašto je to tako?

Dragana Erjavec: Ne mogu da kažem da sam u redakciji u kojoj radim osetila tu neravnopravnost, u bilo kom smislu, osim što se očekuje da radimo apsolutno iste poslove, što ne smatram da je problem. Mada, radim u redakciji u kojoj ima mnogo više žena nego muškaraca. 

Balkansmedia: Kako gledate na činjenicu da većinom novinarke izvještavaju o neravnopravnom položaju žena, odnosno da se novinari ne žele baviti temama neravnopravnosti spolova?

Dragana Erjavec: Mislim da smo za tu činjenicu krivi i mi, odnosno urednici koji se bave tim temama. Postoji mišljenje da muškarci nisu dovoljno empatični, što je po meni potpuno pogrešno, pa takve priče zaista uglavnom rade novinarke. Ne mislim ni da je pravilo da se žene koje su preživele nasilje lakše otvaraju ženama, nego muškarcima, iako svakako postoji možda i to mišljenje. Novinari, kolege, su samo linijom manjeg otpora nažalost prihvatili ovaj model, što među kolegama u Evropi definitivno nije slučaj. Ono što mislim da treba raditi je motivisati naše kolege da se bave ovim pričama i ne svrstavati ih u neempatične osobe. 

Ocijenite kvalitet članka