Inkluzivno novinarstvo je potrebno u svim medijima

05.04.2021. / 07:51

„U ovo vrijeme pandemije Covid-19, nažalost, svjedoci smo kako se raznolikost sve više koristi kao teren za žrtvovanje, širenje lažnih optužbi, teorija zavjere i govor mržnje protiv manjina. Imajući ovo na umu, novinari/ke moraju preuzeti proaktivnu ulogu u poticanju razumijevanja i prihvaćanja različitosti među ljudima i osigurati da se te različitosti odražavaju u njihovim pričama. Inkluzivno izvještavanje može biti ljepilo koje lijepi društva i odvraća od ovih destruktivnih pojava. “ -  ovako je koncem prošle godine izjavila Marina Tuneva, direktorica Vijeća za medije u Sjevernoj Makedoniji.

Ona je autorica izvještaja „Smjernice za inkluzivno izvještavanje medija u Covid-19 pandemiji“, koji je objavljen u decembru 2020. godine.

Danas, jednostavnom pretragom na Internetu možete pronaći veliki broj različitih smjernica i savjeta kako da mediji budu više inkluzivni.

Kolegica Irena Omazić je nedavno pisala o tome kolika je važnost inkluzivnih medija i jesmo li svjesni razloga njihovog postojanja.

Šta znači inkluzivno novinarstvo

Inkluzivnost se jednostavno opisuje kao „kvalitet pokušaja uključivanja mnogih različitih tipova osoba i postupanja sa svima pošteno i jednako“.

Inkluzivnost predstavlja uključivanje nedovoljno zastupljenih osoba u našem društvu. Ona prevazilazi rasu, etničku pripadnost, nacionalnost, seksualnu orijentaciju, te uključuje sve perspektive i kontekste, poput ravnopravog uključivanja gradskog i ruralnog stanovništva, vjernika, ateista, političkih konzervativaca/ki ali i liberala/ki i slično.

„Inkluzivno novinarstvo također znači povećanje vidljivosti marginalizirane grupe u temama koje nisu povezane sa njihovim identitetima. Nečije godine, spol, etničko porijeklo, religija, pravni status, invalidnost, bračni status, ili seksualnu orijentaciju treba spominjati samo kada su direktno relevantna za priču. Nebitne reference mogu stvoriti stigmu i diskriminaciju. U skladu s tim, pandemija Covid-19 ne bi trebala biti povezana sa bilo kojom lokacijom, državom, regijom, nacionalnosti ili etničkom pripadnosti.“ – navodi se u UNICEF-ovim Smjernicama za novinare/ke i medijske profesionalnce koji izvještavaju o Covid-19 pandemiji.

Ono što koncept inkluzivnog novinarstva nudi jeste potencijal da se „otvaraju skrivene linije medijskog diskursa i otpakuje proces legitimiranja dominantnih perspektiva“.

Zato je inkluzivno novinarstvo skup normativnih diskursa, uređivačkih politika i praksi izvještavanja koji su se pojavili i razvijeni su kako bi pružili raznolikost glasova u sferi novinarstva. Urednici/e imaju veliku odgovornost i obavezu da obrate pažnju na ovakav pristup izvještavanju, a da svojim novinarima/kama obezbijede dodatne edukacije kako bi ovakav vid izvještavanja postao svakodnevna praksa, a ne izuzetak.

Verica Ruparautorica članka Inkluzivno novinarstvo: Kako rasvijetliti glasove koji se tradicionalno izostavljaju u izvještavanju, navodi da je „cilj inkluzivnog novinarstva razviti inkluzivnu komunikacijsku kompetenciju koja će omogućiti reflektivno razmišljanje, iskustvo socijalnog, političkog i kulturnog pluralizma i prepoznavanje drugosti i kritičkog stava prema procesu konstrukcije identiteta (Rupar i Pešić 2012). Kao analitičko sredstvo, inkluzivno novinarstvo posmatra medijsku zastupljenost ljudi u društvenom okruženju. Izbor novinara/ke i odluka da uključe i isključe, koreliraju s funkcionalnom diferencijacijom, gdje utvrđivanje ko je unutra, a ko izvan granice, definira "uključeno" samo u odnosu na "isključeno".“

Šta novinari/ke mogu uraditi da budu inkluzivniji

„U idealnom slučaju, novinari bi trebali koristiti neutralni jezik bez elemenata senzacionalizma, marljivo izvještavati i stvarati tačne, utemeljene na činjenicama, neovisne, nepristrane i, iznad svega, informacije koje pokazuju humanost i razmatranje ugroženih grupa. Ljude treba prikazivati kao ljude, a ne kao predstavnike manjinskih grupa. Mediji takođe moraju izbjegavati otkrivanje detalja o pojedincima/kama kako bi se spriječila stigma i šteta utjecaja i trebaju biti oprezni kada izvještavaju o govoru mržnje kako bi spriječili socijalnu stigmu i stereotipe.“ – navodi Marina Tuneva u svom izvještaju.

U ovom izvještaju ona navodi niz primjera koje novinari/ke mogu usvojiti kako bi svoje medijsko izvještavanje nadogradili većom inkluzivnošću. Nije dovoljno da o marginalizovanim grupama, obespravljenim i diskriminisanim izvještavaju samo specijalizirani mediji, ovo pravilo se treba odnositi na sve medije, posebno one čiji doseg prelazi nacionalne granice.

Neki od tih primjera su:

  • Koristite precizan jezik i vodite otvorenu diskusiju

  • Izbjegavajte širu generalizaciju i etiketiranje

  • Ne koristite fraze kao što su „Wuhan virus“, „kineski

     virus “ili„ strani virus “.

  • Budite oprezni kada prenosite citate javnih ličnosti koji mogu stvoriti stereotipe i ksenofobne stavove

U ovom izvještaju ona kroz poglavlja nudi poseban osvrt na medijsko izvještavanje o rasi i etnicitetu, siromaštvu, osobama sa poteškoćama u razvoju i invaliditetu, o ženama, o migrantima/kinjama i izbjeglicama, o starijima, o izvještavanju o religiji, pitanju izvještavanja o LGBTIQ osobama, kao i djeci i mladim. Kroz ove osvrte, za svaku nabrojanu skupinu odgovara na pitanje šta novinari/ke mogu uraditi kako bi njihovo izvještavanje bilo profesionalnije i inkluzivnije. Preporučujemo da pročitate izvještaj i dobijete nove uvide u inkluzivnije novinarstvo.

Prepoznavanje izazova

Melba Newsome, nezavisna novinarka i urednica u Charlotteu u Sjevernoj Karolini, radi na kreiranju različitih treninga za novinare/ke upravo na temu inkluzivnosti i raznolikosti.

Nedavno je objavila priručnik „10 koraka do inkluzivnijeg izvještavanja“ u kojem daje smjernice kako bi mediji mogli biti više inkluzivniji u svom izvještavanju.

„Uprkos desetljećima stvaranja razloga za veću inkluziju i zastupljenost u novinarstvu, većina redakcija još uvijek nije tačno ogledalo društva koje nastoji uhvatiti i informirati. Napredak je spor, a žene i ljudi drugačije boje kože od bijele su i dalje nedovoljno zastupljeni u glavnim medijskim pričama, što automatski dovodi do nedostatka povjerenja među određenim populacijama.“ – navodi ona.

U smjernicama je identifikovala četiri izazova koja sprječavaju inkluzivno novinarstvo:

  • Oslanjanje na iste izvore

Iskusni novinari/ke imaju naviku pozivati iste izvore više puta, jer znaju da mogu dobiti odgovor i a dobar citat. Novi/e novinari/ke koji imaju malu ili nepostojeću izvornu mrežu mogu dugogodišnje novinare/ke pitati za kontakte, što pojačava naviku za koju se nadamo da ćemo je prekinuti.

  • "Raznoliko", ali ne i drugačije.

Iako se mediji mogu potruditi uključiti raznolike goste/šće i paneliste/kinje, tendencija je oslanjanja na iste glasove. Tendencija je ići s isprobanom i istinitom robom, ali to zapravo ne širi krug glasova i perspektiva. Proširite taj krug pitajući redovne saradnike/ce koga još znaju.

  • Reagiranje umjesto izvještavanja.

Reporteri/ke mogu biti skloniji reakciji na događaje, umjesto redovnog angažmana sa osobama u zajednici. Važno je razumjeti zajednice koje pokrivate kako biste imali solidniju bazu razumijevanja kada se velike priče događaju u toj zajednici.

  • Prolazimo pored vratara.

Institucionalni vratari nude svoju listu glasnogovornika/ca i imaju tendenciju da iste ljude angažuju za sve zahtjeve medija. Na novinarima/kama je da zatraže nekog drugog.

Ono što novinarska inkluzivnost doprinosti medijima definitivno jeste bogatiji sadržaj i relevantnost u pokrivanju svih aktuelnih tema iz različitih uglova. Kroz ovakvo izvještavanje mediji mogu doći do nove publike koja upravo traži više inkluzivan sadržaj koji će za njih biti relevantniji.

Publika primjećuju i cijeni sadržaj koji govori ili služi njihovim identitetima. Ako se oslanjate na iste ljude ili resurse, šanse su da ćete propustiti priliku da proširite svoju publiku, a možda i budete propustili važne priče koje još uvijek nisu ispričane.

Dobro novinarstvo pokriva čitav spektar ljudi, mjesta, politika i položaja. To je ono što inkluzivno novinarstvo nudi.

Ocijenite kvalitet članka